蜜桃交友

vl?. Silvio Ko??ak

Nedjelja za nas kr??ane predstavlja poseban trenutak jednog radnog tjedna. To je onaj dan koji na svaki mogu?i na?in ?elimo rezervirati za poseban odnos s Bogom, ali i s bli?njima. Nedjelja je dan rezerviran za bogoslu?je, odlazimo u na?e crkve i u zajednici vjernika, toj ?ivoj Crkvi, slavimo Boga koji nas je vodio kroz tjedan.

U dana?njem evan?elju susre?emo Isusa koji se s u?enicima povla?i od mno?tva, ne ?eli da mnogi znaju gdje se kre?e jer ?eli imati poseban odnos s najbli?ima, onima koje je izabrao i posvetio u svojem imenu. Pou?ava ih na poseban na?in i iako ga ne razumiju, on ne odustaje od toga da bude s njima, da im poka?e koliko su mu va?ni pa da im u srce usadi i koju rije? posebno za njih izabranu.

Kao sve?enik posljednjih pet godina provodim svoje godi?nje duhovne vje?be u benediktinskom samostanu. Iako se u samostanu moglo boraviti i nedjeljom, bra?a su odlu?ila kraj tjedna, posebno nedjelju, rezervirati za dan zajedni?tva. Iako su duhovno??u kroz tjedan okrenuti i susretu s bra?om i sestrama izvan mona?kog stana, jer u njima prepoznaju samoga Krista koji dolazi u njihovu sredinu, nedjelja je postala prebu?na, preobi?na. I bra?a su odlu?ila biti samo s Bogom taj dan, susretati se s onim kojeg ?e, potaknuti benediktinskom duhovno??u, donositi bli?njima s kojima se susre?u kroz tjedan. Ovo i nama mo?e biti poticaj. Ovaj dan iskoristimo za sudjelovanje u bogoslu?ju. Neka ono bude lijepo! Pomognimo na?im sve?enicima da bogoslu?je oblikuju tako da nam omogu?i susret s Gospodinom. Svojim talentima uklju?imo se bilo kao lektori, bilo kao psalmisti, kao pjeva?i, pomognimo oko ure?enja bogoslu?nog prostora, ministrirajmo ili poma?imo sve?eniku u vr?enju njegove liturgijske slu?be i tome sli?no. Oslobodimo ovaj dan za susret s Bogom.

Na ovome mjestu dolazi nam drugi dio poruke dana?njeg evan?elja. Isus govori u?enicima kako ?e patiti, kako ?e biti ubijen, ali da ?e tre?i dan ustati. Priprema Isus svoje najbli?e u?enike za ono ?to slijedi u njegovu putovanju zemljom u navje?taju Kraljevstva Bo?jega. No, u?enici ne razumiju. Tada ih upu?uje na va?nost poniznosti. Patnja je u na?im ?ivotima nezaobilazna. Ne poznajem ?ovjeka koji barem na neki na?in ne pati. Svatko od tih ljudi s patnjom se nosi na sebi svojstven na?in. Jedni krive Boga, drugi krive ljude oko sebe, tre?i krive same sebe. Neki pak krive sve ove nabrojene odjednom. Nismo svi isti, iskustvo patnje svima je razli?ito, ali prisutno je u na?im ?ivotima od malih nogu pa do smrti.

Isus nas danas pou?ava da u svemu, i u dobru i u zlu kontekstu, budemo ponizni Bo?ji sluge, da u zajednici svatko od nas bude kao najmanji, kao najslabiji. Poziva nas da svima budemo poslu?itelji. Ima jedna zgoda iz ?ivota pokojne britanske kraljice Elizabete II. Naime, svi su se ?udili za?to od prvog dana, jo? kad je kao mlada djevojka preuzela vladavinu u svojoj domovini, hoda toliko usporenim hodom. Jednom prilikom objasnila je da ?eli hodati hodom najsporije ili najstarije osobe u svojem kraljevstvu, kako bi na taj na?in uhvatila korak sa svakim svojim podanikom. Ovo je slikovit primjer onoga ?to nam i Gospodin govori. Budimo pozorni na potrebe ljudi oko sebe, posebno onih najmanjih, najslabijih, najranjivijih, najpotrebitijih na?e pa?nje i brige.