蜜桃交友

Marito Mihovil Letica

Uvrije?ilo se mi?ljenje da Britanci osobito ?esto, znatno ?e??e od drugih, u svakida?njoj konverzaciji govore o vremenu, o suncu i vjetru, ki?i i snijegu, o svim mogu?im vremenskim prilikama odnosno neprilikama.

No, kako izgleda po svemu, taj britanski primat ubrzano se mijenja, a razlog su – banalno ali istinito re?eno – posvuda uo?ljive klimatske promjene. Cijeli na? planet sve je vi?e zahva?en promjenama vremena koje nije mogu?e zanemariti, nemogu?e je o njima ?utjeti. Primijetimo da se do prije nekoliko godina u medijima govorilo o “globalnom zatopljenju”, a onda je to zamijenjeno neodre?enijim i obuhvatnijim pojmom “klimatske promjene”.

U taj se pojam mogu prikladno smjestiti i nagla zahladnjenja, a takvo je, nakon temperaturâ od 30 i vi?e stupnjeva nesvojstvenih za po?etak rujna, zahvatilo prije koji dan Hrvatsku, pa svjedo?ismo vremenu kakvo prili?i listopadu ili ?ak studenomu.

Bilo kako bilo, klima se mijenja i ?ovje?anstvo se treba odgovornije odnositi prema svojemu planetu Zemlji. Brinu?i se za dobro okoli?a, ?ovjek se time brine ne samo za vlastito dobro nego i za dobro ?ire zajednice, za op?e dobro.

Od osobite je va?nosti pri tome zamijetiti da se promjene u odnosu prema ekolo?kim problemima i izazovima zrcale i u socijalnome nauku Katoli?ke Crkve. U sredi?tu pozornosti doti?noga nauka donedavno su bili ?ovjek kao osoba, dru?tvo, ponajve?ma ?ovjekov rad, dru?tvena pravednost i razvoj dru?tva, odjelotvorenje na?elâ solidarnosti i supsidijarnosti itd. – a tek se rubno, u sklopu drugih tema, crkveno u?iteljstvo u dokumentima dohva?alo povezanosti i me?uzavisnosti ?ovjeka kao biolo?ke vrste i sve ugro?enijega prirodnog okoli?a, koji mu je stani?te, obitavali?te ili dom.

Od enciklike “Mater et magistra”, ?to ju je papa Ivan XXIII. objelodanio 1961. te ovaj dokument uvrije?eno i opravdano smatraju polazi?tem crkvenoga nau?avanja o ekolo?kim problemima, gotovo svi sljede?i pape – Pavao VI., Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. (uz iznimku kratkotrajnoga jednomjese?nog pontifikata Ivana Pavla I.) – spominjali su, manje ili vi?e izri?ito, brojna ekolo?ka pitanja te pokazivali orijentire za oblikovanje prikladnih i svrhovitih odgovora.

No tek je papa Franjo u dokumentu “Laudato si′: Enciklici o brizi za zajedni?ki dom” godine 2015. ponudio vi?easpektno razra?en koncept integrativne ekologije, u okrilju koje cijela Zemlja, sav stvoreni svijet zajedno s ?ovjekom, ?ini pro?ireno podru?je interesa i navlastite odgovornosti Katoli?ke Crkve. Doti?na nas enciklika poziva da u okrilju ekolo?ke dimenzije socijalnoga nauka Crkve djelotvorno reaktualiziramo poruke svetopisamskih tekstova iz “Knjige Postanka”, u njoj sadr?anih izvje?taja o stvaranju koji nam poru?uju da se ljudski ?ivot temelji na tri tijesno povezana i isprepletena odnosa: s Bogom, s bli?njim i sa Zemljom.

Va?no je ovdje istaknuti da Enciklika “Laudato si′” ne prihva?a neke agresivne ekologisti?ke ideologije koje u sredi?te stavljaju prirodu bez ?ovjeka, pri ?emu o ljudima govore kao o “virusima” i “parazitima” te zagovaraju smanjenje ljudske populacije jer, kako isti?u, ljudi napu?eno??u doprinose zaga?enju okoli?a na planetu Zemlji. Za razliku od toga, papa Franjo u enciklici “Laudato si′” postavlja ?ovjeka u sredi?te i tako promi?e novi antropocentrizam – odvagnut, umjeren i jasno usmjeren – kojemu je izvor i uvir u Bogu Stvoritelju, pa je povrh svega rije? o posve odre?enome obliku teocentrizma, obilje?enu djelotvornom brigom za sve stvoreno.