蜜桃交友

vl膷. Mijo Posavec

Tre膰a nedjelja do拧a拧膰a, koju u Hrvatskoj slavimo kao Nedjelju Caritasa, zove se tako膽er i nedjelja Gaudete, odnosno Radujte se.

Isus iz Nazareta, 膷ijeg se prvog dolaska liturgijski prisje膰amo i 膷iji kona膷ni dolazak u nadi i拧膷ekujemo, razlog je na拧e kr拧膰anske radosti! To je radost koja treba biti vidljiva na nama, koja ne smije biti skrivena u nekoj privatnosti, nego mora biti javno svjedo膷ena svima!

O kakvoj je radosti rije膷 poma啪e nam razumjeti papa Franjo koji ka啪e da je to 鈥瀝adost evan膽elja koja ispunja srce i 啪ivot svakog onog koji susretne Isusa鈥�.

Na啪alost, 膷esto mo啪emo ustanoviti da nam radost kr拧膰anskog svjedo膷enja nije ja膷a strana, odnosno da smo 膷e拧膰e tu啪ni, nesretni i nezadovoljni.

A trebali bismo uvijek, osobito u onome 拧to nas 膷ini tu啪nima, nesretnima i nezadovoljnima, prona膰i radost koju nam samo Isus Krist mo啪e dati.

On je uvijek s nama, no mi ga ne primje膰ujemo zbog na拧ih briga i nevolja na koje smo fokusirani.

Primijetimo li ga, dogodit 膰e se preobrazba svih na拧ih situacija, a osobito onih koje su u o膷ima ovoga svijeta razlog za 啪alost.

S njim sve na拧e te拧ko膰e mogu postati izvori radosti. Ta radost, dakako, nije ona povr拧na radost potro拧a膷kog dru拧tva koja nas brzo zahvati i jo拧 br啪e pro膽e ostavljaju膰i nas praznijima nego li nas je na拧la, nego je to ona duboka, istinska radost, radost koju nikakvi neuspjesi ne mogu ugu拧iti, niti ikakve nevolje i ku拧nje pokolebati.

Radost je to koja izvire iz srca koje se obratilo Gospodinu, susrelo s njim i njegovom ljubavlju, srca koje je u prijateljstvu s Bogom izbavljeno iz svoje sku膷enosti i samodostatnosti te postalo otvoreno za promatranje sebe i svijeta oko sebe Bo啪jim o膷ima.

Temeljno pitanje koje nam se name膰e dok razmi拧ljamo o radosti je pitanje koje su Ivanu Krstitelju postavljali njegovi suvremenici kao tra啪itelji obe膰ane mesijanske radosti, a to je pitanje: 鈥炁爐o nam je dakle 膷initi?鈥�

Bra膰o i sestre, ovog do拧a拧膰a i ovih bo啪i膰nih blagdana, ali ne samo za vrijeme blagdana nego svaki put kada nam se uka啪e prilika, pokazujmo ljudima da je i nas Bog poslao na odre膽eni na膷in pomo膰i drugima. Mo啪emo moliti za svoje bli啪nje, pomagati im i ne samo govoriti o Evan膽elju, nego i 啪ivjeti Evan膽elje.

Slave膰i nedjelju Caritasa, obnavljamo vjeru da je Bog na strani siromaha i bolesnih, on vidi nevolju i 啪eli iscijeliti ranjene. Ali On to 膷ini preko nas ljudi.

Kao 拧to je Isus u siromasima i bolesnima prepoznavao sliku Bo啪ju i ubla啪io njihovu nevolju, tako mo啪emo i mi postupati. Svaki u svom 啪ivotnom krugu i u svojoj neposrednoj okolini.

Dar za potrebne na nedjelju Caritasa dio je na拧eg prepoznavanja Bo啪je slike u siromasima, bolesnima i starima.

Kroz to 拧to jesmo, ne budimo okrenuti samo sebi, nego brinimo za druge, nikoga ne isklju膷uju膰i te postanimo radosni pokreta膷i preobrazbe svijeta 啪ive膰i na膷ela pravednosti, ljubavi i milosr膽a.

To je na拧a trajna zada膰a, to je zada膰a Crkva, ali i na拧 put prema istinskoj radosti, na拧oj i drugih oko nas, po膷inju膰i od onih koji su nam blizu, pa sve do onih koji su se od nas udaljili te 啪ive na periferijama Crkve i dru拧tva.

(Pope - am)