Blagoslov, pastoralno obra?enje i rizik ?elje da se sve kodificira
Andrea Tornielli
Za tri mjeseca papa Franjo ulazi u dvanaestu godinu svog pontifikata. Pontifikat je to koji je od po?etka obilje?en zahtjevom za ?pastoralnim obra?enjem“, kako ?itamo u Evangelii gaudium, apostolskoj pobudnici koja prati smjer u?iteljstva sada?njeg Rimskog biskupa.
Franjo jasno isti?e da ne ?ivimo u epohi promjena nego u promjeni epoha. Kao ?to je Rocco Buttiglione ve? naglasio na stranicama Popea, komentiraju?i nedavnu deklaraciju koja otvara mogu?nost spontanih i neliturgijskih blagoslova neregularnim parovima, uklju?uju?i i istospolne, prije pedesetak godina homoseksualne osobe bile su izrazito protiv braka. Danas, barem u mnogim slu?ajevima, to vi?e nije slu?aj. Iako je – razumljivo – medijska pozornost usmjerena na homoseksualne parove, deklaracija koju je ovih dana objavio Dikasterij za nauk vjere govori o parovima koji ne ?ive u skladu s moralnim normama Crkve. Ne ulaze?i u statistiku, mo?e se re?i da su to ve?inom parovi koje ?ine mu?karac i ?ena koji ?ive zajedno bez braka. Ne morate biti sociolog da shvatite kakva se epohalna promjena dogodila posljednjih desetlje?a: pad vjerskih i gra?anskih brakova, eksponencijalni rast kohabitacije (tako?er kod onih koji su odgajani u vjeri).
Pastoralno obra?enje o kojem Papa govori nije nadokna?ivanje, jednostavna prilagodba rasporeda, neka mala prilagodba struktura. To je ne?to dublje, ?to dovodi u pitanje odgovornost svih, a posebno zare?enih slu?benika. Etimolo?ko zna?enje rije?i ?obra?enje“ je ?postati druga?iji“, ?okrenuti se prema nekome ili ne?emu“, ?promijeniti smjer“. Pastoralno obra?enje o kojem Franjo govori poziv je na radikalnu promjenu svjetonazora i mentaliteta, ne u smislu da se razvodnjavanjem kr??anske poruke nekako prilagodimo svjetovnom mi?ljenju, nego upravo suprotno. Poziv je to da o?ivimo evan?eoski navje?taj, usredoto?uju?i se na ono su?tinsko, na kerigmu, znaju?i da sve ?e??e imamo posla sa sugovornicima koji to vi?e ne poznaju. Znaju?i da moramo iza?i, riskirati, upoznati ljude bez predrasuda, saslu?ati prije osu?ivanja i ne ?ekati da nas ljudi do?u tra?iti. Slika Crkve kao ?poljske bolnice“, tako draga Petrovom nasljedniku, u?inkovit je primjer. Korijen pastoralnog obra?enja je duboko evan?eoski: Isus nas je pozvao da ne sudimo da ne bismo bili osu?eni, da se ne usredoto?imo na trun u oku osobe ispred nas, zaboravljaju?i brvno u na?em vlastitom. Isus je preokrenuo religijsku logiku i norme svoga vremena time ?to je prvi susretao nedodirljive i javne gre?nike.
Svrha pastoralnog obra?enja samo je jedna, a to je ona koja obja?njava postojanje Crkve: poslanje, misija. Odnosno svjedo?anstvo beskrajne ljubavi milosrdnog Boga koji radije grli nego sudi i koji nam dolazi ususret da nas pridigne samo ako mu to dopustimo, makar za time samo imali ?elju.
Postoji jo? jedna odlu?uju?a rije?, vezana uz promjenu vremena, uz pastoralno obra?enje i misijsku opciju. To je ?razlu?ivanje“. Sredi?nja je to rije? tako?er u doktrinarnoj izjavi Dikasterija za nauk vjere o blagoslovima. U dokumentu, koji ponavlja da se doktrina o braku ne mijenja i da Crkva smatra dopu?tenima samo spolne odnose izme?u mu?karca i ?ene koji su u braku, jasno se ka?e ne samo da valja izbjegavati svaku ritualizaciju, svako kreiranje liturgije ili para-liturgije za blagoslov ?neredovitih“ parova, ali i to da ne treba o?ekivati ??daljnje ?upute“ na tu temu. Upravo zato ?to je prepu?teno razlu?ivanju zare?enih slu?benika.
To je kri? i odgovornost koja te?i na ple?ima sve?enika, pozvanih preuzeti ljudske drame, pozvanih slu?ati njihove pri?e, pozvanih ih pratiti korak po korak prema potpunom razumijevanju Bo?jeg plana za njihov ?ivot. Rije? je o izrazito misijskoj djelatnosti. Zami?ljati ?prebaciti“ teret razlu?ivanja na priru?nik, manual ili unaprijed utvr?eni blagoslov zna?ilo bi upasti u kazuistiku.
Naravno, lak?e bi bilo imati priru?nik u kojem je sve jasno, definirano, strukturirano i detaljno analizirano. Ali ne mo?e postojati priru?nik koji bi mogao sagledati raznolikost drama, osobnih pri?a i situacija.
Papa Franjo je u svom bo?i?nom pozdravnom govoru Kuriji rekao: ?Razlu?ivanje je va?no za sve nas, ovo umije?e duhovnog ?ivota koje nas li?ava tvrdnje da ve? sve znamo, rizika da mislimo da je dovoljno primijeniti pravila, ku?nje da tek nastavimo... jednostavno ponavljaju?i obrasce, ne uzimaju?i u obzir da nas Bo?je otajstvo uvijek nadilazi i da ljudski ?ivoti i stvarnost koja nas okru?uje jesu i uvijek ostaju superiorni idejama i teorijama“. Jer ?za ljubav je potrebna hrabrost“.
Kr??anska vjera, ponovio je Franjo, ?ne ?eli potvr?ivati na?e sigurnosti, voditi nas da se smirimo u lakim vjerskim izvjesnostima ili nam dati brze odgovore na slo?ene probleme ?ivota“. Bog Isusa Krista nas ?vodi na put, izvodi nas iz na?ih sigurnosnih zona, propituje na?u ste?evinu i upravo nas na taj na?in osloba?a, preobra?ava“.
Zasigurno nas deklaracija o blagoslovima propituje, potresa, tjera da napustimo ?zone sigurnosti“. Cilj je upoznati ljude tamo gdje ?ive i kako ?ive, a ne kako bismo mi ?eljeli da ?ive, kako ne bi ugasili tinjaju?e svjetlo pred molbom za blagoslovom, odnosno molbom za pomo? od Boga.
(Pope – at; bj)