蜜桃交友

Isusova?ka slu?ba za izbjeglice - JRS

U nedjelju 29. rujna 2024. Katoli?ka Crkva obilje?ava 110. Svjetski dan migranata i izbjeglica. U prigodnoj poruci pod naslovom ?Bog hodi sa svojim narodom“ papa Franjo poziva da u migrantima na?ega vremena vidimo sliku izraelskog naroda u Mojsijevo vrijeme, koji je tako?er bje?ao od ugnjetavanja i izrabljivanja, nesigurnosti i diskriminacije, te nedostatka perspektive za razvoj. ?tovi?e, tuma?i ondje Papa, Bog nije samo sa svojim narodom, nego i usred svog naroda, on se poistovje?uje s migrantima, posebno s posljednjima, siroma?nima, isklju?enima. Poruka je to koja poti?e i nadahnjuje, napose u ovo vrijeme kada se u Europi intenzivira strah od migranta, kada sve vi?e dr?ava zatvara svoje granice, dok se s druge strane rijetko promi?lja o situacijama iz kojih migranti bje?e, a diskurs solidarnosti i gostoljubivosti nije popularan. Ovaj nas dan ipak poti?e da bremenitoj stvarnosti suvremenih migracija pristupimo iz kr??anske perspektive u kojoj smo svi sestre i bra?a jednakog dostojanstva.

Doga?aji i uvjeti koji poti?u prisilne migracije su brojni, i svijet ih ne uspijeva u dovoljnoj mjeri zaustaviti i ispraviti. Svjedoci smo brojnih ratova i sukoba, vjerskih i politi?kih progona, klimatskih promjena, socijalne nepravde i ekstremnog siroma?tva. U Isusova?koj slu?bi za izbjeglice, organizaciji koja u 58 zemalja svijeta djeluje prate?i, slu?e?i i zagovaraju?i potrebe prisilno raseljenih osoba, jasno uvi?amo kako je najve?i doprinos koji mo?emo posti?i u takvoj globalnoj situaciji upravo razvoj kulture suodgovornosti i aktivnog zauzimanja za ljude u potrebi. Svijet raspola?e dovoljnim resursima da pomogne svima koji su prisiljeni migrirati, no potrebno je ne zatvarati o?i i okretati glavu, ve? ?u okviru svojih mogu?nosti, prihva?ati strance koji tra?e sigurnost i nu?na sredstva za ?ivot ?to ih ne mogu na?i u rodnoj zemlji“. (Katekizam Katoli?ke Crkve, 2241). U Europu ve? ?itavo desetlje?e dolazi pove?an broj tra?itelja azila. Na? zemljopisni polo?aj uvjetuje da i kroz na?e krajeve prolaze desetci tisu?a broj ljudi u potrazi za boljom budu?no??u na Zapadu. Uz njih, tu je i pove?an broj stranih radnika, koji sve ?e??e dolaze iz dalekih zemalja, obilje?enih druk?ijim kulturama i obi?ajima. Ovi fenomeni kod mnogih na?ih sugra?ana izazivaju strah i uznemirenost, koji se jednako kao u drugim zemljama, lako raspiruju i iskori?tavaju poradi jeftinih politi?kih poena (usp. Fratelli tutti, 39).

Premda je svaka nacija du?na ?tititi svoju neovisnost i posebnost, ne smijemo zaboraviti da planet pripada svemu ?ovje?anstvu, te da nitko nije du?an ?ivjeti s manje dostojanstva zato ?to je ro?en u kraju koji oskudijeva prirodnim bogatstvima ili je manje razvijen (usp. Evangelii Gaudium, 190). U na?em javnom diskursu sre?om trenutno nisu sna?ni glasovi koji se zala?u za zatvorenu i samodostatnu naciju. Naime, dru?tvo koje bi se od migranata ?titilo materijalnim ili nevidljivim zidovima i ?icama, zapravo bi samo sebe moralno i duhovno osiroma?ilo (usp. Fratelli tutti, 27). Ipak, zabrinjava nas manjak inicijativa koje bi i?le u smjeru integracije migranata i senzibilizacije dru?tva za fenomen suvremenih migracija. ?ini nam se da kao dru?tvo zasad nismo uspjeli u onome na ?to je sna?no upozoravao papa Benedikt, da ?strane radnike ne smijemo dr?ati potro?nom robom ili pak pukom radnom snagom“ (Caritas in veritate, 62). Izostanak integracijskih politika i strategija rezultira stigmatizacijom i getoizacijom stranaca, i takvoj se pasivnosti valja oduprijeti. Nedjelovanjem se stvaraju okolnosti koje kod doma?e populacije poti?u rasizam i ksenofobiju, a kod stranaca frustriranost i radikalizaciju. S druge strane, treba ulagati i u religijsku pismenost, kako bi osvijestili da ni isklju?ivost niti terorizam nisu uvjetovani religijom, ve? je instrumentaliziraju, koriste?i je u svrhe potpuno suprotne njezinim na?elima (usp. Dokument o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajedni?ki ?ivot). Nove okolnosti u kojima se nalazimo kao dru?tvo potrebno doprinosa migranata i dru?tvo sposobno pru?iti za?titu osobama u potrebi, nu?no zahtijevaju prikladnu formaciju i usmjerenost na nove izazove. Svojim projektima senzibiliziranja javnosti i poticanja volontiranja nastojimo to ?initi i u na?oj organizaciji.

Temeljni kr??anski stav je okrenutost drugome. Pozvani smo uo?avati i po?tivati ne samo vlastite potrebe, ve? biti osjetljivi na potrebe svih ljudi na?eg vremena, osobito siroma?nih i onih koji trpe (usp. Gaudium et spes, 1). Migranti koji prolaze kroz na?e krajeve nam trebaju biti podsjetnik koliko je veliki dar blagostanje koje u?ivamo, ali i kako nam ono daje odgovornost za pomaganje drugima koji su manje sretni. Solidarnost koju smo pokazali spram ukrajinskih izbjeglica svjedo?i da za to imamo i volje i materijalnih kapaciteta. Valjalo bi stoga na dr?avnoj razini izraditi strategiju solidarnosti prema prisilno raseljenima, u kojoj bi ustvrdili kojem broju ljudi i na koji na?in u redovitim i izvanrednim situacijama mo?emo pomo?i da u na?oj zemlji na?u uto?i?te. Prema trenutnim materijalnim prilikama u kojima se Hrvatska nalazi, zasigurno smo sposobni pru?iti uto?i?te za vi?e od ?etrdesetak osoba godi?nje, koliko ih je u prosjeku posljednjih godina dobivalo azil ili supsidijarnu za?titu. Da bi pritom integracija izbjeglica bila efikasna, uz potporu dr?ave je potrebno da i na lokalnoj razini svi dru?tveni akteri, a napose crkvene zajednice, poti?u na solidarnost i zajedni?tvo, da budu spremni pomo?i u integraciji i graditi kulturu dobrodo?lice (usp. papa Franjo, nagovor uz podnevnu molitvu na Svjetski dan migranata i izbjeglica 2023.). Naime, upravo kroz odnos spram migranata i izbjeglica potvr?ujemo temeljno uvjerenje o neotu?ivom dostojanstvu svake ljudske osobe bez obzira na porijeklo, rasu ili religiju (usp. Deklaracija Dignitas infinita, 40).

Kr??ani su napose pozvani razvijati kulturu susreta i solidarnosti, po uzoru na Krista, koji je na prvo mjesto stavljao one koje je zajednica odbacila. Moramo se oduprijeti napasti straha i populizma, te zahtijevati da se provode politike koje po?tuju dostojanstvo i prava migranata i izbjeglica. Ne smije nam biti prihvatljivo da se na na?im granicama provodi nasilje nad tra?iteljima azila, niti da je sudbina ljudi prepu?tena krijum?arima koji zara?uju na jadu ovih nesretnika. Zato valja promicati sigurne i legalne puteve za one koji tra?e uto?i?te, kao ?to su humanitarne vize, radne dozvole, spajanje obitelji, studentske potpore i sponzorirani dolasci (usp. Papina poruka za Svjetski dan migranata i izbjeglica 2018.). Crkvene su organizacije u mnogim zemljama uklju?ene u takve projekte i kroz ?upne zajednice pru?aju skrb i pratnju izbjeglicama u po?etnom periodu integracije. Nadamo se da ?e takve inicijative uskoro za?ivjeti i u Hrvatskoj.

Fenomen migracija je danas toliko velik da se niti jedna zemlja s njime ne mo?e samostalno nositi. Me?utim, upravo nam ta okolnost ukazuje na neizostavnost solidarnosti i na potrebu za zajedni?kom odgovornosti kako bi te ljude za?titili i pomogli im. Svi smo u istoj la?i i ne mo?emo ignorirati one pored nas (Papa Franjo prilikom posjete izbjegli?kom kampu na Lezbosu 2021.). Moramo raditi na stvaranju dru?tva u kojem svaka osoba, bez obzira na svoje podrijetlo, mo?e prona?i sigurnost, nadu i priliku za bolju budu?nost. Migranti i izbjeglice nisu samo ?rtve; oni su i nositelji promjene, nositelji razli?itih kultura, vje?tina i talenata koji mogu obogatiti na?u sredinu (usp. Papina poruka za Svjetski dan migranata i izbjeglica 2022.). Stoga, u duhu zajedni?tva i solidarnosti, pozivamo sve da gradimo mostove razumijevanja i suosje?anja, kako bi nevolje prisilno raseljenih nai?le na na?u empatiju i konkretno zauzimanje. Neka ovaj Svjetski dan migranata i izbjeglica bude podsjetnik da se zajedni?ki trudimo za svijet u kojem ?e svatko mo?i ?ivjeti s dostojanstvom i nadom, te tako mo?i vjerovati da ?Bog hodi sa svojim narodom“.