蜜桃交友

Marito Mihovil Letica

Nahodimo se u do拧a拧膰u, na putu prema radosti Bo啪i膰a. U 35. poglavlju knjige proroka Izaije 膷itamo: 屎Nek se uzraduje pustinja, / zemlja sasu拧ena, / nek kli膷e stepa, nek ljiljan procvjeta. / Nek bujno cvatom cvate, / da, neka od veselja kli膷e i nek se raduje.屎 (Iz 35, 1-2)

膶uli smo stihove koji su po膷etak Izaijina hvalospjeva Bogu, po膷etne rije膷i svojevrsne starozavjetne 屎ode radosti屎. Njome se navje拧膰uje ne samo najradosniji doga膽aj u crkvenome vremenitom hodu kroz godinu nego i nadvremenski i svevremenski doga膽aj, predokus vje膷nosti, ro膽enje i dolazak Isusa Krista, Mesije koji donosi puninu radosti u 膷ovjekovu oslobo膽enju i spasenju.

Budu膰i da se 屎Novi zavjet u Starome skriva, a Stari u Novome otkriva屎, pronalazimo odjek tih Izaijinih rije膷i u novozavjetnim knjigama. Tako u 11. poglavlju 屎Evan膽elja po Mateju屎 膷itamo o pitanju i svjedo膷anstvu Ivana Krstitelja:

屎A kad Ivan u tamnici do膷u za djela Kristova, posla svoje u膷enike da ga upitaju: 鈥睯esi li ti Onaj koji ima do膰i ili drugoga da 膷ekamo?鈥� Isus im odgovori: 鈥睵o膽ite i javite Ivanu 拧to ste 膷uli i vidjeli: Slijepi proglédaju, hromi hode, gubavi se 膷iste, gluhi 膷uju, mrtvi ustaju, siromasima se navje拧膰uje Evan膽elje. I blago onom tko se ne sablazni o mene.鈥彩�(Mt 11,2-6)

Va啪no je zapaziti da Isus podsje膰anjem na Izaijino proro拧tvo pokazuje Ivanu da je do拧ao otvoriti mesijansko razdoblje. Pri tome se valja prisjetiti da rije膷 屎evan膽elje屎 dospijeva od gr膷koga 屎evangélion屎 u zna膷enju 鈥瞨adosna vijest鈥�, 鈥瞓lagovijest鈥�, 鈥瞕obra vijest鈥�.

U dana拧njemu zapadnom svijetu 鈥� jo拧 uvijek kr拧膰anskome, makar povijesno i nominalno 鈥� 膷ak su i brojni kr拧膰anski vjernici podlegli pred diktatom takozvane politi膷ke korektnosti i ne usu膽uju se javno posvjedo膷iti da se Bog utjelovio u Isusu iz Nazareta. 膶ini se, na啪alost, da doista nije pretjerano re膰i kako 啪ivimo u postkr拧膰anskome svijetu i postkr拧膰anskome dobu. S tim u vezi po啪eljno je podsjetiti da je nakladna ku膰a Verbum objavila 2019. knjigu Roda Drehera naslovljenu 屎Benediktova opcija屎 a podnaslovljenu 屎Strategija za kr拧膰ane u postkr拧膰anskom svijetu屎. Rije膷 je o Benediktu iz Nursije, monahu koji je 啪ivio u 5. i 6. stolje膰u te bio u啪asnut moralnim propadanjem i raspadom Rimskoga Carstva. Mladi se rimski patricij Benedikt otklonio od svijeta i udario temelje novomu kr拧膰anskom na膷inu 啪ivljenja.

Od kr拧膰anina se o膷ekuje 鈥� kako nekad tako i danas 鈥� da bude, kao 拧to 膷itamo u novozavjetnim ivanovskim spisima, 鈥硊 svijetu鈥�, ali da ne bude 鈥硂d svijeta鈥�. Nije lako jednostavno i jednozna膷no odgovoriti na pitanje 拧to to zapravo zna膷i u stvarnome 啪ivotu.

Ali jedan od odgovora, u kontekstu do拧a拧膰a, zasigurno je ovaj: ne dajmo se u do拧a拧膰u zaslijepiti adventskim blje拧tavilom, fizi膷kim svjetlima ponad ulica i trgova, uslijed 膷ega bismo izgubili iz vida duhovno, metafizi膷ko ili nadnaravno svjetlo. Okrenimo se duhovnomu i nadnaravnomu svjetlu jer ono je Svjetlo istinsko (koje pi拧emo s velikim po膷etnim 鈥砈鈥�): Svjetlo 拧to ga svojim dolaskom me膽u ljude sna啪no i neposustalo i啪aruje djeti膰 Isus, koji je Krist, Mesija, ujedno Sin Bo啪ji i sâm utjelovljeni Bog.

Isus je utjelovljena radosna vijest i Svjetlo istinsko, 屎Lux vera屎. Ili, kako napisa evan膽elist Ivan u Proslovu svojega Evan膽elja: 屎Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog 膷ovjeka do膽e na svijet; [鈥�] (Iv 1,9).

U tim Ivanovim rije膷ima sa啪eta je na拧a nada i izvor na拧e radosti u prihva膰anju predbo啪i膰ne i svagdanje radosne vijesti.