Sedamnaesta nedjelja kroz godinu. Rije? Bo?ju tuma?i p. Ivan Ralju?i?
p. Ivan Ralju?i?
Jedno od glavnih pote?ko?a s kojima se susre?u ljudi dana?njeg vremena jest iskustvo straha. U odre?enim trenucima svoga ?ivota osje?am kao da ne mogu sve doga?aje iskontrolirati i to u meni ra?a dubok osje?aj nesigurnosti. Javlja se strah od poraza, neuspjeha, sramote. Pla?im se za svoj brak, svoju djecu, ho?e li sve biti u redu s njima. Zatim strah od te?kih bolesti, u kona?nici od smrti.
Strah kao emocija nije sam po sebi lo? i negativan. Znamo da nas onaj zdravi strah ?uva od toga da se, primjerice, kockamo sa svojim zdravljem ?ive?i neuredno. Normalan strah od visine me ?uva da se ne penjem neza?ti?en na velike visine gdje postoji velika ?ansa da ?u pasti i te?ko se ozlijediti ili izgubiti ?ivot. Strah od grijeha me ?uva da se klonim gre?nih prigoda. Dakle, strah ima svoju funkciju u na?em ?ivotu koja mo?e biti itekako dobra, me?utim ako moj strah postane opsesija, on me paralizira za dobar ?ivot.
Ako sve ?elim dr?ati pod svojom kontrolom, onda sam neprestano u strahu jer sam svjestan da se stvari ne mogu uvijek odvijati onako kako sam ja to zamislio. Korak po korak po?injem se buditi s dubokim osje?ajem straha koji vi?e ne mogu niti objasniti. Jednostavno se bojim, imam strah od straha.
Mo?emo se pitati kakve veze ima strah s dana?njim evan?eoskim odlomkom jer ga Isus nigdje ne spominje, niti vidimo da su u?enici ili ovaj narod u strahu. U samoj sr?i straha krije se kontrola i ?elja da ?vrsto dr?im kormilo svoga ?ivota. Da ja sam upravljam i da se sve odvija po mome planu. Takav na?in ?ivota ne daje prostora Bogu. Ja sam sam sebi bog i spasitelj. O meni ovisi sve u mojoj obitelji, na poslu, sve ?to se doga?a u mome ?ivotu ovisi isklju?ivo o meni.
Pa?ljivo promatraju?i evan?elje o Isusovom umna?anju kruha i ribe vidimo kako su neke stvari izmakle kontroli. Naime, za Isusom ide silno mno?tvo ljudi koji su u jednom trenutku ogladnjeli. S druge strane u?enici nemaju dovoljno hrane, a ni novca da nahrane to silno mno?tvo. Samo je jedan dje?ak imao nekoliko kruhova i malo ribica. Dakle, svi su naizgled dovedeni u situaciju nad kojom nemaju kontrolu i ne vide izlaza. Situacija pred kojom su se zatekli izgleda nerje?ivo. Isus u jednom trenutku uzima u ruke tih pet kruhova i dvije ribice, izri?e zahvalnu molitvu Ocu nebeskom i doga?a se ?udo, odjednom hrane ima za sve.
Gospodin je taj koji pazi na svaki detalj moga ?ivota i ?to je vi?e za mene onih nemogu?ih situacija to bolje, jer imam veliku priliku da promatram Isusa na djelu kako On ?ini ?udo od onoga malo ?to mu predam i dopustim da blagoslovi. Isusu je potrebno tako malo moga povjerenja da ve? mo?e izvesti na dobro i one najzamr?enije situacije u kojima se znam na?i.
I u?enici i narod na?li su se pred zidom bez ikakvog rje?enja u rukama, ali Isus uvijek ima rje?enje. Zato je va?no da tu veliku potrebu za kontrolom nad svojim ?ivotom svaki dan iznova predam njemu. Va?no je znati da Isus tako?er ne ?eli kontrolirati moj ?ivot, ve? me primiti za ruku i voditi.
Svaki dan me iznova poziva da po?em za njim, a ne da se moja molitva sastoji od toga da tra?im Isusa da On ide za mnom. Sam sebe ne mogu voditi, potreban mi je Isus jer On vidi puno ?ire i puno dalje nego ?to ja mogu vidjeti. Isuse predajem ti kormilo svoga ?ivota!