Sveti Bonaventura - "Serafski nau膷itelj", vatreni zaljubljenik Srca Isusova
Marito Mihovil Letica
Zbog toga 拧to je za temeljni princip svojega teolo拧kog i filozofskog nau膷avanja i navlastito vjerni膷koga 啪ivota uzeo 膷ovjekovu slobodnu volju i gorljivu ljubav prema Bogu, poznat je kao 屎Serafski nau膷itelj屎 ili 屎Doctor Seraphicus屎 (hebr. 屎serafim屎: 使goru膰a bi膰a使). Bija拧e on vatreni zaljubljenik Srca Isusova, a do svojega naslova 屎doktor屎 nije mnogo dr啪ao, o 膷emu vjerodostojno svjedo膷i i njegova izjava da 屎obi膷na starica mo啪e vi拧e ljubiti Boga nego doktor teologije屎. S pravom ga smatraju drugim osniva膷em franjeva膷koga reda zato 拧to je iznova organizirao njegovo unutarnje ustrojstvo i odre膽enije mu zacrtao teolo拧ko-filozofsko usmjerenje.
Napisao je 啪ivotopis osniva膷a franjeva膷koga reda, svetoga Franje Asi拧koga, a to je djelo ovaj crkveni red u jednome razdoblju proglasio jedinom slu啪beno prihva膰enom biografijom svetoga Franje te je doti膷ni spis nazvan 屎knji啪evnim remek-djelom srednjovjekovne hagiografije屎. Sâm hagiograf, i budu膰i svetac, svjedo膷i da je u djetinjstvu bio izlije膷en po zagovoru svetoga Franje koji, dok ga dr啪a拧e na rukama, uskliknu: 屎Dobre li sre膰e!屎
Sveti Toma Akvinski, 膷uv拧i da taj franjevac pi拧e Franjin 啪ivotopis, ushi膰eno re膷e: 屎Pustimo da jedan svetac pi拧e o drugome!屎 Nije dovoljno poznato da je upravo ovaj svetac, Franjin 啪ivotopisac, uveo obi膷aj da se Djevici Mariji zvoni na pozdrav tri puta dnevno: izjutra, u podne i uve膷er.
Rije膷 je o svetome Bonaventuri, kojemu ove godine, 2024., obilje啪avamo 750. godi拧njicu smrti. Umro je 15. srpnja 1274. Njegov nam 啪ivotopis ka啪e da se rodio 1218. u gradu Bagnoregio u Toskani. Njegovo je rodno ime Giovanni Fidanza. Franjeva膷komu redu pristupio je 1243. godine. Studirao je u Parizu, gdje je u teologiji bio u膷enik Aleksandra Hale拧koga. Godine 1248. postao je profesor teologije i Svetoga pisma u Parizu, istodobno kada je tamo predavao i Toma Akvinski. Bonaventura je generalom franjeva膷koga reda postao 1257., a kardinalom i biskupom Albana (grada pokraj Rima) imenovan je 1273. godine. K tomu je bio tajnik pape Grgura X., a kao njegova desna ruka pripremao je Drugi lyonski koncil, koji je smjerao ponovno uspostaviti zajedni拧tvo izme膽u katolika i pravoslavaca. Za vrijeme koncila Bonaventura je umro, 15. srpnja 1274.
Treba re膰i i to da je Bonaventura kao filozof i teolog jedan od najistaknutijih predstavnika 屎zlatnoga doba屎 (kasne) skolastike. Nastavlja膷 je augustinskoga, voluntaristi膷koga smjera u filozofiji i teologiji, znamenite 屎franjeva膷ke 拧kole屎. Premda su se Bonaventura i Toma Akvinski me膽usobno visoko cijenili, bijahu predstavnici razli膷itih filozofskih i teolo拧kih usmjerenja: Bonaventura je predstavnik franjeva膷koga voluntarizma, a Toma dominikanskoga intelektualizma. Bonaventura je umnogome prihvatio u膷enja Aurelija Augustina i Anselma Canterburyjskoga. Bio je blizak neoplatonizmu, iako se slu啪io aristotelovskom terminologijom.
Autor je mnogobrojnih i do danas glasovitih djela, od kojih 膰e biti spomenuta samo neka. Najva啪nije njegovo teolo拧ko djelo jest 屎Breviloquium屎, a tu su jo拧 屎Put du拧e k Bogu屎, 屎Komentar 膷etiriju knjiga sentencija (Petra Lombardijskoga)屎, 屎Raspravljana pitanja o evan膽eoskoj savr拧enosti屎 i 屎Apologija siroma拧nih屎.
Papa Siksto IV. proglasio je Bonaventuru svetim 1482., a papa Siksto V. proglasio ga je crkvenim nau膷iteljem 1588. godine. Spomendan svetoga Bonaventure obilje啪avamo 15. srpnja.
