蜜桃交友

U 2023. godini svi oni koji se nadahnjuju likom sv. Franje i franjeva?kom karizmom po?eli su obilje?avati velike obljetnice vezane uz kraj ?ivota ovoga sveca. Pro?le godine to je bila osamstota obljetnica Pravila ?to ga je Franjo ostavio za sve franjevce, te osamstota obljetnica Bo?i?a ?to ga je Franjo proslavio u Grecciu, postaviv?li i prve jaslice.

Ove godine obilje?avamo osamsto godina od onoga dana kad je sv. Franjo na svome tijelu, na rukama, nogama i na boku, primio ?udesan znak rana. To se dogodilo upravo na dana?nji dan, 17. rujna 1224. godine, na gori koja se naziva La Verna, a smje?tena je u Toskani, nedaleko od grada Arezza.

Danas je na tom mjestu franjeva?ko sveti?te. Smje?teno je me?u ?umama Nacionalnog parka, te nudi prekrasan pogled i duboku povezanost s prirodom. Okolne planine, me?u kojima Monte Penna, nude slikovite staze i nezaboravne mogu?nosti izleta. ?ume bogate faunom i florom predstavljaju prirodni rezervat rijetke ljepote. Okolne ?ume nude veliku raznolikost vrsta drve?a, uklju?uju?i stabla bukve, kestena, hrasta i jele koja ?ine prekrasan mozaik boja i mirisa. Ova stoljetna stabla stvaraju jedinstveno okru?enje, karakterizirano mirnom i sasvim posebnom atmosferom. Ljubitelji prirode i planinari danas ondje u?ivaju u brojnim dobro ozna?enim stazama koje vijugaju kroz ?ume, nude?i priliku za istra?ivanje krajolika. Iz sveti?ta je lako do?i do Monte Penne ili se posvetiti du?im izletima, poput onih ?umskim stazama, a osobito hodo?asni?kom stazom svetoga Franje prema Rimu ili Asizu. To je mjesto na kojem je vi?e puta boravio sveti Franjo.

Upravo je on 1213. godine susreo grofa Orlanda od Chiusija, u San Leu, u Montefeltru, koji mu je, impresioniran Franjinim propovijedanjem, ?elio darovati podru?je na brdu La Verna koje je kasnije postalo mjesto kamo ?e se Franjo povla?iti u osamu. Sljede?ih godina Franjo sa svojom bra?om ondje podi?e male redovni?ke ?elije i kapelicu koja je voljom svetog Franje posve?ena Svetoj Mariji An?eoskoj, koja mu se ukazala u snu nazna?uju?i mjesto i dimenzije ove prve crkve, koja je sagra?ena izme?u 1216. i 1218. godine. Valja re?i da su po?eci Franjina poziva vezani uz crkvicu Svete Marije An?eoske u Asizu, takozvanu Porcijunkulu, pa ne treba ?uditi da je i na ovom mjestu, koje je osobito volio, htio da prva kapela bude posve?ena upravo njoj. Odlu?uju?i poticaj izgradnji ve?eg samostana i nastanku sveti?ta dao je doga?aj u kojem je Franjo ondje primio na svome tijelu svete rane, ?to se dogodilo na ovoj planini, koju je svetac ve? nekoliko godina poha?ao kao idealno mjesto gdje se mo?e posvetiti molitvi i kontemplaciji. Franjin posljednji posjet planini dogodio se u kolovozu 1224. godine, jer se htio onamo povu?i na ?etrdeset dana posta i molitve u pripremi za blagdan svetog Mihaela. Boravio je na osamljenoj litici ne?to dalje od kapele Svete Marije An?eoske. Ondje je 1224., dok je bio zadubljen u molitvu, primio svete rane.

Kako bismo bolje razumjeli ?to se ondje dogodilo, osobito nam je dragocjen tekst koji se nalazi u Prvom ?ivotopisu sv. Franje ?to ga je napisao Toma ?elanski, Franjin suvremenik. Rije? je o najstarijem Franjinom ?ivotopisu koji je nastao ve? 1228. ili 1229. godine, a ne mo?e mu se odre?i ni povijesna i historiografska vrijednost. Ovo djelo prikazuje Franju kao ?ovjeka zauzeta u propovijedanju, ali donosi i njegove »tjeskobe i aspiracije«, te opisuje Franju »'napastovanog' samo?om i osamom, naro?ito u posebnim i te?kim momentima (1?el 71, 91, 103)«, kako to ondje ?itamo.

Tako ve? prilikom opisa bistrine i postojanosti Franjina duha, Toma ?elanski ovako o njemu govori: »Hote?i biti neosjetljiv za izvanjsku buku, bavio se samo Bogom... Zato je ?esto odabirao osamljena mjesta da bi posvema mogao svoju du?u usmjeriti prema Bogu« (1?el 71). Kad, pak, opisuje Franjinu bolest, pa govori i o tome kako je htio i u bolesti ponovno po?eti slu?iti gubavcima, ?elanski ne zaboravlja naglasiti ni to kako je ovaj svetac odlu?io »izbjegavati susrete s ljudima i povu?i se u najzabitnija mjesta da tako, li?en svake brige i skrbi za druge, od Boga bude odijeljen samo zidom tijela« (1?el 103).

U nizu takvih tekstova, najzanimljiviji je onaj koji zapo?inje ovim rije?ima: »Jednom je bla?eni i ?asni otac Franjo napustio mno?tvo koje se danomice oko njega pobo?no skupljalo da ga ?uje i vidi te potra?io mjesto mira i ti?inu samo?e. ?elio se ondje baviti Bogom i otresti pra?inu, ukoliko ga se zbog op?enja sa svijetom uhvatila« (1?el 91). Ovdje nije re?eno koje je to osamljeno mjesto, no postat ?e jasno u nastavku – bilo je to samoti?te La Verna (usp. 1?el 94).

Premda se ?elio ondje osamiti, Franjo se nije li?io bra?e. Uz njega su bili, ka?e Toma ?elanski, oni »kojima je ve? bio poznat njegov sveti dodir s Bogom« (1?el 91). Bila su to ona bra?a koja su Franju dobro poznavala i s kojima je on imao izuzetno povjerljiv odnos te im je dopu?tao u?i i u intimu njegova odnosa s Bogom.

Toma ?elanski obja?njava ovdje i ?to zna?i ona Franjina ?elja da se bavi Bogom, pa ka?e da se on »neprestanom molitvom i ?estom kontemplacijom na neizreciv na?in domogao bo?anske bliskosti« kako bi spoznao »?to jest i ?to bi vje?nom Kralju s obzirom na njega i na ono ?to je u njemu moglo biti milije« (1?el 91). Drugim rije?ima, Franjo se povla?io u osamu i prepu?tao molitvi i kontemplaciji, kako bi ostvario bliskost s Bogom, ne bi li doku?io ?to je Bo?ja volja za njega. Ovo je osobito zanimljivo jer je cijeli doga?aj smje?ten dvije godine prije Franjine smrti (usp. 1?el 94). Do tada je ve? bio osnovan Red Manje bra?e, papa je potvrdio Pravilo, bra?a su se pro?irila po cijelome svijetu. Moglo bi se ?initi kao da je Franjo ispunio sve ?to je Bog od njega tra?io. Pa ipak, on ?eli opet spoznati Bo?ju volju za sebe.

?ivotopisac ne zaboravlja naglasiti niti Franjinu poniznost u tra?enju Bo?je volje jer dodaje: »Iako me?u savr?enima bija?e najsavr?eniji, od sebe je odbijao misao da je savr?en. Smatrao se posve nesavr?enim« (1?el 92). Osim toga, nagla?ava i ?istu jednostavnost i istinitu ?isto?u koje su potrebne da bi se iskusila Bo?ja dobrota (usp. 1?el 92). No, ono ?to se ?ini u cijelom opisu najva?nijim s obzirom na Franjin stav sadr?ano je u ovoj re?enici: »?ovjek koji je u sebi imao Duha Bo?jega bija?e spreman podnositi sve tjeskobe duha, pretrpjeti sve boli tijela, kako bi mu kona?no bilo dano da se volja nebeskoga Oca na njemu milosrdno ispuni« (1?el 92). Vr?enje volje Bo?je bilo mu je va?nije od svega drugoga.

Toma ?elanski dalje opisuje kako Franjo s po?tovanjem tri puta otvara evan?elistar te u njemu svaki put nailazi na rije?i koje govore o Isusovoj muci i smrti, te shva?a da je Bo?ja volja za njega da mora trpjeti. Ukazuje mu se potom raspeti seraf, a Franjo osje?a bol na svome tijelu, dok mu se na rukama i nogama doga?a nesvakida?nja preobrazba. Na mjestima gdje su Isusovi udovi bili probodeni, pojavljuju mu se ne samo znakovi rana, nego se i njegovo meso tako formira da dobiva oblik ?avala. Na boku mu se otvara rana koja je do kraja njegova ?ivota pomalo krvarila.

Sljede?ih nekoliko utoraka razmi?ljat ?emo o ovom izvanrednom doga?aju na La Verni.