蜜桃交友

Pravednost

Fra Ivan ?ar?evi?

Pravda se prikazuje kao ?ena koja u jednoj ruci dr?i vagu, u drugoj ma? i s povezom je preko o?iju. Zna?ilo bi da ispravno odmjerava, istinito sudi i nepristrano donosi odluke. Budu?i da je sve ljudsko dvozna?no, ljudi pravdu izokre?u. Ne mo?emo ne primijetiti da neki ljudi na va?nim mjestima sude pristrano, sebi ili svojima dopu?taju sve, dok su slijepi za pravdu drugih, zakidaju ih u pravu. ?ak je uzaludno upozoravati ih, jer su do te mjere slijepi i korumpirani da su istinu pretvorili u la?, a pravdu u nepravdu.

Veliki nesporazumi i sukobi, podjele i te?ka zla u pojedinim obiteljima, zajednicama, dru?tvima i dr?avama nastaju upravo kada se ne postupa pravedno, posebno ako pravdu ne tra?e i ne ?ine oni koji upravljaju zajednicom, oni koji imaju najve?u mo? i odgovornost za druge. Ni?ta toliko ne treba resiti oca, majku, u?itelja, poglavara, biskupa, strana?ke i narodne vo?e i dr?avnike kao razboritost i pravednost. Ako su poglavari i suci nerazboriti i nepravedni, onda se doga?a najgora vrsta izopa?enja, jer se tada ?ovjek kojemu je nepravda u?injena nema vi?e komu ute?i. "Najgore je kad se najbolji pokvari." Nema beznadnije situacije od one kada u nekoj zajednici ili dru?tvu vladaju nepravedni zakoni ili nepravedni poglavari. Vlast u rukama nerazumna i nepravedna poglavara, sli?no je ma?u u ruci lu?aka, govorio je Franjo Asi?ki.

Dok je razboritost upravlja?, kormilar svih kreposti, pravednost je sadr?aj razboritosti i svih drugih kreposti. Pravednost je potpuna i savr?ena krepost. Biblija inzistira na tome da je netko dobar, bogobojazan i svet, samo ako je pravedan. Za Bibliju pravednik je najsavr?eniji ?ovjek. Pravednost, dakle, obuhva?a sva ljudska mi?ljenja i sve ljudske postupke. Ona je do te mjere uzvi?ena krepost da nema dobra ?ovjeka, nema pobo?na ?ovjeka, nema vjernika ako nije pravedan, iako – i tu je iznimnost pravednosti – i zao ?ovjek i bezbo?nik mo?e u?initi pravedno djelo. Ta ?injenica upravo svjedo?i o posebnosti kreposti pravednosti.

Dok neke kreposti pripadaju unutarnjoj strukturi ?ovjeka pojedinca, vanjsko ?ovjekovo djelovanje pripada podru?ju pravednosti. Zajedni?ki ?ivot se temelji na pravednosti, na pravednim zakonima i pravednim poglavarima. Pravednost je "urediteljica" ljudskoga zajedni?tva. Zato za pravednost nije dostatan unutarnji ?ovjekov stav, nakana i uvjerenje (habitus), ni samo volja da se ?ini pravda, nego je presudno da se pravedno postupa u svim ?inima i da se vr?i pravda prema drugima.

Najjednostavniji opis pravednosti ka?e da se pravednost izvr?ava ako se "svakome dadne njegovo", ako se svakom dadne ono ?to mu pripada (suum cuique). Bogu se iskazuje ?tovanje (bogo?tovlje), i to ne samo umom i srcem, ne samo u obredima, nego se prakti?nim ?ivotom Bogu potvr?uje prvo mjesto. Ljudima se daje ono ?to im pripada ponajprije iz dostojanstva koje imaju po stvorenosti od Boga. Ljudima smo, dakle, du?ni tako?er iskazivati ?ast jer su Bo?ja stvorenja, jer su po prirodi svi ljudi jednaki. Nepravda se ?ini ako se ljude obe??a??uje u njihovu dostojanstvu, ako ih se kleve?e i oduzima dobar glas, ako im se uskra?uje ono ?to im pripada. Pravednost je tako krepost koja se prije svega odnosi na dobro drugoga (bonum altrui), a dobro drugoga je njegovo dostojanstvo, zatim dio zajedni?kog dobra koje ga sljeduje, novac i imanje, i sve ono ?to mu prema zajedni?kom dogovoru, zakonu ili uredbama pripada ili ?to po pravu dijeli s drugima u obitelji, ve?oj ili manjoj dru?tvenoj ili religijskoj zajednici.

S pravom neki autori govore da je svaki ?ovjek "du?nik" Bogu i drugim ljudima, dok samo Bog nikomu ni?ta nije du?an. Svaki je ?ovjek, naime, du?an biti pravedan prema drugome. I kada je rije? o istini, du?ni smo drugima istinu da bismo bili pravedni. Ne odnosi se, dakle, pravda samo na materijalno podru?je, na pravednu raspodjelu imanja, novca, pravedne pla?e... To proizlazi iz temeljne postavke da je krepostan ?ovjek du?an paziti na dostojanstvo drugoga, iskazati ?ast njegovom stvorenjskom dostojanstvu.

Ondje gdje se krnji ili poni?tava dostojanstvo ?ovjeka, gdje se nekoga smatra manje vrijednim nego ?to on vrijedi, ondje nastaju nepravde, plja?kanje, orobljavanje, protjerivanje i ubijanje. U podno?ju mnogih ljudskih zala, pogotovo ratova stoji izopa?eni stav da drugi nisu jednakovrijedni, da su neljudi, nevrijedna ili subhumana bi?a pa nije nikakvo zlo – smatraju ti opaki ljudi – oduzeti im ono ?to im pripada ili ne dati im ?to im po dostojanstvu, po pravu (i zakonu) pripada.

Krepost pravednosti po?iva na ljudskom dostojanstvu koje je svakom ?ovjeku zajam?eno ?injenicom stvorenosti ili neotu?ivim individualnim pravima i slobodama. Pravednost ustvari po?iva na drugosti drugoga. Tko se pona?a pravedno prema drugome, on po?tuje njegovu drugost i razliku – po?tuje ono po ?emu je svaki ?ovjek ne?to posebno na svijetu, nesvediv na stvar, na ideologiju, na kolektiv, na mene. Pravednost je temelj ljudskih odnosa, ugaoni kamen ure?enja dru?tvenoga ?ivota.

* Tekst je objavljen u knjizi: Ivan ?ar?evi?, Mane i vrline, Franjeva?ki samostan sv. Luke Jajce, Kr??anska sada?njost Zagreb, 2022.