蜜桃交友

Vl膷. Branimir Jagodi膰

Gle, izi膽e 蝉颈箩补膷 sijati. I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, do膽o拧e ptice i pozoba拧e ga. Neko opet pade na kamenito tlo gdje nema拧e dosta zemlje. Odmah izniknu jer nema拧e duboke zemlje. Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nema拧e korijena, osu拧i se. Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i ugu拧i ga te ploda ne donese. Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmno啪i, te donese: jedno tridesetostruko, jedno 拧ezdesetostruko, jedno stostruko.« I doda: »Tko ima u拧i da 膷uje, neka 膷uje!« (Mk 4,3-9)

Kroz ovu prispodobu Isus nam nudi sliku koja ne samo da opisuje razli膷ite reakcije na Bo啪ju rije膷 ve膰 i poziva na osobno ispitivanje kakvo je tlo na拧ega srca. Sjeme u prispodobi predstavlja Bo啪ju rije膷, dok je 蝉颈箩补膷 onaj koji tu rije膷 donosi i sije 鈥� u kontekstu kr拧膰anskog 啪ivota, to mo啪e biti Isus, ali i svaki vjernik koji prenosi Bo啪ju poruku. Tlo predstavlja ljudska srca i razli膷ite na膷ine na koje ljudi prihva膰aju ili odbacuju poruku koju 膷uju. Prispodoba nudi 膷etiri razli膷ite slike tla, kroz koje Isus ilustrira 膷etiri razli膷ita odgovora na Bo啪ju rije膷. Svako tlo, svaka slika, poziva nas da uvidimo svoje vlastite sklonosti i da postanemo svjesni prepreka koje mogu stajati na putu na拧e plodnosti u vjeri.

Prvo sjeme pada uz put, gdje su ga ptice brzo pojele. Ovaj tip tla simbolizira ljude koji 膷uju Bo啪ju rije膷, ali je odmah izgube jer im se ona nije imala priliku ukorijeniti u srcu. To mo啪e biti zbog njihove nepa啪nje, povr拧nosti, ili jednostavno zbog toga 拧to su toliko okupirani svakodnevnim brigama da im Rije膷 Bo啪ja prolazi neopa啪eno. Takvi ljudi 膷uju poruku, ali ne razumiju njezinu va啪nost i dopu拧taju da ih 啪ivotne distrakcije odvoje od istine. Prva slika predstavlja opasnost povr拧nosti. Danas 啪ivimo u vremenu kada informacije dolaze brzo, kroz medije, dru拧tvene mre啪e i neprestanu povezanost s vanjskim svijetom. U tom vrtlogu, 膷esto nam nedostaje prostora za ti拧inu i dublje promi拧ljanje. Na拧a srca postaju poput tvrdog tla uz put 鈥� povijena, sklona odbijanju i brzom gubitku onoga 拧to je vrijedno. Ova prva slika poziva nas da se zapitamo: koliko smo 膷esto povr拧ni prema Bo啪joj rije膷i? Dopu拧tamo li da Rije膷 tek tako pro膽e pokraj nas bez ozbiljnog razmi拧ljanja i primjene iste?

Drugo sjeme pada na kamenito tlo, gdje nema dubine zemlje, pa sjeme brzo ni膷e, ali isto tako brzo usahne jer korijenje nije moglo dublje prodrijeti. Ovaj tip tla simbolizira ljude koji s entuzijazmom prihva膰aju Bo啪ju rije膷, ali nemaju dubokih korijena u vjeri. Kada nai膽u pote拧ko膰e, ku拧nje ili protivljenja, oni brzo posustanu. Prvi su u redu kada je sve lako i bez pote拧ko膰a, no njihova vjera nije dovoljno utemeljena da bi ih odr啪ala u trenucima patnje ili izazova. Ova druga slika upozorava nas na opasnost povr拧ne pobo啪nosti i kratkotrajnog zanosa. U trenucima nadahnu膰a, osoba mo啪e osje膰ati radost zbog otkrivenja Bo啪je rije膷i, ali bez strpljenja i produbljene veze s Bogom, takva vjera brzo slabi. Svi se mo啪emo na膰i u situaciji kada nam je vjera plitka i krhka, kada se nadamo samo lakom i brzom ispunjenju bez pravog suo膷avanja s te拧ko膰ama i dubljim razumijevanjem 啪rtve koju vjera 膷esto zahtijeva. Prispodoba nas tako poziva da preispitamo kakvo je na拧e "tlo". Je li na拧a vjera dublje ukorijenjena ili se temelji samo na kratkotrajnim emocijama koje nestaju kada nai膽emo na prve prepreke?

Tre膰e sjeme pada me膽u trnje koje brzo raste i gu拧i biljku, spre膷avaju膰i je da donese plod. Ovo tlo predstavlja ljude koji 膷uju Bo啪ju rije膷, ali je brige ovog svijeta, zavodljivost bogatstva i u啪itci 啪ivota ugu拧e, te tako ne uspijevaju donijeti plodove. U dana拧njem svijetu, kada su materijalne vrijednosti, uspjeh i dru拧tveni status visoko cijenjeni, lako je izgubiti fokus na onome 拧to je zaista va啪no. Trnje predstavlja sve ono 拧to nas odvra膰a od 啪ivota u skladu s Bo啪jom rije膷ju. Ova tre膰a slika posebno odra啪ava isku拧enja modernog 啪ivota, gdje se susre膰emo s nesagledivim brojem ponuda i iluzija koje obe膰avaju sre膰u. Brige oko posla, financija, imovinskog statusa, ili 啪elje za stalnim dokazivanjem lako mogu ugu拧iti duhovnu dimenziju na拧eg 啪ivota. Trnovito tlo simbolizira srce koje jest otvoreno Bo啪joj rije膷i, ali koje se lako preoptereti brigama i privla膷nostima ovoga svijeta, zbog 膷ega Bo啪ja rije膷 u njemu ne mo啪e rasti i donositi plodove. Ova slika nas poziva da se zapitamo: dopu拧tamo li da trnje briga i svjetovnih 啪elja gu拧i Bo啪ju prisutnost u na拧em 啪ivotu? Koliko smo uistinu slobodni od okova materijalnog i onoga 拧to nam svijet name膰e?

Na kraju, dio sjemena pada na plodno tlo koje donosi plodove: trideseterostruke, 拧ezdeseterostruke, pa 膷ak i stostruke. Ovo tlo predstavlja ljude koji ne samo da 膷uju Bo啪ju rije膷, ve膰 je prihva膰aju i 啪ive po njoj, dopu拧taju膰i joj da raste i donosi plodove u njihovim 啪ivotima. Oni su otvoreni za Bo啪je djelovanje i strpljivi su, svjesni da vjera zahtijeva njegovanje i pa啪nju. Njihova spremnost da puste korijenje, da prodube vjeru i da se posvete duhovnom rastu donosi plodove koji se ne mogu mjeriti materijalnim bogatstvom. Ovaj posljednji dio prispodobe najvi拧e odra啪ava ideal vjerni膷kog 啪ivota. Plodno tlo nije samo sposobno primiti sjeme, ve膰 ga i razviti. Ono je dovoljno duboko da podr啪i korijenje, a dovoljno 膷isto da sjeme mo啪e slobodno rasti. Plodno tlo je srce koje je spremno prihvatiti Bo啪ju rije膷, koje se 膷uva od svega 拧to bi moglo oslabiti vjeru i koje se redovito njeguje kroz molitvu, sakramente, djela ljubavi i zajedni拧tvo s drugima.

Prispodoba o 蝉颈箩补膷u poziva na osobno ispitivanje na拧eg odnosa prema Bo啪joj rije膷i. Ova prispodoba nije stati膷na slika, ve膰 dinami膷an poziv na promjenu. U stvarnosti, na拧e srce nije jedno "tlo", nego mo啪e prolaziti kroz sve 膷etiri faze. Ponekad mo啪emo biti poput tla uz put, ponekad plitko ukorijenjeni na kamenitom tlu, ponekad optere膰eni brigama i 啪udnjama poput trnja, dok u rijetkim trenucima uspijevamo biti plodno tlo koje donosi plodove. Prispodoba nas poziva da prepoznamo u kojoj se fazi nalazimo i da u膷inimo sve kako bi na拧e srce postalo plodno tlo.

Isusova prispodoba o 蝉颈箩补膷u ne nudi samo dijagnozu, ve膰 i lijek. Kada prepoznamo da smo postali kamenito tlo, pozvani smo produbljivati vjeru kroz prou膷avanje Bo啪je rije膷i i sakramentalni 啪ivot. Kada uo膷imo da trnje briga gu拧i na拧u vjeru, pozvani smo na osloba膽anje i povjerenje u Bo啪ju providnost. U tome se o膷ituje snaga i 啪ivost kr拧膰anskog 啪ivota, jer Bog nas neprestano poziva na obra膰enje i rast, na to da uvijek iznova radimo na svojoj vjeri kako bi ona mogla iznjedriti plodove koji 膰e donijeti dobro ne samo nama, ve膰 i svijetu oko nas.