Fra Ivan ?ar?evi?: Mane i vrline. Razboritost
Fra Ivan ?ar?evi?
?ovjekova moralnost se vodi glavnim ciljem da ?ini dobro, a izbjegava zlo. Da bi razlikovao dobro od zla, ?ovjek je obdaren krepo??u razboritosti. Ona je izvor i uzrok svih ljudskih kreposti i upravlja njima. Stari su razboritost nazivali kormilom kreposti (auriga virtutum) jer svim krepostima pokazuje put i na?in njihova ostvarenja kao i njihovu mjeru. Razboritosti su sadr?aj druge kreposti, ona ih oblikuje, ona je njihova unutarnja forma. Zato nema pravedna, jaka ni umjerena ?ovjeka ako nije razborit. Nema kreposna ?ovjeka ako nije razborit. Zato nije dovoljno za nekoga re?i da je dobar ako njegova dobrota nije razborita. Dobar ?ovjek, inzistirao je Toma Akvinski, mo?e biti samo onaj koji je razborit.
No, danas kao i kod rije?i krepost, sli?no je i u razumijevanju razboritosti. Kao ?to je iz na?e komunikacije i prosudbe moralnosti ?ovjeka i njegova ?ina i??ezla rije? krepost, sli?no je i s razborito??u. Nije pote?ko?a u tome ?to se razboritost izjedna?uje s mudro??u, jer se te dvije zbilje doista i izjedna?uju, nego ?to im se i u na?e vrijeme daje suprotno zna?enje. Mudrim ili razboritim ?ovjekom progla?ava se onoga koji je snala?ljiv, koji je prepreden i lukav, onoga koji spletkari i taktizira, koji gleda samo svoju korist i kako da se izvu?e da ne djeluje pravedno ni odlu?no, koji je "politi?ki korektan", dakle, da ne ka?e i ne ?ini potpunu istinu, koji u kona?nici sve ?ini da izbjegne moralno obvezuju?e djelovanje. A razboritost je upravo bit moralnosti, prakti?ni razum kojim ?ovjek iz mudro ste?enoga iskustva, nakon ?to je temeljito razmislio i sagledao, reflektirao konkretnu situaciju, nakon ?to ju je prosudio, prakti?no djeluje na tu situaciju, mijenja je u skladu s istinom i dobrom.
Razboritost je prakti?na mudrost. Ona se, dakle, vodi glavnim ciljem, ?injenjem dobra, ali taj cilj potvr?uje prakti?nom odlukom kroz siguran sud savjesti u konkretnoj prilici. Krepost razboritosti je mjera htijenja i djelovanja ?to zna?i da nije dovoljno imati samo dobre namjere, nije dovoljno pred o?ima imati samo glavni cilj, nego se razboritost ostvaruje u primjerenom tra?enju istine i pravde u konkretnoj situaciji, te u pronala?enju na?ina i putova kako da se ta istina ostvari (J. Pieper). Nije, dakle, rije? samo o spoznajnoj razini istine, nego, kako Pismo i nagla?ava, u "?injenju" istine.
Razboritost je prakti?ni um koji poduzima tri koraka koji se izme?u sebe pro?imaju (W. J. Hoye). Ponajprije razboritost uklju?uje objektivno spoznavanje zbilje, konkretne uvide u uzroke i razloge pojedine situacije. Pritom uvijek postoji opasnost da se ta realnost sagledava s predrasudama, jer u nama postoji sklonost da stvarnost izobli?ujemo, falsificiramo, da joj prilazimo s unaprijed donesenim stereotipima. Spoznajni korak u razboritom djelovanju tra?i otvorenost, tra?i uspore?ivanje s prija?njim iskustvom ili sa sli?nim situacijama.
Tako?er, da se dobro upozna situacija, razborit ?ovjek se savjetuje s drugima, otvara se mudrijim od sebe, stru?nijim mi?ljenjima od svoga. Stari su govorili o va?nosti pou?ljivosti (docilitas). Nije razborit onaj koji u razmi?ljanju nikoga ne slu?a, koji se ne obazire na stavove drugih i koji ne sagledava stvarnost u svoj njezinoj slo?enosti. Glupi i nervozni ljudi djeluju nerazborito i kada imaju visoke ciljeve pred sobom, kao primjerice pravdu. ?esto misle da mogu glavom kroz zid, a nisu dobro sagledali sve okolnosti.
Nekada se dodu?e tra?i brzo djelovanje pa razboritost uklju?uje pronicljivost. Pronicljivost je sastavnica razboritosti koja se ne zarobljava u duga razmi?ljanja, suvi?na doumljivanja i pretpostavke, u otezanja zbog la?nih obzira ili nepotrebne opreznosti ?to ?e drugi misliti ili kakav ?u ispasti. Razboritost se vodi zdravim oprezom, smanjivanjem rizika kao i dalekovidno??u koja podrazumijeva odgovorno sagledavanje budu?ih postupaka i posljedica svoje odluke i svoga djelovanja, ali sadr?i samostalnost i odlu?nost.
Nije, jasno, razborit ?ovjek onaj koji je apsolutno siguran da je o svemu savr?eno razmislio. Razboritost nije odsutnost svake sumnje i brige. Razborit ?ovjek zadr?ava poniznost, skromnost i otvorenost za korekcije. Onako kako je u ?utnji slu?ao mudrije od sebe, tako u svome razmi?ljanju zadr?ava suzdr?anost, bira ?to adekvatnije rije?i da opi?e situaciju u kojoj ?eli djelovati, ali ga ta suzdr?anost ne prije?i da bude odlu?an. Razborit ?ovjek ako ?eli biti integralan zna da ne mo?e ostati samo na razmi?ljanju. Punina njegove moralnosti treba se ostvariti u ostvarivanju istine kojom pobolj?ava ili radikalno mijenja neprimjerenu, ponaj?e??e nepravednu situaciju. Zato razborit ?ovjek, nakon ?to je dobro pretresao, razmislio o svim okolnostima u kojima djeluje, nakon ?to je saslu?ao prijateljske savjete i kritike, nakon ?to je mogu?e objektivnijeg uvida u realnost, pravi drugi korak: donosi prakti?ni sud o situaciji. Ta njegova prosudba je i dalje pokretana ciljem da ?ini dobro i istinu.
Mnogo je ljudi koji ostaju samo na razmi?ljanjima, ?ak i sjajnim i to?nim razmi?ljanjima o stvarnosti, ali se ili ne usu?uju ili izbjegavaju donijeti precizniju prosudbu o njoj. ?esto se ka?e da su takvi ljudi u kona?nici bez svoga mi?ljenja i stava. U praksi ?e se onda naj?e??e prikloniti kolektivnom djelovanju ili mo?nijima. Njihovo razmi?ljanje ostaje besplodna misaona ekshibicija, glumljena i neodgovorna zabrinutost ili zabavno lakrdijanje nad situacijom.
* Tekst je objavljen u knjizi: Ivan ?ar?evi?, Mane i vrline, Franjeva?ki samostan sv. Luke Jajce, Kr??anska sada?njost Zagreb, 2022.
