ҽ

Krštenje Gospodinovo Krštenje Gospodinovo  (© BAV Urb.gr.2, f.109v)

Krštenje Isusovo - prijelaz i prekretnica

Svojim krštenjem Isus nas pozva u zajedništvo, da u otajstvu krsta postanemo ucijepljeni u njegovu smrt i uskrsnuće, da budemo krstjani ili kršćani, krsnom vodom oprani od grijeha, s povlasticom i pogodnošću zamilovane djece Božje.

Marito Mihovil Letica

Danas je Krštenje Isusovo ili Krštenje Gospodinovo. Za ovaj blagdan možemo reći da je ujedno i prijelaz i prekretnica. Stoji kao prijelaz ili most od božićnoga vremena u tzv. vrijeme kroz godinu. U isti je mah ovaj blagdan višestruka prekretnica, u čemu razabiremo teološku i ekleziološku istinu da su svi blagdani Bogočovjeka Isusa Krista time i Božji blagdani i, posredno, blagdani čovjekovi.

Naime, krštenje Isusovo ponajprije se iskazuje prekretnicom u načinu i kvaliteti očitovanja Boga Oca svojemu narodu i svemu svijetu. U knjizi proroka Izaije, u “Prvoj pjesmi o sluzi Jahvinu”, čitamo ulomke s ovim stihovima: “Evo sluge mojega koga podupirem / mog izabranika, miljenika duše moje. / Na njega sam svoga duha izlio, / da donosi pravo narodima. [...] Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, / čvrsto te za ruku uzeh; / oblikovah te i postavih te / za Savez narodu i svjetlost pucima, / da otvoriš oči slijepima, / da izvedeš sužnje iz zatvora, / iz tamnice one što žive u tami” (Iz 42,1. 6-7). Sluga Jahvin na zemlju je počeo donositi pravednost, Savez i svjetlost.

I u životu Bogočovjeka Isusa Krista time nastupa prekretnica. Isus počinje javno djelovanje nakon što je bio povučen od javnosti. Krštenje Isusovo priprava je mesijanskoga vremena koje je navijestio prorok Izaija. Duh o kojemu govori Izaija, ukazao se netom po Isusovu krštenju, što evanđelist Matej ovako opisuje:

“Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: ‘Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?’ Ali mu Isus odgovori: ‘Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!’ Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!’” (Mt 3,13-17).

Duh koji je pri prvome stvaranju lebdio nad vodama, pojavljuje nam se kod Isusova krštenja u obličju goluba. Posrijedi je predigra novoga stvaranja, pri čemu Duh, s jedne strane, pomazuje Isusa i pripravlja ga za njegovo mesijansko poslanje, te, s druge strane, posvećuje vodu i tako je čini spremnom i valjanom za kršćanski obred krštenja.

Isusovo krštenje postaje tako prekretnicom i u životu svakoga tko Krista prizna svojim, u životu svakog vjernika kojih veliko mnoštvo čine puk Kristovih sljedbenika i poklonika, kršćanski narod.

Važno je istaknuti da se u obredu krštenja događa čovjekovo umiranje i ponovno rađanje. Sakrament krštenja kršćanima nije samo obredni čin nego i inicijacijski. K tomu i čin etički i eshatološki. Krštenje se sastoji od dviju faza velike simbolične važnosti: uranjanja i izranjanja. Uranjanje (koje je u katolikâ danas najčešće svedeno na polijevanje vodom) simbolizira nestanak grješnoga čovjeka u vodama smrti te njegovo izranjanje kao povratak početku života. Izranjanjem iz vode udiše čovjek zrak novoga života: biva očišćen, zamilovan, sjedinjen s Bogom.

Danas, prve nedjelje nakon Bogojavljenja, slavimo krštenje Isusa – koji je Krist ili Mesija te ujedno Sin Božji. Svojim krštenjem Isus nas pozva u zajedništvo, da u otajstvu krsta postanemo ucijepljeni u njegovu smrt i uskrsnuće, da budemo krstjani ili kršćani, krsnom vodom oprani od grijeha, s povlasticom i pogodnošću zamilovane djece Božje.

 

12 siječnja 2025, 15:05