蜜桃交友

U 2023. godini svi oni koji se nadahnjuju likom sv. Franje i franjeva膷kom karizmom po膷eli su obilje啪avati velike obljetnice vezane uz kraj 啪ivota ovoga sveca. Pro拧le godine to je bila osamstota obljetnica Pravila 拧to ga je Franjo ostavio za sve franjevce, te osamstota obljetnica Bo啪i膰a 拧to ga je Franjo proslavio u Grecciu, postaviv拧li i prve jaslice.

Ove godine obilje啪avamo osamsto godina od onoga dana kad je sv. Franjo na svome tijelu, na rukama, nogama i na boku, primio 膷udesan znak rana. To se dogodilo upravo na dana拧nji dan, 17. rujna 1224. godine, na gori koja se naziva La Verna, a smje拧tena je u Toskani, nedaleko od grada Arezza.

Danas je na tom mjestu franjeva膷ko sveti拧te. Smje拧teno je me膽u 拧umama Nacionalnog parka, te nudi prekrasan pogled i duboku povezanost s prirodom. Okolne planine, me膽u kojima Monte Penna, nude slikovite staze i nezaboravne mogu膰nosti izleta. 艩ume bogate faunom i florom predstavljaju prirodni rezervat rijetke ljepote. Okolne 拧ume nude veliku raznolikost vrsta drve膰a, uklju膷uju膰i stabla bukve, kestena, hrasta i jele koja 膷ine prekrasan mozaik boja i mirisa. Ova stoljetna stabla stvaraju jedinstveno okru啪enje, karakterizirano mirnom i sasvim posebnom atmosferom. Ljubitelji prirode i planinari danas ondje u啪ivaju u brojnim dobro ozna膷enim stazama koje vijugaju kroz 拧ume, nude膰i priliku za istra啪ivanje krajolika. Iz sveti拧ta je lako do膰i do Monte Penne ili se posvetiti du啪im izletima, poput onih 拧umskim stazama, a osobito hodo膷asni膷kom stazom svetoga Franje prema Rimu ili Asizu. To je mjesto na kojem je vi拧e puta boravio sveti Franjo.

Upravo je on 1213. godine susreo grofa Orlanda od Chiusija, u San Leu, u Montefeltru, koji mu je, impresioniran Franjinim propovijedanjem, 啪elio darovati podru膷je na brdu La Verna koje je kasnije postalo mjesto kamo 膰e se Franjo povla膷iti u osamu. Sljede膰ih godina Franjo sa svojom bra膰om ondje podi啪e male redovni膷ke 膰elije i kapelicu koja je voljom svetog Franje posve膰ena Svetoj Mariji An膽eoskoj, koja mu se ukazala u snu nazna膷uju膰i mjesto i dimenzije ove prve crkve, koja je sagra膽ena izme膽u 1216. i 1218. godine. Valja re膰i da su po膷eci Franjina poziva vezani uz crkvicu Svete Marije An膽eoske u Asizu, takozvanu Porcijunkulu, pa ne treba 膷uditi da je i na ovom mjestu, koje je osobito volio, htio da prva kapela bude posve膰ena upravo njoj. Odlu膷uju膰i poticaj izgradnji ve膰eg samostana i nastanku sveti拧ta dao je doga膽aj u kojem je Franjo ondje primio na svome tijelu svete rane, 拧to se dogodilo na ovoj planini, koju je svetac ve膰 nekoliko godina poha膽ao kao idealno mjesto gdje se mo啪e posvetiti molitvi i kontemplaciji. Franjin posljednji posjet planini dogodio se u kolovozu 1224. godine, jer se htio onamo povu膰i na 膷etrdeset dana posta i molitve u pripremi za blagdan svetog Mihaela. Boravio je na osamljenoj litici ne拧to dalje od kapele Svete Marije An膽eoske. Ondje je 1224., dok je bio zadubljen u molitvu, primio svete rane.

Kako bismo bolje razumjeli 拧to se ondje dogodilo, osobito nam je dragocjen tekst koji se nalazi u Prvom 啪ivotopisu sv. Franje 拧to ga je napisao Toma 膶elanski, Franjin suvremenik. Rije膷 je o najstarijem Franjinom 啪ivotopisu koji je nastao ve膰 1228. ili 1229. godine, a ne mo啪e mu se odre膰i ni povijesna i historiografska vrijednost. Ovo djelo prikazuje Franju kao 膷ovjeka zauzeta u propovijedanju, ali donosi i njegove »tjeskobe i aspiracije«, te opisuje Franju »'napastovanog' samo膰om i osamom, naro膷ito u posebnim i te拧kim momentima (1膶el 71, 91, 103)«, kako to ondje 膷itamo.

Tako ve膰 prilikom opisa bistrine i postojanosti Franjina duha, Toma 膶elanski ovako o njemu govori: »Hote膰i biti neosjetljiv za izvanjsku buku, bavio se samo Bogom... Zato je 膷esto odabirao osamljena mjesta da bi posvema mogao svoju du拧u usmjeriti prema Bogu« (1膶el 71). Kad, pak, opisuje Franjinu bolest, pa govori i o tome kako je htio i u bolesti ponovno po膷eti slu啪iti gubavcima, 膶elanski ne zaboravlja naglasiti ni to kako je ovaj svetac odlu膷io »izbjegavati susrete s ljudima i povu膰i se u najzabitnija mjesta da tako, li拧en svake brige i skrbi za druge, od Boga bude odijeljen samo zidom tijela« (1膶el 103).

U nizu takvih tekstova, najzanimljiviji je onaj koji zapo膷inje ovim rije膷ima: »Jednom je bla啪eni i 膷asni otac Franjo napustio mno拧tvo koje se danomice oko njega pobo啪no skupljalo da ga 膷uje i vidi te potra啪io mjesto mira i ti拧inu samo膰e. 沤elio se ondje baviti Bogom i otresti pra拧inu, ukoliko ga se zbog op膰enja sa svijetom uhvatila« (1膶el 91). Ovdje nije re膷eno koje je to osamljeno mjesto, no postat 膰e jasno u nastavku 鈥� bilo je to samoti拧te La Verna (usp. 1膶el 94).

Premda se 啪elio ondje osamiti, Franjo se nije li拧io bra膰e. Uz njega su bili, ka啪e Toma 膶elanski, oni »kojima je ve膰 bio poznat njegov sveti dodir s Bogom« (1膶el 91). Bila su to ona bra膰a koja su Franju dobro poznavala i s kojima je on imao izuzetno povjerljiv odnos te im je dopu拧tao u膰i i u intimu njegova odnosa s Bogom.

Toma 膶elanski obja拧njava ovdje i 拧to zna膷i ona Franjina 啪elja da se bavi Bogom, pa ka啪e da se on »neprestanom molitvom i 膷estom kontemplacijom na neizreciv na膷in domogao bo啪anske bliskosti« kako bi spoznao »拧to jest i 拧to bi vje膷nom Kralju s obzirom na njega i na ono 拧to je u njemu moglo biti milije« (1膶el 91). Drugim rije膷ima, Franjo se povla膷io u osamu i prepu拧tao molitvi i kontemplaciji, kako bi ostvario bliskost s Bogom, ne bi li doku膷io 拧to je Bo啪ja volja za njega. Ovo je osobito zanimljivo jer je cijeli doga膽aj smje拧ten dvije godine prije Franjine smrti (usp. 1膶el 94). Do tada je ve膰 bio osnovan Red Manje bra膰e, papa je potvrdio Pravilo, bra膰a su se pro拧irila po cijelome svijetu. Moglo bi se 膷initi kao da je Franjo ispunio sve 拧to je Bog od njega tra啪io. Pa ipak, on 啪eli opet spoznati Bo啪ju volju za sebe.

沤ivotopisac ne zaboravlja naglasiti niti Franjinu poniznost u tra啪enju Bo啪je volje jer dodaje: »Iako me膽u savr拧enima bija拧e najsavr拧eniji, od sebe je odbijao misao da je savr拧en. Smatrao se posve nesavr拧enim« (1膶el 92). Osim toga, nagla拧ava i 膷istu jednostavnost i istinitu 膷isto膰u koje su potrebne da bi se iskusila Bo啪ja dobrota (usp. 1膶el 92). No, ono 拧to se 膷ini u cijelom opisu najva啪nijim s obzirom na Franjin stav sadr啪ano je u ovoj re膷enici: »膶ovjek koji je u sebi imao Duha Bo啪jega bija拧e spreman podnositi sve tjeskobe duha, pretrpjeti sve boli tijela, kako bi mu kona膷no bilo dano da se volja nebeskoga Oca na njemu milosrdno ispuni« (1膶el 92). Vr拧enje volje Bo啪je bilo mu je va啪nije od svega drugoga.

Toma 膶elanski dalje opisuje kako Franjo s po拧tovanjem tri puta otvara evan膽elistar te u njemu svaki put nailazi na rije膷i koje govore o Isusovoj muci i smrti, te shva膰a da je Bo啪ja volja za njega da mora trpjeti. Ukazuje mu se potom raspeti seraf, a Franjo osje膰a bol na svome tijelu, dok mu se na rukama i nogama doga膽a nesvakida拧nja preobrazba. Na mjestima gdje su Isusovi udovi bili probodeni, pojavljuju mu se ne samo znakovi rana, nego se i njegovo meso tako formira da dobiva oblik 膷avala. Na boku mu se otvara rana koja je do kraja njegova 啪ivota pomalo krvarila.

Sljede膰ih nekoliko utoraka razmi拧ljat 膰emo o ovom izvanrednom doga膽aju na La Verni.