蜜桃交友

p. Ivan Ralju拧i膰

Jedno od glavnih pote拧ko膰a s kojima se susre膰u ljudi dana拧njeg vremena jest iskustvo straha. U odre膽enim trenucima svoga 啪ivota osje膰am kao da ne mogu sve doga膽aje iskontrolirati i to u meni ra膽a dubok osje膰aj nesigurnosti. Javlja se strah od poraza, neuspjeha, sramote. Pla拧im se za svoj brak, svoju djecu, ho膰e li sve biti u redu s njima. Zatim strah od te拧kih bolesti, u kona膷nici od smrti.

Strah kao emocija nije sam po sebi lo拧 i negativan. Znamo da nas onaj zdravi strah 膷uva od toga da se, primjerice, kockamo sa svojim zdravljem 啪ive膰i neuredno. Normalan strah od visine me 膷uva da se ne penjem neza拧ti膰en na velike visine gdje postoji velika 拧ansa da 膰u pasti i te拧ko se ozlijediti ili izgubiti 啪ivot. Strah od grijeha me 膷uva da se klonim gre拧nih prigoda. Dakle, strah ima svoju funkciju u na拧em 啪ivotu koja mo啪e biti itekako dobra, me膽utim ako moj strah postane opsesija, on me paralizira za dobar 啪ivot.

Ako sve 啪elim dr啪ati pod svojom kontrolom, onda sam neprestano u strahu jer sam svjestan da se stvari ne mogu uvijek odvijati onako kako sam ja to zamislio. Korak po korak po膷injem se buditi s dubokim osje膰ajem straha koji vi拧e ne mogu niti objasniti. Jednostavno se bojim, imam strah od straha.

Mo啪emo se pitati kakve veze ima strah s dana拧njim evan膽eoskim odlomkom jer ga Isus nigdje ne spominje, niti vidimo da su u膷enici ili ovaj narod u strahu. U samoj sr啪i straha krije se kontrola i 啪elja da 膷vrsto dr啪im kormilo svoga 啪ivota. Da ja sam upravljam i da se sve odvija po mome planu. Takav na膷in 啪ivota ne daje prostora Bogu. Ja sam sam sebi bog i spasitelj. O meni ovisi sve u mojoj obitelji, na poslu, sve 拧to se doga膽a u mome 啪ivotu ovisi isklju膷ivo o meni.

Pa啪ljivo promatraju膰i evan膽elje o Isusovom umna啪anju kruha i ribe vidimo kako su neke stvari izmakle kontroli. Naime, za Isusom ide silno mno拧tvo ljudi koji su u jednom trenutku ogladnjeli. S druge strane u膷enici nemaju dovoljno hrane, a ni novca da nahrane to silno mno拧tvo. Samo je jedan dje膷ak imao nekoliko kruhova i malo ribica. Dakle, svi su naizgled dovedeni u situaciju nad kojom nemaju kontrolu i ne vide izlaza. Situacija pred kojom su se zatekli izgleda nerje拧ivo. Isus u jednom trenutku uzima u ruke tih pet kruhova i dvije ribice, izri膷e zahvalnu molitvu Ocu nebeskom i doga膽a se 膷udo, odjednom hrane ima za sve.

Gospodin je taj koji pazi na svaki detalj moga 啪ivota i 拧to je vi拧e za mene onih nemogu膰ih situacija to bolje, jer imam veliku priliku da promatram Isusa na djelu kako On 膷ini 膷udo od onoga malo 拧to mu predam i dopustim da blagoslovi. Isusu je potrebno tako malo moga povjerenja da ve膰 mo啪e izvesti na dobro i one najzamr拧enije situacije u kojima se znam na膰i.

I u膷enici i narod na拧li su se pred zidom bez ikakvog rje拧enja u rukama, ali Isus uvijek ima rje拧enje. Zato je va啪no da tu veliku potrebu za kontrolom nad svojim 啪ivotom svaki dan iznova predam njemu. Va啪no je znati da Isus tako膽er ne 啪eli kontrolirati moj 啪ivot, ve膰 me primiti za ruku i voditi.

Svaki dan me iznova poziva da po膽em za njim, a ne da se moja molitva sastoji od toga da tra啪im Isusa da On ide za mnom. Sam sebe ne mogu voditi, potreban mi je Isus jer On vidi puno 拧ire i puno dalje nego 拧to ja mogu vidjeti. Isuse predajem ti kormilo svoga 啪ivota!