蜜桃交友

Marito Mihovil Letica

Zbog toga ?to je za temeljni princip svojega teolo?kog i filozofskog nau?avanja i navlastito vjerni?koga ?ivota uzeo ?ovjekovu slobodnu volju i gorljivu ljubav prema Bogu, poznat je kao ?Serafski nau?itelj? ili ?Doctor Seraphicus? (hebr. ?serafim?: ?goru?a bi?a?). Bija?e on vatreni zaljubljenik Srca Isusova, a do svojega naslova ?doktor? nije mnogo dr?ao, o ?emu vjerodostojno svjedo?i i njegova izjava da ?obi?na starica mo?e vi?e ljubiti Boga nego doktor teologije?. S pravom ga smatraju drugim osniva?em franjeva?koga reda zato ?to je iznova organizirao njegovo unutarnje ustrojstvo i odre?enije mu zacrtao teolo?ko-filozofsko usmjerenje.

Napisao je ?ivotopis osniva?a franjeva?koga reda, svetoga Franje Asi?koga, a to je djelo ovaj crkveni red u jednome razdoblju proglasio jedinom slu?beno prihva?enom biografijom svetoga Franje te je doti?ni spis nazvan ?knji?evnim remek-djelom srednjovjekovne hagiografije?. Sâm hagiograf, i budu?i svetac, svjedo?i da je u djetinjstvu bio izlije?en po zagovoru svetoga Franje koji, dok ga dr?a?e na rukama, uskliknu: ?Dobre li sre?e!?

Sveti Toma Akvinski, ?uv?i da taj franjevac pi?e Franjin ?ivotopis, ushi?eno re?e: ?Pustimo da jedan svetac pi?e o drugome!? Nije dovoljno poznato da je upravo ovaj svetac, Franjin ?ivotopisac, uveo obi?aj da se Djevici Mariji zvoni na pozdrav tri puta dnevno: izjutra, u podne i uve?er.

Rije? je o svetome Bonaventuri, kojemu ove godine, 2024., obilje?avamo 750. godi?njicu smrti. Umro je 15. srpnja 1274. Njegov nam ?ivotopis ka?e da se rodio 1218. u gradu Bagnoregio u Toskani. Njegovo je rodno ime Giovanni Fidanza. Franjeva?komu redu pristupio je 1243. godine. Studirao je u Parizu, gdje je u teologiji bio u?enik Aleksandra Hale?koga. Godine 1248. postao je profesor teologije i Svetoga pisma u Parizu, istodobno kada je tamo predavao i Toma Akvinski. Bonaventura je generalom franjeva?koga reda postao 1257., a kardinalom i biskupom Albana (grada pokraj Rima) imenovan je 1273. godine. K tomu je bio tajnik pape Grgura X., a kao njegova desna ruka pripremao je Drugi lyonski koncil, koji je smjerao ponovno uspostaviti zajedni?tvo izme?u katolika i pravoslavaca. Za vrijeme koncila Bonaventura je umro, 15. srpnja 1274.

Treba re?i i to da je Bonaventura kao filozof i teolog jedan od najistaknutijih predstavnika ?zlatnoga doba? (kasne) skolastike. Nastavlja? je augustinskoga, voluntaristi?koga smjera u filozofiji i teologiji, znamenite ?franjeva?ke ?kole?. Premda su se Bonaventura i Toma Akvinski me?usobno visoko cijenili, bijahu predstavnici razli?itih filozofskih i teolo?kih usmjerenja: Bonaventura je predstavnik franjeva?koga voluntarizma, a Toma dominikanskoga intelektualizma. Bonaventura je umnogome prihvatio u?enja Aurelija Augustina i Anselma Canterburyjskoga. Bio je blizak neoplatonizmu, iako se slu?io aristotelovskom terminologijom.

Autor je mnogobrojnih i do danas glasovitih djela, od kojih ?e biti spomenuta samo neka. Najva?nije njegovo teolo?ko djelo jest ?Breviloquium?, a tu su jo? ?Put du?e k Bogu?, ?Komentar ?etiriju knjiga sentencija (Petra Lombardijskoga)?, ?Raspravljana pitanja o evan?eoskoj savr?enosti? i ?Apologija siroma?nih?.

Papa Siksto IV. proglasio je Bonaventuru svetim 1482., a papa Siksto V. proglasio ga je crkvenim nau?iteljem 1588. godine. Spomendan svetoga Bonaventure obilje?avamo 15. srpnja.