蜜桃交友

Marito Mihovil Letica

Za kalendarske spomendane svetaca uzima se njihov smrtni dan, koji im je na osobit na膷in postao 鈥渞o膽endan za nebo鈥�. U tome ima i iznimaka, a zapravo bi bilo prikladnije re膰i da su posrijedi posebnosti ili osobitosti. Naime, u tri se slu膷aja kao blagdan slavi po膷etak zemaljskoga 啪ivota: Isusovo ro膽enje na Bo啪i膰, ro膽enje Ivana Krstitelja 24. lipnja i ro膽enje Djevice Marije 鈥� Mala Gospa, 8. rujna. To je ponajprije zbog posebne uloge koju su u Bo啪jemu planu i Njegovu djelu spasenja imale ove tri osobe. O tome nam vrlo lijepo svjedo膷i davna latinska izreka, poetski sazdana i neobi膷no izra啪ajna: 鈥淚van je bio zvijezda, Marija jutarnja zora, Kristovo ro膽enje sun膷ev izlazak.鈥�

U ovome je kontekstu va啪na jo拧 jedna izreka, koju pripisujemo svetomu Augustinu: 鈥淣ovi zavjet se u Starome skriva, a Stari u Novome otkriva.鈥� Jer ro膽enje Djevice Marije nagovije拧teno je ve膰 u prvoj biblijskoj knjizi, 鈥淜njizi Postanka鈥�, u 3. poglavlju. Nakon 拧to su praroditelji Adam i Eva pali u grijeh, Bog ih prjekorava i tjera iz Edena; a zmiji, koja ih je zavela da prekr拧e Bo啪ju zapovijed, re膷e: 鈥淣eprijateljstvo ja zame膰em / izme膽u tebe i 啪ene, / izme膽u roda tvojeg i roda njezina: / on 膰e ti glavu satirati, / a ti 膰e拧 mu vrebati petu鈥� (Post 3,15). Te nas biblijske rije膷i 鈥� kako je zaklju膷eno i formulirano tvrdnjama Drugoga vatikanskoga koncila 鈥� podsje膰aju da Marijin lik bija拧e ocrtan i osvijetljen ve膰 na po膷etku povijesti spasenja. Marija je tako postala 鈥渘ova Eva鈥�, koju zmija ne mo啪e navesti na grijeh 鈥� nego joj se bezgrje拧na Djevica Marija isprje膷ava kao velika protivnica. Ona 膰e se u poslu拧nosti Bo啪jim rije膷ima i svojemu maj膷inskom poslanju svesrdno boriti protiv zmije, odnosno sotone, te izvojevati kona膷nu pobjedu. U Mariji je Bog naumio savr拧eno izvr拧iti svoju volju u povijesti spasenja. I bija拧e tako.

Pri tome je uputno napomenuti da povijest spasenja nije ne拧to izvan i iznad povijesti, nego je za nas kr拧膰ane povijest ujedno povijest spasenja. Ili, drugim rije膷ima, povijest spasenja jest zajedni膷ka povijest Boga i 膷ovjeka, a Marija je ve膰 prije ro膽enja odre膽ena u Bo啪jemu naumu da bude 鈥渘ova Eva鈥�, koja 膰e maj膷inski zakriliti sve koji joj se utje膷u.

Po膷etci blagdana Male Gospe se啪u u 5. stolje膰e u Jeruzalemu. Tamo je, na mjestu gdje je prema predaji bila Marijina rodna ku膰a, podignuta crkva u 膷ast svetoj Ani, Marijinoj majci. Tako se blagdan Male Gospe razvio kao spomen na ovu posvetu. Slavljenje Marijina ro膽enja najprije je za啪ivjelo na kr拧膰anskome Istoku, a od 7. stolje膰a i na kr拧膰anskome Zapadu.

Premda Mala Gospa ide u red manjih blagdana te nije zapovjedan, a k tomu nije ni dr啪avni praznik, nego radni dan 鈥� vrlo je drag vjerni膷komu puku te na Malu Gospu mno拧tvo kr拧膰anskih vjernika hodo膷asti u marijanska sveti拧ta ili makar na misu u neku od crkava.

Valja re膰i i to da je Mala Gospa za拧titnica Solina, Biteli膰a, Grabovca, Lopara, Baderne, 膶akovca, Vo膰ina i drugih mjesta.

Blagdan Male Gospe duboko se ukorijenio u pu膷ku predaju. Vjeruje se da donosi jesen pa se obi膷ava govoriti: 鈥淕ospa Mala 鈥� jesen prava!鈥�. O Maloj Gospi lastavice se skupljaju i pripravljaju za odlazak. Marija ih, prema pu膷komu vjerovanju, odvodi u tople krajeve, a onda ih vra膰a nakon pola godine, na proljetni marijanski blagdan Blagovijesti, koji je to膷no devet mjeseci prije Bo啪i膰a, blagdana Isusova ro膽enja.