蜜桃交友

Marito Mihovil Letica

Nahodimo se u do?a??u, na putu prema radosti Bo?i?a. U 35. poglavlju knjige proroka Izaije ?itamo: ?Nek se uzraduje pustinja, / zemlja sasu?ena, / nek kli?e stepa, nek ljiljan procvjeta. / Nek bujno cvatom cvate, / da, neka od veselja kli?e i nek se raduje.? (Iz 35, 1-2)

?uli smo stihove koji su po?etak Izaijina hvalospjeva Bogu, po?etne rije?i svojevrsne starozavjetne ?ode radosti?. Njome se navje??uje ne samo najradosniji doga?aj u crkvenome vremenitom hodu kroz godinu nego i nadvremenski i svevremenski doga?aj, predokus vje?nosti, ro?enje i dolazak Isusa Krista, Mesije koji donosi puninu radosti u ?ovjekovu oslobo?enju i spasenju.

Budu?i da se ?Novi zavjet u Starome skriva, a Stari u Novome otkriva?, pronalazimo odjek tih Izaijinih rije?i u novozavjetnim knjigama. Tako u 11. poglavlju ?Evan?elja po Mateju? ?itamo o pitanju i svjedo?anstvu Ivana Krstitelja:

?A kad Ivan u tamnici do?u za djela Kristova, posla svoje u?enike da ga upitaju: ′Jesi li ti Onaj koji ima do?i ili drugoga da ?ekamo?′ Isus im odgovori: ′Po?ite i javite Ivanu ?to ste ?uli i vidjeli: Slijepi proglédaju, hromi hode, gubavi se ?iste, gluhi ?uju, mrtvi ustaju, siromasima se navje??uje Evan?elje. I blago onom tko se ne sablazni o mene.′?(Mt 11,2-6)

Va?no je zapaziti da Isus podsje?anjem na Izaijino proro?tvo pokazuje Ivanu da je do?ao otvoriti mesijansko razdoblje. Pri tome se valja prisjetiti da rije? ?evan?elje? dospijeva od gr?koga ?evangélion? u zna?enju ′radosna vijest′, ′blagovijest′, ′dobra vijest′.

U dana?njemu zapadnom svijetu – jo? uvijek kr??anskome, makar povijesno i nominalno – ?ak su i brojni kr??anski vjernici podlegli pred diktatom takozvane politi?ke korektnosti i ne usu?uju se javno posvjedo?iti da se Bog utjelovio u Isusu iz Nazareta. ?ini se, na?alost, da doista nije pretjerano re?i kako ?ivimo u postkr??anskome svijetu i postkr??anskome dobu. S tim u vezi po?eljno je podsjetiti da je nakladna ku?a Verbum objavila 2019. knjigu Roda Drehera naslovljenu ?Benediktova opcija? a podnaslovljenu ?Strategija za kr??ane u postkr??anskom svijetu?. Rije? je o Benediktu iz Nursije, monahu koji je ?ivio u 5. i 6. stolje?u te bio u?asnut moralnim propadanjem i raspadom Rimskoga Carstva. Mladi se rimski patricij Benedikt otklonio od svijeta i udario temelje novomu kr??anskom na?inu ?ivljenja.

Od kr??anina se o?ekuje – kako nekad tako i danas – da bude, kao ?to ?itamo u novozavjetnim ivanovskim spisima, ″u svijetu″, ali da ne bude ″od svijeta″. Nije lako jednostavno i jednozna?no odgovoriti na pitanje ?to to zapravo zna?i u stvarnome ?ivotu.

Ali jedan od odgovora, u kontekstu do?a??a, zasigurno je ovaj: ne dajmo se u do?a??u zaslijepiti adventskim blje?tavilom, fizi?kim svjetlima ponad ulica i trgova, uslijed ?ega bismo izgubili iz vida duhovno, metafizi?ko ili nadnaravno svjetlo. Okrenimo se duhovnomu i nadnaravnomu svjetlu jer ono je Svjetlo istinsko (koje pi?emo s velikim po?etnim ″S″): Svjetlo ?to ga svojim dolaskom me?u ljude sna?no i neposustalo i?aruje djeti? Isus, koji je Krist, Mesija, ujedno Sin Bo?ji i sâm utjelovljeni Bog.

Isus je utjelovljena radosna vijest i Svjetlo istinsko, ?Lux vera?. Ili, kako napisa evan?elist Ivan u Proslovu svojega Evan?elja: ?Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog ?ovjeka do?e na svijet; […] (Iv 1,9).

U tim Ivanovim rije?ima sa?eta je na?a nada i izvor na?e radosti u prihva?anju predbo?i?ne i svagdanje radosne vijesti.