Blagdan Male Gospe, spomendan Marijina ro?enja
Marito Mihovil Letica
Za kalendarske spomendane svetaca uzima se njihov smrtni dan, koji im je na osobit na?in postao “ro?endan za nebo”. U tome ima i iznimaka, a zapravo bi bilo prikladnije re?i da su posrijedi posebnosti ili osobitosti. Naime, u tri se slu?aja kao blagdan slavi po?etak zemaljskoga ?ivota: Isusovo ro?enje na Bo?i?, ro?enje Ivana Krstitelja 24. lipnja i ro?enje Djevice Marije – Mala Gospa, 8. rujna. To je ponajprije zbog posebne uloge koju su u Bo?jemu planu i Njegovu djelu spasenja imale ove tri osobe. O tome nam vrlo lijepo svjedo?i davna latinska izreka, poetski sazdana i neobi?no izra?ajna: “Ivan je bio zvijezda, Marija jutarnja zora, Kristovo ro?enje sun?ev izlazak.”
U ovome je kontekstu va?na jo? jedna izreka, koju pripisujemo svetomu Augustinu: “Novi zavjet se u Starome skriva, a Stari u Novome otkriva.” Jer ro?enje Djevice Marije nagovije?teno je ve? u prvoj biblijskoj knjizi, “Knjizi Postanka”, u 3. poglavlju. Nakon ?to su praroditelji Adam i Eva pali u grijeh, Bog ih prjekorava i tjera iz Edena; a zmiji, koja ih je zavela da prekr?e Bo?ju zapovijed, re?e: “Neprijateljstvo ja zame?em / izme?u tebe i ?ene, / izme?u roda tvojeg i roda njezina: / on ?e ti glavu satirati, / a ti ?e? mu vrebati petu” (Post 3,15). Te nas biblijske rije?i – kako je zaklju?eno i formulirano tvrdnjama Drugoga vatikanskoga koncila – podsje?aju da Marijin lik bija?e ocrtan i osvijetljen ve? na po?etku povijesti spasenja. Marija je tako postala “nova Eva”, koju zmija ne mo?e navesti na grijeh – nego joj se bezgrje?na Djevica Marija isprje?ava kao velika protivnica. Ona ?e se u poslu?nosti Bo?jim rije?ima i svojemu maj?inskom poslanju svesrdno boriti protiv zmije, odnosno sotone, te izvojevati kona?nu pobjedu. U Mariji je Bog naumio savr?eno izvr?iti svoju volju u povijesti spasenja. I bija?e tako.
Pri tome je uputno napomenuti da povijest spasenja nije ne?to izvan i iznad povijesti, nego je za nas kr??ane povijest ujedno povijest spasenja. Ili, drugim rije?ima, povijest spasenja jest zajedni?ka povijest Boga i ?ovjeka, a Marija je ve? prije ro?enja odre?ena u Bo?jemu naumu da bude “nova Eva”, koja ?e maj?inski zakriliti sve koji joj se utje?u.
Po?etci blagdana Male Gospe se?u u 5. stolje?e u Jeruzalemu. Tamo je, na mjestu gdje je prema predaji bila Marijina rodna ku?a, podignuta crkva u ?ast svetoj Ani, Marijinoj majci. Tako se blagdan Male Gospe razvio kao spomen na ovu posvetu. Slavljenje Marijina ro?enja najprije je za?ivjelo na kr??anskome Istoku, a od 7. stolje?a i na kr??anskome Zapadu.
Premda Mala Gospa ide u red manjih blagdana te nije zapovjedan, a k tomu nije ni dr?avni praznik, nego radni dan – vrlo je drag vjerni?komu puku te na Malu Gospu mno?tvo kr??anskih vjernika hodo?asti u marijanska sveti?ta ili makar na misu u neku od crkava.
Valja re?i i to da je Mala Gospa za?titnica Solina, Biteli?a, Grabovca, Lopara, Baderne, ?akovca, Vo?ina i drugih mjesta.
Blagdan Male Gospe duboko se ukorijenio u pu?ku predaju. Vjeruje se da donosi jesen pa se obi?ava govoriti: “Gospa Mala – jesen prava!”. O Maloj Gospi lastavice se skupljaju i pripravljaju za odlazak. Marija ih, prema pu?komu vjerovanju, odvodi u tople krajeve, a onda ih vra?a nakon pola godine, na proljetni marijanski blagdan Blagovijesti, koji je to?no devet mjeseci prije Bo?i?a, blagdana Isusova ro?enja.
