蜜桃交友

Fra Ivan ?ar?evi?

Ima mjesta u evan?eljima koja propovjednicima i tuma?ima stvaraju prili?no muke, premda neki sveznadari smatraju sve samorazumljivim. Takva je, ?ini se, i Isusova rasprava s protivnicima iz Lukina evan?elja oko pitanja po komu – da li po Beelzebulu, poglavici ?avolskom ili Bo?jom snagom – Isus osloba?a ljude demona. Iz te rasprave posebno su znakovite zaklju?ne Isusove rije?i: "Kada ne?isti duh izi?e iz ?ovjeka, luta bezvodnim mjestima tra?e?i spokoja. Kad ga ne na?e, rekne: 'Vratit ?u se u ku?u odakle izi?oh.' Do?av?i, na?e je pometenu i ure?enu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te u?e i nastani se ondje. Na kraju bude onomu ?ovjeku gore nego na po?etku."

Ove se rije?i odnose na Isusove protivnike. Oni su mu prikrpili klevetu da djeluje po ?avolskom poglavici, jer su odbili njegov poziv na obra?enje, druk?iju sliku Boga i novi odnos ljudi u Bo?jem kraljevstvu. Smatrali su se o?i??enima od zlih sila i grijeha. I danas umi?ljeni pravednici svoje protivnike nazivaju ?teto?inama, sotonskim slugama i zlim dusima zajednice, naroda i Crkve.

Isus, dakle, govori o ljudima koji se smatraju obra?enima, ?tovi?e pozvanima da uokolo hode i prokazuju ne?iste i opsjednute ?avlom. Isus gornjim rije?ima upozorava da obra?enje nije zavr?eno, da drugi pad, pad nakon obra?enja, mo?e biti gori nego prvotno zlo. Zna se, na primjer, dogoditi da je netko bio ovisnik o drogi, ili da je stra?no pio, i onda se oslobodio ovisnosti, prestao piti, ali ne vidi da su ga napale nove mane vi?e nego prije. Mo?e se netko ?itav ?ivot boriti s oholo??u ili nekim drugim grijehom, i kada misli da je svladao svoga glavnog demona, ne primje?uje da su ga obuzeli pro?drljivost, srebroljublje, zavist... – oholost u drugim oblicima. O tzv. politi?kim obra?enjima da i ne govorimo: umjesto jednoga neprijatelja koga se tobo?e oslobodio, politi?ki obra?enik biva opsjednut mno?tvom novih unutarnjih i vanjskih neprijatelja.

Me?u najupe?atljivijim obra?enjem koje se, naro?ito od sv. Augustina, prote?ira u Crkvi jest obra?enje od bludnosti. I danas se u crkvenoj duhovnosti posebno cijene oni ljudi koji su napravili zaokret u podru?ju seksualnosti i krenuli putem ?isto?e. (Kroz povijest kr??anstva "bludni sin" i Marija Magdalena bili su dominantni uzori obra?enja.) No, neki od takvih obra?enika, sve prema Isusovim rije?ima, ne primje?uju da su postali gori nego na po?etku, da su pali ispod razine na kojoj su bili. Isus, naime, ka?e da je nakon odlaska glavnog demona, ku?a ostala ure?ena, o?i??ena, ali prazna. Obra?enik biva zahva?en ?isto?om, ali i prazninom (horror vacui), pa iseljen iz ku?e, otu?en od sebe, kre?e u aktivizam, redovito duhovni, te ne primje?uje da biva opsjednut novim, bezbrojnim demonima i istim zloduhom u novoj formi.

Ne?isti duh koji "izi?e" iz ?ovjeka, ka?e Isus, ne biva uni?ten, nego "luta" uokolo ?edan, tra?i spokoja. I onda se, u drugom obliku, umno?en svojim "drugovima" – duhom umi?ljenosti, ta?tine, oholosti, duhom dvoli?nosti i sebeljublja, vra?a u praznu i iseljenu ku?u. Tomu ?ovjeku, zaklju?uje Isus, biva gore nego na po?etku, prije "obra?enja".

Oni koji se maskiraju tobo?e kona?nim obra?enjem, ovdje za primjer uzeto, od demona bludnosti, ne primje?uju da su im i dalje tijelo i seksualnost glavna opsesija. Oni koji su nekad fiksirali ?ivot na podru?je tjelesne po?ude, sada mahnito propovijedaju protiv erotske ljubavi, ali i dalje, u druk?ijem stilu, sre?uju svoje tijelo, paze na ishranu i tjelesnu kondiciju. Onako kako su prije svodili ljubav na seksualnost, drugoga na tijelo, ni sada ne uspijevaju komunicirati s drugim kao integralnom osobom, jer im, samo u izvrnutom smislu, drugi sada nije tijelo, ve? samo "du?a".

Ako se prije ma?ta raspaljivala ludostima tijela i tjelesnog u?itka, sada se juri za razuzdanim duhovnim sladostra??em. Onako kako se prije nije moglo bez ostatka predati i zavoljeti drugoga, i s rizikom gubitka sebe, nego se drugoga u svome narcizmu pretvaralo u sredstvo, ni sada se ne gleda drugoga kao osobu, ne slu?a ga se, ne uva?ava u njegovoj duhovno-tjelesnoj cjelini, nego tek onoliko koliko odgovara zacrtanom putu vlastite bestjelesne duhovnosti. U oba slu?aja, i prije i poslije obra?enja, rije? je o svedenosti na sebe i izopa?enoj ljubavi prema sebi, o zabludi da je sav ?ovjekov problem u tjelesnosti i demonskoj seksualnosti.

Pometena i ure?ena ku?a ne smije ostati prazna. Obra?ena ?ovjeka ku?a ta?tina, demon praznine ?to ta rije? i zna?i. Obra?enje nije konac nego tek po?etak hoda u vjeri, po?etak duhovnoga puta. Zato Isus tra?i da se ?uva vlastita ku?a, da se bude budan pred demonima, da se ugosti Isusa, a ne da se ?ivi iseljen iz sebe, da se leta uokolo kao tobo?nji "obra?enik" i "?istunac" i druge progla?ava ne?istima i ?avolskim slugama.

* Tekst je objavljen u knjizi: Ivan ?ar?evi?, Mane i vrline, Franjeva?ki samostan sv. Luke Jajce, Kr??anska sada?njost Zagreb, 2022.