Kr拧tenje Isusovo - prijelaz i prekretnica
Marito Mihovil Letica
Danas je Kr拧tenje Isusovo ili Kr拧tenje Gospodinovo. Za ovaj blagdan mo啪emo re膰i da je ujedno i prijelaz i prekretnica. Stoji kao prijelaz ili most od bo啪i膰noga vremena u tzv. vrijeme kroz godinu. U isti je mah ovaj blagdan vi拧estruka prekretnica, u 膷emu razabiremo teolo拧ku i ekleziolo拧ku istinu da su svi blagdani Bogo膷ovjeka Isusa Krista time i Bo啪ji blagdani i, posredno, blagdani 膷ovjekovi.
Naime, kr拧tenje Isusovo ponajprije se iskazuje prekretnicom u na膷inu i kvaliteti o膷itovanja Boga Oca svojemu narodu i svemu svijetu. U knjizi proroka Izaije, u 鈥淧rvoj pjesmi o sluzi Jahvinu鈥�, 膷itamo ulomke s ovim stihovima: 鈥淓vo sluge mojega koga podupirem / mog izabranika, miljenika du拧e moje. / Na njega sam svoga duha izlio, / da donosi pravo narodima. [...] Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, / 膷vrsto te za ruku uzeh; / oblikovah te i postavih te / za Savez narodu i svjetlost pucima, / da otvori拧 o膷i slijepima, / da izvede拧 su啪nje iz zatvora, / iz tamnice one 拧to 啪ive u tami鈥� (Iz 42,1. 6-7). Sluga Jahvin na zemlju je po膷eo donositi pravednost, Savez i svjetlost.
I u 啪ivotu Bogo膷ovjeka Isusa Krista time nastupa prekretnica. Isus po膷inje javno djelovanje nakon 拧to je bio povu膷en od javnosti. Kr拧tenje Isusovo priprava je mesijanskoga vremena koje je navijestio prorok Izaija. Duh o kojemu govori Izaija, ukazao se netom po Isusovu kr拧tenju, 拧to evan膽elist Matej ovako opisuje:
鈥淭ada do膽e Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvra膰a拧e: 鈥楾i mene treba da krsti拧, a ti da k meni dolazi拧?鈥� Ali mu Isus odgovori: 鈥楶usti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!鈥� Tada mu popusti. Odmah nakon kr拧tenja iza膽e Isus iz vode. I gle! Otvori拧e se nebesa i ugleda Duha Bo啪jega gdje silazi kao golub i spu拧ta se na nj. I eto glasa s neba: 鈥極vo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!鈥欌�� (Mt 3,13-17).
Duh koji je pri prvome stvaranju lebdio nad vodama, pojavljuje nam se kod Isusova kr拧tenja u obli膷ju goluba. Posrijedi je predigra novoga stvaranja, pri 膷emu Duh, s jedne strane, pomazuje Isusa i pripravlja ga za njegovo mesijansko poslanje, te, s druge strane, posve膰uje vodu i tako je 膷ini spremnom i valjanom za kr拧膰anski obred kr拧tenja.
Isusovo kr拧tenje postaje tako prekretnicom i u 啪ivotu svakoga tko Krista prizna svojim, u 啪ivotu svakog vjernika kojih veliko mno拧tvo 膷ine puk Kristovih sljedbenika i poklonika, kr拧膰anski narod.
Va啪no je istaknuti da se u obredu kr拧tenja doga膽a 膷ovjekovo umiranje i ponovno ra膽anje. Sakrament kr拧tenja kr拧膰anima nije samo obredni 膷in nego i inicijacijski. K tomu i 膷in eti膷ki i eshatolo拧ki. Kr拧tenje se sastoji od dviju faza velike simboli膷ne va啪nosti: uranjanja i izranjanja. Uranjanje (koje je u katolikâ danas naj膷e拧膰e svedeno na polijevanje vodom) simbolizira nestanak grje拧noga 膷ovjeka u vodama smrti te njegovo izranjanje kao povratak po膷etku 啪ivota. Izranjanjem iz vode udi拧e 膷ovjek zrak novoga 啪ivota: biva o膷i拧膰en, zamilovan, sjedinjen s Bogom.
Danas, prve nedjelje nakon Bogojavljenja, slavimo kr拧tenje Isusa 鈥� koji je Krist ili Mesija te ujedno Sin Bo啪ji. Svojim kr拧tenjem Isus nas pozva u zajedni拧tvo, da u otajstvu krsta postanemo ucijepljeni u njegovu smrt i uskrsnu膰e, da budemo krstjani ili kr拧膰ani, krsnom vodom oprani od grijeha, s povlasticom i pogodno拧膰u zamilovane djece Bo啪je.
