蜜桃交友

Fra Ivan 艩ar膷evi膰

Ima mjesta u evan膽eljima koja propovjednicima i tuma膷ima stvaraju prili膷no muke, premda neki sveznadari smatraju sve samorazumljivim. Takva je, 膷ini se, i Isusova rasprava s protivnicima iz Lukina evan膽elja oko pitanja po komu 鈥� da li po Beelzebulu, poglavici 膽avolskom ili Bo啪jom snagom 鈥� Isus osloba膽a ljude demona. Iz te rasprave posebno su znakovite zaklju膷ne Isusove rije膷i: "Kada ne膷isti duh izi膽e iz 膷ovjeka, luta bezvodnim mjestima tra啪e膰i spokoja. Kad ga ne na膽e, rekne: 'Vratit 膰u se u ku膰u odakle izi膽oh.' Do拧av拧i, na膽e je pometenu i ure膽enu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te u膽e i nastani se ondje. Na kraju bude onomu 膷ovjeku gore nego na po膷etku."

Ove se rije膷i odnose na Isusove protivnike. Oni su mu prikrpili klevetu da djeluje po 膽avolskom poglavici, jer su odbili njegov poziv na obra膰enje, druk膷iju sliku Boga i novi odnos ljudi u Bo啪jem kraljevstvu. Smatrali su se o膷i拧膰enima od zlih sila i grijeha. I danas umi拧ljeni pravednici svoje protivnike nazivaju 拧teto膷inama, sotonskim slugama i zlim dusima zajednice, naroda i Crkve.

Isus, dakle, govori o ljudima koji se smatraju obra膰enima, 拧tovi拧e pozvanima da uokolo hode i prokazuju ne膷iste i opsjednute 膽avlom. Isus gornjim rije膷ima upozorava da obra膰enje nije zavr拧eno, da drugi pad, pad nakon obra膰enja, mo啪e biti gori nego prvotno zlo. Zna se, na primjer, dogoditi da je netko bio ovisnik o drogi, ili da je stra拧no pio, i onda se oslobodio ovisnosti, prestao piti, ali ne vidi da su ga napale nove mane vi拧e nego prije. Mo啪e se netko 膷itav 啪ivot boriti s oholo拧膰u ili nekim drugim grijehom, i kada misli da je svladao svoga glavnog demona, ne primje膰uje da su ga obuzeli pro啪drljivost, srebroljublje, zavist... 鈥� oholost u drugim oblicima. O tzv. politi膷kim obra膰enjima da i ne govorimo: umjesto jednoga neprijatelja koga se tobo啪e oslobodio, politi膷ki obra膰enik biva opsjednut mno拧tvom novih unutarnjih i vanjskih neprijatelja.

Me膽u najupe膷atljivijim obra膰enjem koje se, naro膷ito od sv. Augustina, prote啪ira u Crkvi jest obra膰enje od bludnosti. I danas se u crkvenoj duhovnosti posebno cijene oni ljudi koji su napravili zaokret u podru膷ju seksualnosti i krenuli putem 膷isto膰e. (Kroz povijest kr拧膰anstva "bludni sin" i Marija Magdalena bili su dominantni uzori obra膰enja.) No, neki od takvih obra膰enika, sve prema Isusovim rije膷ima, ne primje膰uju da su postali gori nego na po膷etku, da su pali ispod razine na kojoj su bili. Isus, naime, ka啪e da je nakon odlaska glavnog demona, ku膰a ostala ure膽ena, o膷i拧膰ena, ali prazna. Obra膰enik biva zahva膰en 膷isto膰om, ali i prazninom (horror vacui), pa iseljen iz ku膰e, otu膽en od sebe, kre膰e u aktivizam, redovito duhovni, te ne primje膰uje da biva opsjednut novim, bezbrojnim demonima i istim zloduhom u novoj formi.

Ne膷isti duh koji "izi膽e" iz 膷ovjeka, ka啪e Isus, ne biva uni拧ten, nego "luta" uokolo 啪edan, tra啪i spokoja. I onda se, u drugom obliku, umno啪en svojim "drugovima" 鈥� duhom umi拧ljenosti, ta拧tine, oholosti, duhom dvoli膷nosti i sebeljublja, vra膰a u praznu i iseljenu ku膰u. Tomu 膷ovjeku, zaklju膷uje Isus, biva gore nego na po膷etku, prije "obra膰enja".

Oni koji se maskiraju tobo啪e kona膷nim obra膰enjem, ovdje za primjer uzeto, od demona bludnosti, ne primje膰uju da su im i dalje tijelo i seksualnost glavna opsesija. Oni koji su nekad fiksirali 啪ivot na podru膷je tjelesne po啪ude, sada mahnito propovijedaju protiv erotske ljubavi, ali i dalje, u druk膷ijem stilu, sre膽uju svoje tijelo, paze na ishranu i tjelesnu kondiciju. Onako kako su prije svodili ljubav na seksualnost, drugoga na tijelo, ni sada ne uspijevaju komunicirati s drugim kao integralnom osobom, jer im, samo u izvrnutom smislu, drugi sada nije tijelo, ve膰 samo "du拧a".

Ako se prije ma拧ta raspaljivala ludostima tijela i tjelesnog u啪itka, sada se juri za razuzdanim duhovnim sladostra拧膰em. Onako kako se prije nije moglo bez ostatka predati i zavoljeti drugoga, i s rizikom gubitka sebe, nego se drugoga u svome narcizmu pretvaralo u sredstvo, ni sada se ne gleda drugoga kao osobu, ne slu拧a ga se, ne uva啪ava u njegovoj duhovno-tjelesnoj cjelini, nego tek onoliko koliko odgovara zacrtanom putu vlastite bestjelesne duhovnosti. U oba slu膷aja, i prije i poslije obra膰enja, rije膷 je o svedenosti na sebe i izopa膷enoj ljubavi prema sebi, o zabludi da je sav 膷ovjekov problem u tjelesnosti i demonskoj seksualnosti.

Pometena i ure膽ena ku膰a ne smije ostati prazna. Obra膰ena 膷ovjeka ku拧a ta拧tina, demon praznine 拧to ta rije膷 i zna膷i. Obra膰enje nije konac nego tek po膷etak hoda u vjeri, po膷etak duhovnoga puta. Zato Isus tra啪i da se 膷uva vlastita ku膰a, da se bude budan pred demonima, da se ugosti Isusa, a ne da se 啪ivi iseljen iz sebe, da se leta uokolo kao tobo啪nji "obra膰enik" i "膷istunac" i druge progla拧ava ne膷istima i 膽avolskim slugama.

* Tekst je objavljen u knjizi: Ivan 艩ar膷evi膰, Mane i vrline, Franjeva膷ki samostan sv. Luke Jajce, Kr拧膰anska sada拧njost Zagreb, 2022.