蜜桃交友

Marito Mihovil Letica - Zagreb

Sedam stolje?a prije Kristova ro?enja zapisao je prorok Izaija ove stihove: ?Narod koji je u tmini hodio / svjetlost vidje veliku; / one ?to mrklu zemlju obitavahu / svjetlost jarka obasja? (Iz 9,1). Te su se rije?i ispunile, utjelovile i spasonosno o?ivotvorile u Bogo?ovjeku Isusu. Evan?elist Matej svesrdno svjedo?i i ukazuje da je upravo Isus ?ivotodajni Mesija, Krist, kojega ?idovi stolje?ima o?ekivahu, te Matej ovako potvr?uje ispunjenje Izaijinih rije?i: ?... narod ?to je sjedio u tmini / svjetlost vidje veliku; / onima ?to mrkli kraj smrti obitavahu / svjetlost jarka osvanu? (Mt 4,16).

?Va se vrime godi??a?, ili osuvremenjenim jezikom, ?U to vrijeme godi?ta? kli?emo i pjevamo ?Narodil nam se Kralj nebeski?, kako glase naslovi pu?kih crkvenih pjesama; od kojih je prva zapravo parafraza latinske pjesme ?In hoc anni circulo?, spjevane negdje na jugu Francuske u 11. stolje?u, zasvjedo?ene u Hrvatâ u 15. stolje?u, dok je druga izvorno hrvatska bo?i?na pjesma za koju se utemeljeno smatra da je nastala u 13. stolje?u.

?ut ?emo jednu suvremenu hrvatsku pjesmu koja se dohva?a misterija Bo?i?a, otajstva Isusova ro?enja. Pjesma nam vjerodostojno govori da Isusovo ro?enje ne bismo smjeli razumijevati kao doga?aj koji se uprili?io i zgodio prije dva tisu?lje?a na razmjerno dalekome zemljopisnom prostoru ?to ga danas nazivamo Bliskim istokom – nego da se Isus uvijek iznovice ima ra?ati ovdje i sada, me?u nama i u nama.

Nije rije? o pjesmi koja je glazbeno djelo, u smislu vokalnih i instrumentalnih ostvaraja, nego je posrijedi poetsko djelo jednoga hrvatskog antologijskog pjesnika. Pjesma je izra?ajna i duboka, tanko?utna i sna?na, prodahnuta otajstvom Bo?i?a i nadahnuta prisutno??u svemo?noga Boga, stvoritelja i uzdr?itelja svemira, Svevladara, Pantokratora, koji se iz ljubavi prema ljudima utjelovio i rodio u ?talici kao nemo?no djete?ce, uprisutnio se i unazo?io kao ?ovjek, nama u svemu jednak, osim u grijehu. ?Mali Isusek?, kako vele na?i kajkavci, i Krist Kralj u jednoj osobi, povijesnoj i natpovijesnoj, stvarnoj i otajstvenoj.

Rije? je o pjesmi ?Koja ti?ina?, autora Ivana Goluba, ro?enoga 1930. u Podravini, sve?enika, teologa, povjesni?ara kulture, sveu?ili?noga profesora; pjesnik Ivan Golub umro je 2018. u Zagrebu. Tvorac je novoga stila u hrvatskoj duhovnoj poeziji, u isti mah sna?nog i odmjerenog, ushi?enog i smirenog, koji dolazi s nebesa i sljubljuje se sa zemljom, stila neobi?ne privla?nosti.

KOJA TI?INA

Koja ti?ina!

?uje ju se.

Tako je tiha.

Ni da krecne.

Ni da zaru?i.

Ni da zacvili.

Ni da vikne.

Ni da ?u?ne.

Samo snijeg.

Samo krov.

Samo grad.

Samo Bog

– Bo?i?.

Po?tovani i dragi slu?atelji Vatikanskoga radija, na dobro vam do?lo Poro?enje Gospodinovo! Sretan vam Bo?i?!