蜜桃交友

Marito Mihovil Letica - Zagreb

Sedam stolje膰a prije Kristova ro膽enja zapisao je prorok Izaija ove stihove: 屎Narod koji je u tmini hodio / svjetlost vidje veliku; / one 拧to mrklu zemlju obitavahu / svjetlost jarka obasja屎 (Iz 9,1). Te su se rije膷i ispunile, utjelovile i spasonosno o啪ivotvorile u Bogo膷ovjeku Isusu. Evan膽elist Matej svesrdno svjedo膷i i ukazuje da je upravo Isus 啪ivotodajni Mesija, Krist, kojega 沤idovi stolje膰ima o膷ekivahu, te Matej ovako potvr膽uje ispunjenje Izaijinih rije膷i: 屎... narod 拧to je sjedio u tmini / svjetlost vidje veliku; / onima 拧to mrkli kraj smrti obitavahu / svjetlost jarka osvanu屎 (Mt 4,16).

屎Va se vrime godi拧膰a屎, ili osuvremenjenim jezikom, 屎U to vrijeme godi拧ta屎 kli膷emo i pjevamo 屎Narodil nam se Kralj nebeski屎, kako glase naslovi pu膷kih crkvenih pjesama; od kojih je prva zapravo parafraza latinske pjesme 屎In hoc anni circulo屎, spjevane negdje na jugu Francuske u 11. stolje膰u, zasvjedo膷ene u Hrvatâ u 15. stolje膰u, dok je druga izvorno hrvatska bo啪i膰na pjesma za koju se utemeljeno smatra da je nastala u 13. stolje膰u.

膶ut 膰emo jednu suvremenu hrvatsku pjesmu koja se dohva膰a misterija Bo啪i膰a, otajstva Isusova ro膽enja. Pjesma nam vjerodostojno govori da Isusovo ro膽enje ne bismo smjeli razumijevati kao doga膽aj koji se uprili膷io i zgodio prije dva tisu膰lje膰a na razmjerno dalekome zemljopisnom prostoru 拧to ga danas nazivamo Bliskim istokom 鈥� nego da se Isus uvijek iznovice ima ra膽ati ovdje i sada, me膽u nama i u nama.

Nije rije膷 o pjesmi koja je glazbeno djelo, u smislu vokalnih i instrumentalnih ostvaraja, nego je posrijedi poetsko djelo jednoga hrvatskog antologijskog pjesnika. Pjesma je izra啪ajna i duboka, tanko膰utna i sna啪na, prodahnuta otajstvom Bo啪i膰a i nadahnuta prisutno拧膰u svemo啪noga Boga, stvoritelja i uzdr啪itelja svemira, Svevladara, Pantokratora, koji se iz ljubavi prema ljudima utjelovio i rodio u 拧talici kao nemo膰no djete拧ce, uprisutnio se i unazo膷io kao 膷ovjek, nama u svemu jednak, osim u grijehu. 屎Mali Isusek屎, kako vele na拧i kajkavci, i Krist Kralj u jednoj osobi, povijesnoj i natpovijesnoj, stvarnoj i otajstvenoj.

Rije膷 je o pjesmi 屎Koja ti拧ina屎, autora Ivana Goluba, ro膽enoga 1930. u Podravini, sve膰enika, teologa, povjesni膷ara kulture, sveu膷ili拧noga profesora; pjesnik Ivan Golub umro je 2018. u Zagrebu. Tvorac je novoga stila u hrvatskoj duhovnoj poeziji, u isti mah sna啪nog i odmjerenog, ushi膰enog i smirenog, koji dolazi s nebesa i sljubljuje se sa zemljom, stila neobi膷ne privla膷nosti.

KOJA TI艩INA

Koja ti拧ina!

膶uje ju se.

Tako je tiha.

Ni da krecne.

Ni da zaru啪i.

Ni da zacvili.

Ni da vikne.

Ni da 拧u拧ne.

Samo snijeg.

Samo krov.

Samo grad.

Samo Bog

鈥� Bo啪i膰.

Po拧tovani i dragi slu拧atelji Vatikanskoga radija, na dobro vam do拧lo Poro膽enje Gospodinovo! Sretan vam Bo啪i膰!