蜜桃交友

Isusova膷ka slu啪ba za izbjeglice - JRS

U nedjelju 29. rujna 2024. Katoli膷ka Crkva obilje啪ava 110. Svjetski dan migranata i izbjeglica. U prigodnoj poruci pod naslovom 鈥濨og hodi sa svojim narodom鈥� papa Franjo poziva da u migrantima na拧ega vremena vidimo sliku izraelskog naroda u Mojsijevo vrijeme, koji je tako膽er bje啪ao od ugnjetavanja i izrabljivanja, nesigurnosti i diskriminacije, te nedostatka perspektive za razvoj. 艩tovi拧e, tuma膷i ondje Papa, Bog nije samo sa svojim narodom, nego i usred svog naroda, on se poistovje膰uje s migrantima, posebno s posljednjima, siroma拧nima, isklju膷enima. Poruka je to koja poti膷e i nadahnjuje, napose u ovo vrijeme kada se u Europi intenzivira strah od migranta, kada sve vi拧e dr啪ava zatvara svoje granice, dok se s druge strane rijetko promi拧lja o situacijama iz kojih migranti bje啪e, a diskurs solidarnosti i gostoljubivosti nije popularan. Ovaj nas dan ipak poti膷e da bremenitoj stvarnosti suvremenih migracija pristupimo iz kr拧膰anske perspektive u kojoj smo svi sestre i bra膰a jednakog dostojanstva.

Doga膽aji i uvjeti koji poti膷u prisilne migracije su brojni, i svijet ih ne uspijeva u dovoljnoj mjeri zaustaviti i ispraviti. Svjedoci smo brojnih ratova i sukoba, vjerskih i politi膷kih progona, klimatskih promjena, socijalne nepravde i ekstremnog siroma拧tva. U Isusova膷koj slu啪bi za izbjeglice, organizaciji koja u 58 zemalja svijeta djeluje prate膰i, slu啪e膰i i zagovaraju膰i potrebe prisilno raseljenih osoba, jasno uvi膽amo kako je najve膰i doprinos koji mo啪emo posti膰i u takvoj globalnoj situaciji upravo razvoj kulture suodgovornosti i aktivnog zauzimanja za ljude u potrebi. Svijet raspola啪e dovoljnim resursima da pomogne svima koji su prisiljeni migrirati, no potrebno je ne zatvarati o膷i i okretati glavu, ve膰 鈥瀠 okviru svojih mogu膰nosti, prihva膰ati strance koji tra啪e sigurnost i nu啪na sredstva za 啪ivot 拧to ih ne mogu na膰i u rodnoj zemlji鈥�. (Katekizam Katoli膷ke Crkve, 2241). U Europu ve膰 膷itavo desetlje膰e dolazi pove膰an broj tra啪itelja azila. Na拧 zemljopisni polo啪aj uvjetuje da i kroz na拧e krajeve prolaze desetci tisu膰a broj ljudi u potrazi za boljom budu膰no拧膰u na Zapadu. Uz njih, tu je i pove膰an broj stranih radnika, koji sve 膷e拧膰e dolaze iz dalekih zemalja, obilje啪enih druk膷ijim kulturama i obi膷ajima. Ovi fenomeni kod mnogih na拧ih sugra膽ana izazivaju strah i uznemirenost, koji se jednako kao u drugim zemljama, lako raspiruju i iskori拧tavaju poradi jeftinih politi膷kih poena (usp. Fratelli tutti, 39).

Premda je svaka nacija du啪na 拧tititi svoju neovisnost i posebnost, ne smijemo zaboraviti da planet pripada svemu 膷ovje膷anstvu, te da nitko nije du啪an 啪ivjeti s manje dostojanstva zato 拧to je ro膽en u kraju koji oskudijeva prirodnim bogatstvima ili je manje razvijen (usp. Evangelii Gaudium, 190). U na拧em javnom diskursu sre膰om trenutno nisu sna啪ni glasovi koji se zala啪u za zatvorenu i samodostatnu naciju. Naime, dru拧tvo koje bi se od migranata 拧titilo materijalnim ili nevidljivim zidovima i 啪icama, zapravo bi samo sebe moralno i duhovno osiroma拧ilo (usp. Fratelli tutti, 27). Ipak, zabrinjava nas manjak inicijativa koje bi i拧le u smjeru integracije migranata i senzibilizacije dru拧tva za fenomen suvremenih migracija. 膶ini nam se da kao dru拧tvo zasad nismo uspjeli u onome na 拧to je sna啪no upozoravao papa Benedikt, da 鈥瀞trane radnike ne smijemo dr啪ati potro拧nom robom ili pak pukom radnom snagom鈥� (Caritas in veritate, 62). Izostanak integracijskih politika i strategija rezultira stigmatizacijom i getoizacijom stranaca, i takvoj se pasivnosti valja oduprijeti. Nedjelovanjem se stvaraju okolnosti koje kod doma膰e populacije poti膷u rasizam i ksenofobiju, a kod stranaca frustriranost i radikalizaciju. S druge strane, treba ulagati i u religijsku pismenost, kako bi osvijestili da ni isklju膷ivost niti terorizam nisu uvjetovani religijom, ve膰 je instrumentaliziraju, koriste膰i je u svrhe potpuno suprotne njezinim na膷elima (usp. Dokument o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajedni膷ki 啪ivot). Nove okolnosti u kojima se nalazimo kao dru拧tvo potrebno doprinosa migranata i dru拧tvo sposobno pru啪iti za拧titu osobama u potrebi, nu啪no zahtijevaju prikladnu formaciju i usmjerenost na nove izazove. Svojim projektima senzibiliziranja javnosti i poticanja volontiranja nastojimo to 膷initi i u na拧oj organizaciji.

Temeljni kr拧膰anski stav je okrenutost drugome. Pozvani smo uo膷avati i po拧tivati ne samo vlastite potrebe, ve膰 biti osjetljivi na potrebe svih ljudi na拧eg vremena, osobito siroma拧nih i onih koji trpe (usp. Gaudium et spes, 1). Migranti koji prolaze kroz na拧e krajeve nam trebaju biti podsjetnik koliko je veliki dar blagostanje koje u啪ivamo, ali i kako nam ono daje odgovornost za pomaganje drugima koji su manje sretni. Solidarnost koju smo pokazali spram ukrajinskih izbjeglica svjedo膷i da za to imamo i volje i materijalnih kapaciteta. Valjalo bi stoga na dr啪avnoj razini izraditi strategiju solidarnosti prema prisilno raseljenima, u kojoj bi ustvrdili kojem broju ljudi i na koji na膷in u redovitim i izvanrednim situacijama mo啪emo pomo膰i da u na拧oj zemlji na膽u uto膷i拧te. Prema trenutnim materijalnim prilikama u kojima se Hrvatska nalazi, zasigurno smo sposobni pru啪iti uto膷i拧te za vi拧e od 膷etrdesetak osoba godi拧nje, koliko ih je u prosjeku posljednjih godina dobivalo azil ili supsidijarnu za拧titu. Da bi pritom integracija izbjeglica bila efikasna, uz potporu dr啪ave je potrebno da i na lokalnoj razini svi dru拧tveni akteri, a napose crkvene zajednice, poti膷u na solidarnost i zajedni拧tvo, da budu spremni pomo膰i u integraciji i graditi kulturu dobrodo拧lice (usp. papa Franjo, nagovor uz podnevnu molitvu na Svjetski dan migranata i izbjeglica 2023.). Naime, upravo kroz odnos spram migranata i izbjeglica potvr膽ujemo temeljno uvjerenje o neotu膽ivom dostojanstvu svake ljudske osobe bez obzira na porijeklo, rasu ili religiju (usp. Deklaracija Dignitas infinita, 40).

Kr拧膰ani su napose pozvani razvijati kulturu susreta i solidarnosti, po uzoru na Krista, koji je na prvo mjesto stavljao one koje je zajednica odbacila. Moramo se oduprijeti napasti straha i populizma, te zahtijevati da se provode politike koje po拧tuju dostojanstvo i prava migranata i izbjeglica. Ne smije nam biti prihvatljivo da se na na拧im granicama provodi nasilje nad tra啪iteljima azila, niti da je sudbina ljudi prepu拧tena krijum膷arima koji zara膽uju na jadu ovih nesretnika. Zato valja promicati sigurne i legalne puteve za one koji tra啪e uto膷i拧te, kao 拧to su humanitarne vize, radne dozvole, spajanje obitelji, studentske potpore i sponzorirani dolasci (usp. Papina poruka za Svjetski dan migranata i izbjeglica 2018.). Crkvene su organizacije u mnogim zemljama uklju膷ene u takve projekte i kroz 啪upne zajednice pru啪aju skrb i pratnju izbjeglicama u po膷etnom periodu integracije. Nadamo se da 膰e takve inicijative uskoro za啪ivjeti i u Hrvatskoj.

Fenomen migracija je danas toliko velik da se niti jedna zemlja s njime ne mo啪e samostalno nositi. Me膽utim, upravo nam ta okolnost ukazuje na neizostavnost solidarnosti i na potrebu za zajedni膷kom odgovornosti kako bi te ljude za拧titili i pomogli im. Svi smo u istoj la膽i i ne mo啪emo ignorirati one pored nas (Papa Franjo prilikom posjete izbjegli膷kom kampu na Lezbosu 2021.). Moramo raditi na stvaranju dru拧tva u kojem svaka osoba, bez obzira na svoje podrijetlo, mo啪e prona膰i sigurnost, nadu i priliku za bolju budu膰nost. Migranti i izbjeglice nisu samo 啪rtve; oni su i nositelji promjene, nositelji razli膷itih kultura, vje拧tina i talenata koji mogu obogatiti na拧u sredinu (usp. Papina poruka za Svjetski dan migranata i izbjeglica 2022.). Stoga, u duhu zajedni拧tva i solidarnosti, pozivamo sve da gradimo mostove razumijevanja i suosje膰anja, kako bi nevolje prisilno raseljenih nai拧le na na拧u empatiju i konkretno zauzimanje. Neka ovaj Svjetski dan migranata i izbjeglica bude podsjetnik da se zajedni膷ki trudimo za svijet u kojem 膰e svatko mo膰i 啪ivjeti s dostojanstvom i nadom, te tako mo膰i vjerovati da 鈥濨og hodi sa svojim narodom鈥�.