Danijel Tolvajčić: “Teodicejski problem u suvremenoj filozofiji religije"
Marito Mihovil Letica
Danas će biti riječi o teodiceji. Pojam “teodiceja” prvi je uporabio njemački filozof, matematičar i diplomat Gottfried Wilhelm Leibniz. Budući da je pisao više na francuskome jeziku nego na njemačkome, i dotična je riječ skovana u francuskome, “théodicée”, ali od grčkih sastavnica: “théos”: Bog i “díkē”: pravo, pravednost. Drugi nazivi za teodiceju jesu filozofska ili prirodna teologija (naravno bogoslovlje), također racionalna teologija. Posrijedi je filozofska disciplina opravdanja Boga zbog zla u svijetu. Leibniz polazi od citata u 3. poglavlju Pavlove “Poslanice Rimljanima”: “Ako pak naša nepravednost ističe Božju pravednost, što ćemo na to reći? Nije li onda – po ljudsku govorim – nepravedan Bog koji daje maha gnjevu? Nipošto! Ta kako će inače Bog suditi svijet?” (Rim 3,5-6). Naslov Leibnizova djela, objavljenoga 1710., glasi: “Rasprave o teodiceji: o Božjoj dobroti, o čovjekovoj slobodi i podrijetlu zla”. Riječ je o pokušaju da se postojanje zla u svijetu uskladi s Božjom pravednošću i postavkom da je postojeći svijet “najbolji od svih mogućih svjetova” jer je Bog, kao savršeno biće, od beskonačnoga mnoštva mogućih svjetova izabrao najbolji, ovaj naš svijet, koji je u isti mah najsavršeniji i najslobodniji, pri čemu čovjek kao stvoreno biće nije savršen, i otuda zlo u svijetu.
Godine 2024. objavljena je knjiga “Teodicejski problem u suvremenoj filozofiji religije”. Sunakladnici su Kršćanska sadašnjost i Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Autor je prof. dr. sc. Danijel Tolvajčić s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, gdje predaje nekoliko kolegija iz područja filozofije. U Uvodu autor objašnjava:
“... nakana je ovoga djela dvostruka: s jedne strane, što je moguće vjernije kritički prikazati najrelevantnije suvremene kršćanske teodicejske nacrte (i, uključno, razvoj tematiziranja odnosa Boga i zla u suvremenih, kršćanski nadahnutih filozofa), no isto tako – osobito u svjetlu najrecentnijeg razvoja u filozofiji religije – vidjeti nude li teodiceje adekvatno rješenje odnosa Boga i zla, ili i same dodatno pridonose problemu.”
Autor iznosi tezu da teodiceje kao obuhvatna tumačenja ipak u konačnici ostaju neuspješne, ali da to ne znači kako se odnos Boga i zla ne može misliti na prikladan, premda znatno skromniji način, to većma ako se tomu odnosu pristupi iz perspektive danas pomalo zaboravljene klasične teističke baštine koja se nalazi u djelima autorâ poput sv. Augustina i sv. Tome Akvinskoga.
Knjiga “Teodicejski problem u suvremenoj filozofiji religije” ima oko 150 stranica i sastoji se od uvoda, pet poglavlja i zaključka. Uvod je naslovljen “Temeljne koordinate tematiziranje odnosa Boga i zla u klasičnoj suvremenoj perspektivi. U prvome poglavlju riječ je o teodiceji stvaranja duša, u drugome o teodiceji “većeg dobra”, u trećemu o procesnoj teodiceji. Četvrto poglavlje razmatra moralnu anti-teodiceju, a peto tomističko dokinuće teodiceje. Zaključak je naslovljen pitanjem: Zašto su teodiceje neuspješne?
Ako teodiceje i jesu u posve određenome smislu neuspješne, autor Danijel Tolvajčić je knjigom “Teodicejski problem u suvremenoj filozofiji religije” uspio višeaspektno i obuhvatno pristupiti suvremenoj teodicejskoj problematici. Poglavlja su izložena koherentno i metodički besprijekorno. Zato knjiga zavrjeđuje zdušnu pohvalu i preporuku.
