蜜桃交友

vl膷. Silvio Ko拧膰ak

Nedjelja za nas kr拧膰ane predstavlja poseban trenutak jednog radnog tjedna. To je onaj dan koji na svaki mogu膰i na膷in 啪elimo rezervirati za poseban odnos s Bogom, ali i s bli啪njima. Nedjelja je dan rezerviran za bogoslu啪je, odlazimo u na拧e crkve i u zajednici vjernika, toj 啪ivoj Crkvi, slavimo Boga koji nas je vodio kroz tjedan.

U dana拧njem evan膽elju susre膰emo Isusa koji se s u膷enicima povla膷i od mno拧tva, ne 啪eli da mnogi znaju gdje se kre膰e jer 啪eli imati poseban odnos s najbli啪ima, onima koje je izabrao i posvetio u svojem imenu. Pou膷ava ih na poseban na膷in i iako ga ne razumiju, on ne odustaje od toga da bude s njima, da im poka啪e koliko su mu va啪ni pa da im u srce usadi i koju rije膷 posebno za njih izabranu.

Kao sve膰enik posljednjih pet godina provodim svoje godi拧nje duhovne vje啪be u benediktinskom samostanu. Iako se u samostanu moglo boraviti i nedjeljom, bra膰a su odlu膷ila kraj tjedna, posebno nedjelju, rezervirati za dan zajedni拧tva. Iako su duhovno拧膰u kroz tjedan okrenuti i susretu s bra膰om i sestrama izvan mona拧kog stana, jer u njima prepoznaju samoga Krista koji dolazi u njihovu sredinu, nedjelja je postala prebu膷na, preobi膷na. I bra膰a su odlu膷ila biti samo s Bogom taj dan, susretati se s onim kojeg 膰e, potaknuti benediktinskom duhovno拧膰u, donositi bli啪njima s kojima se susre膰u kroz tjedan. Ovo i nama mo啪e biti poticaj. Ovaj dan iskoristimo za sudjelovanje u bogoslu啪ju. Neka ono bude lijepo! Pomognimo na拧im sve膰enicima da bogoslu啪je oblikuju tako da nam omogu膰i susret s Gospodinom. Svojim talentima uklju膷imo se bilo kao lektori, bilo kao psalmisti, kao pjeva膷i, pomognimo oko ure膽enja bogoslu啪nog prostora, ministrirajmo ili poma啪imo sve膰eniku u vr拧enju njegove liturgijske slu啪be i tome sli膷no. Oslobodimo ovaj dan za susret s Bogom.

Na ovome mjestu dolazi nam drugi dio poruke dana拧njeg evan膽elja. Isus govori u膷enicima kako 膰e patiti, kako 膰e biti ubijen, ali da 膰e tre膰i dan ustati. Priprema Isus svoje najbli啪e u膷enike za ono 拧to slijedi u njegovu putovanju zemljom u navje拧taju Kraljevstva Bo啪jega. No, u膷enici ne razumiju. Tada ih upu膰uje na va啪nost poniznosti. Patnja je u na拧im 啪ivotima nezaobilazna. Ne poznajem 膷ovjeka koji barem na neki na膷in ne pati. Svatko od tih ljudi s patnjom se nosi na sebi svojstven na膷in. Jedni krive Boga, drugi krive ljude oko sebe, tre膰i krive same sebe. Neki pak krive sve ove nabrojene odjednom. Nismo svi isti, iskustvo patnje svima je razli膷ito, ali prisutno je u na拧im 啪ivotima od malih nogu pa do smrti.

Isus nas danas pou膷ava da u svemu, i u dobru i u zlu kontekstu, budemo ponizni Bo啪ji sluge, da u zajednici svatko od nas bude kao najmanji, kao najslabiji. Poziva nas da svima budemo poslu啪itelji. Ima jedna zgoda iz 啪ivota pokojne britanske kraljice Elizabete II. Naime, svi su se 膷udili za拧to od prvog dana, jo拧 kad je kao mlada djevojka preuzela vladavinu u svojoj domovini, hoda toliko usporenim hodom. Jednom prilikom objasnila je da 啪eli hodati hodom najsporije ili najstarije osobe u svojem kraljevstvu, kako bi na taj na膷in uhvatila korak sa svakim svojim podanikom. Ovo je slikovit primjer onoga 拧to nam i Gospodin govori. Budimo pozorni na potrebe ljudi oko sebe, posebno onih najmanjih, najslabijih, najranjivijih, najpotrebitijih na拧e pa啪nje i brige.