ҽ

Papa Franjo: Iz krize se izlazi bolji slušajući posljednje; to je supsidijarnost

Papa Franjo je na općoj audijenciji istaknuo da se danas više slušaju multinacionalne ili velike farmaceutske kompanije, nego društveni pokreti i zdravstveni djelatnici. Naprotiv, valja poštovati autonomiju i sposobnost za inicijativu svih ljudi, posebno obiteljī, udrugā, malih poduzeća

Amedeo Lomonaco; Ariana Anić - Vatikan

U procesima ozdravljenja društva svi su pozvani preuzeti na sebe svoje odgovornosti – to je put koji je papa Franjo istaknuo u katehezi na današnjoj općoj audijenciji, održanoj u Dvorištu svetoga Damaza u Vatikanu. Taj je put potreban da bismo izišli bolji iz sadašnje situacije, odnosno iz zdravstvene krize koja je ujedno društvena, politička i gospodarska. Kako bi svi sudjelovali u skrbi i obnovi narodā, svatko treba imati odgovarajuća sredstva.

Međutim, mnogi često ne mogu sudjelovati u obnovi zajedničkoga dobra zato što su marginalizirani, isključeni ili zanemareni – primijetio je Papa te napomenuo – neke društvene skupine ne uspijevaju dati svoj prinos jer su gospodarski ili politički ugušene. U nekim društvima mnogi ne mogu slobodno izraziti svoju vjeru i svoje vrijednosti. Drugdje pak, posebno u zapadnom svijetu, mnogi sami potiskuju svoja etička ili vjerska uvjerenja. Ali, tako se ne može izići iz krize, odnosno ne može se iz nje izići bolji – istaknuo je Papa.

Vrativši se u mislima u prošlost, podsjetio je da je nakon velike gospodarske depresije 1929. godine, papa Pio XI. objasnio koliko je za istinsku obnovu važno načelo supsidijarnosti. Riječ je o društvenom načelu potaknutom dvostrukim dinamizmom – odozgo prema dolje i odozdo prema gore. Treba uključiti više razine društvenoga tijela, kao što je država, ali i srednje i niže razine. Presudan je prinos pojedinaca, obiteljī, udrugā, poduzećā, kao i svih tijela koja su između, te Crkvi.

Glasovi domorodačkih naroda, njihove kulture i viđenje svijeta, ne uzimaju se u obzir – primijetio je Papa te istaknuo da se danas poput virusa raširilo nepoštovanje načela supsidijarnosti. Sjetimo se velikih mjera državne financijske pomoći. Više se slušaju velike financijske kompanije nego pojedinci ili oni koji pokreću realno gospodarstvo. Više se slušaju multinacionalne kompanije nego društveni pokreti. Govoreći svakodnevnim dijalektom, više se slušaju moćnici nego slabi, a to nije put, to nije ljudski put, nije put kojemu nas je poučio Isus; to nije ostvarivanje načela supsidijarnosti. Na taj način ne dopuštamo ljudima da imaju vodeću ulogu u vlastitom otkupljenju – upozorio je Sveti Otac.

Mislimo također na liječenje zaraze virusom – dodao je – više se slušaju velike farmaceutske kompanije nego zdravstveni radnici koji su na prvoj crti u bolnicama ili izbjegličkim kampovima. To nije dobar put. Sve valja poslušati, one koji su visoko i one koji su nisko.

Dobar je put drugačiji. Da bismo iz krize izišli bolji – rekao je Papa – treba ostvariti načelo supsidijarnosti, poštujući autonomiju i sposobnost za inicijativu svih ljudi, a posebno posljednjih. Putu solidarnosti potrebna je supsidijarnost, jer nema prave solidarnosti bez društvenoga sudjelovanja, bez prinosa tijelā koja su između, od obiteljī, udrugā, zadrugā, malih poduzeća, izrazā građanskoga društva. Takvo sudjelovanje – primijetio je Sveti Otac – pomaže spriječiti i ispraviti neke negativne vidike globalizacije i djelovanja državā, kao što se događa i u liječenju ljudi pogođenih pandemijom. Valja poticati prinose koji dolaze 'odozdo'.

Izići iz krize ne znači dati kistom sloj boje sadašnjoj situaciji kako bi ona izgledala bolja – napomenuo je Papa te objasnio – Izići iz krize znači promijeniti, a u istinsku su promjenu uključeni svi. Na kraju je potaknuo na izgradnju budućnosti u kojoj se lokalna i globalna dimenzija uzajamno obogaćuju, u kojoj ljepota i bogatstvo manjih skupina mogu cvasti, i u kojoj se oni koji imaju više obvezuju služiti i dati više onima koji imaju manje. Osim toga, budućnost se ne smije zamišljati obnavljajući prošlost.

Tijekom lockdowna spontano je došlo do aplaudiranja liječnicima, medicinskim tehničarima i sestrama kao znak ohrabrenja i nade. Mnogi su riskirali život i mnogi su ga dali. Proširimo taj aplauz na svakog člana društvenoga tijela, na sve, na svakoga, za njegov dragocjeni prinos, koliko god on bio malen – potaknuo je Papa te dodao da valja poslušati svakoga, dati svakomu prostor za rad, savjetovati se sa svakim.

 Plješćimo 'odbačenima', onima koje ova kultura smatra odbačenima, ova kultura odbacivanja, odnosno – objasnio je – plješćimo starijim osobama, djeci, osobama s invaliditetom; plješćimo radnicima, svima koji se stavljaju u službu. Svi surađuju kako bi izišli iz krize. Ali, nemojmo se zaustaviti samo na aplauzu! Nada je odvažna; stoga, ohrabrimo se i sanjajmo na veliko… (…) Naučimo sanjati na veliko! Nemojmo se bojati sanjati na veliko, tražeći ideale pravednosti i društvene ljubavi koji se rađaju iz nade. Nemojmo pokušavati obnoviti prošlost, posebno ono što je bilo nepravedno i već bolesno. Prošlost je prošla, čekaju nas nove stvari – rekao je Papa.

Nakon kateheze Sveti je Otac podsjetio da se Crkva danas spominje svetoga Pija iz Pietrelcine. Neka svjedočanstvo vjere i ljubavi, koje su ga nadahnjivale, bude za svakoga poziv da se uvijek pouzdaje u Božju dobrotu, pristupajući s pouzdanjem sakramentu pomirenja, kojega je taj svetac, neumorni djelitelj božanskoga milosrđa, bio ustrajni i vjerni službenik – rekao je na kraju papa Franjo. 

23 rujna 2020, 13:29