蜜桃交友

vl膷. Mijo Posavec

U svakome od nas postoji 啪elja, 膷e啪nja, nada, pa i nagon za posti膰i ne拧to bolje i vi拧e od onoga 拧to smo trenuta膷no ostvarili. Je li rije膷 o materijalnoj ili duhovnoj sferi na拧eg 啪ivota 鈥� neva啪no je. Je li rije膷 o sebi膷noj ili altruisti膷koj ambiciji 鈥� neva啪no je. Va啪no je da ambicija kod svakog postoji i svatko se sa svojim ambicijama nosi na svoj na膷in, od ro膽enja do smrti.

Ljudske ambicije potro拧na su roba, mogu se smanjivati, odga膽ati, ali one su neprestano tu. Ono 拧to ambicije dijeli na dobre i lo拧e, zdrave i bolesne, altruisti膷ke i sebi膷ne, na po啪eljne i opasne, jest na拧e srce. Postoji jednostavan test ne膷ijeg karaktera. Treba postaviti pitanje: 鈥瀂a拧to?鈥� Za拧to se netko 啪eli baviti politikom i za拧to je kod nekih ljudi tako izra啪ena jedna, slobodno je nazovimo, opsesivna 啪elja do膷epati se visoke politi膷ke pozicije? Za拧to netko proda sve i krene ostvariti filmsku karijeru u Hollywoodu? Za拧to poslovni 膷ovjek, koji je stekao veliki kapital, 膷ezne za novim poslovnim avanturama? Za拧to?

Ne postoji ni拧ta lo拧e u ambiciji kada ljudi koriste svoju ambicioznost kako bi im bilo bolje, kako njima tako i sredini u kojoj 啪ive. Ali potrebno je zapitati se iz kojih motiva ljudi to 膷ine?

艩to hrani njihovu ambicioznost? Koja je cijena koju trebaju platiti za ostvarenje svojih ambicija? 沤ele li oni bogatstvo, mo膰 i slavu samo za sebe? Ili 啪ele iskoristiti svoje ambicije za op膰e dobro? To su bila pitanja koja je Isus postavio svojim u膷enicima kada je na svjetlo dana izbila njihova ambicioznost prema visokim dru拧tvenim polo啪ajima.

Kako Isus odgovara dvojici u膷enika? Isus im govori da je njihov zahtjev za pozicijama, za mo膰i, za slavom nalik onom rimskih vlastodr啪aca koji tla膷e 沤idove, koji ih izrabljuju ogromnim porezima. 鈥瀂nate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velika拧i njihovi dr啪e ih pod vla拧膰u.鈥� Rimski mo膰nici, koje su u膷enici svojim zahtjevima opona拧ali, bili su isti oni ljudi koje su u膷enici prezirali.

Prava ljudska veli膷ina nije obilje啪ena dominacijom, politi膷kom mo膰i, razli膷itim na膷inima kojima se kontrolira i pod膷injava narod za svoju osobnu korist, niti je to sebi膷na pohlepa za novcem i slavom, nego je nesebi膷no 啪rtvovanje sebe za drugog.

U teoriji svi mi u to vjerujemo i to podr啪avamo, ali na啪alost na拧a praksa tome proturje膷i.

Za拧to nam se sve to doga膽a? Odgovor je jednostavan 鈥� jer smo zaboravili tko smo i 膷iji smo. Bog ima svoju strategiju ambicioznosti, ali nama njegova strategija nije zanimljiva.

Mi se koristimo strategijom ovog svijeta koja glasi 鈥� puno radi, naporno radi, gazi po ljudima oko sebe kako bi ostvario uspjeh u dru拧tvu, budi 膷vrst, budi nemilosrdan i neka ti ni拧ta nije toliko sveto a da to ne bi 啪rtvovao na oltar svjetovnih ambicija.

Na拧 najva啪niji poziv, 啪ivotni poziv, jest raditi u slu啪bi Boga i bli啪njih te svjedo膷iti evan膽elje.

Tek tada, tako 啪ive膰i, ostvarujemo svoju najva啪niju ambiciju, ali ne onu koju nam je skrojio i propisao ovaj svijet, nego onu koja nas vodi pravim Putem, do Istine i do 沤ivota u vje膷nosti. U vje膷nosti gdje 膰emo biti uz Isusa Krista. I kada 膰e biti nebitno jesmo li mu sjeli s desna ili s lijeva. Amen