蜜桃交友

?etiri nacije na dva kontinenta, ukupno oko 40.000 kilometara putovanja. Papin zrakoplov poletjet ?e 2. rujna iz zra?ne luke Fiumicino i time ?e zapo?eti Papin najdulji i najzahtjevniji apostolski pohod izme?u Azije i Oceanije. No, rimski biskup ne napu?ta svoju biskupiju kako bi obarao rekorde. Njegov pohod je, kako nagla?ava kardinal Tagle, prije svega “?in poniznosti pred Gospodinom koji nas poziva, ?in poslu?nosti poslanju”. Kako se pribli?ava putovanje koje ?e Papu odvesti u Indoneziju, Papuu Novu Gvineju, Isto?ni Timor i Singapur, kardinal u razgovoru za Agenciju Fides govori i o tome za?to je ovaj pohod Petrova nasljednika Crkvama “malih stada” va?an za cijelu op?u Crkvu te za mir u svijetu.

S gotovo 88 godina, papa Franjo je pred najduljim i najzahtjevnijim putovanjem u svom pontifikatu. ?to ga pokre?e da krene na ovaj “tour de force”?

Sje?am se da je ovo putovanje u Aziju i Oceaniju bilo planirano ve? za 2020. Tek sam bio stigao u Rim, u Kongregaciju za evangelizaciju naroda, i sje?am se da je taj projekt ve? bio tamo. Onda je pandemija Covid-19 sve zaustavila. I bio sam jako iznena?en da je Sveti Otac ovaj projekt vratio u svoje ruke. To je znak njegove o?inske bliskosti s onim ?to on naziva “egzistencijalnim periferijama”. Istinu govorim: mla?i sam od pape i znam da su ta duga putovanja te?ka. Za njega je prihva?anje ?ak i ovog napora ?in poniznosti. To nije show da poka?e? za ?to si jo? sposoban. Kao svjedok ka?em da je to ?in poniznosti pred Gospodinom koji nas poziva. ?in poniznosti i poslu?nosti poslanju.

Neki ponavljaju: i ovo putovanje potvr?uje da Papa preferira Istok, a zanemaruje Zapad.

Ova ideja da se Apostolski pohodi smatraju znakom da Sveti Otac “preferira” neki kontinent ili dio svijeta ili da prezire druge dijelove je krivo tuma?enje papinskih pohoda. Nakon ovog pohoda, krajem rujna, Papa planira posjetiti Luksemburg i Belgiju. Posjetio je mnoge zemlje uklju?uju?i mnoge regije Europe. ?ini mi se da ovim pohodima ?eli ohrabriti katolike u svim kontekstima u kojima se nalaze. Tako?er je va?no imati na umu da ve?ina ?ovje?anstva ?ivi ba? u tim dijelovima svijeta. Dvije tre?ine svjetske populacije ?ivi u Aziji. Ve?ina tih ljudi su siroma?ni. I mnogo je kr?tenja me?u siromasima. Papa Franjo zna da ondje ima mnogo siromaha, a me?u siromasima postoji ta privla?nost prema Isusovoj osobi i Evan?elju, ?ak i usred ratova, progona i sukoba.

Drugi isti?u da su kr??ani, u mnogim zemljama koje je posjetio Papa, malobrojni u usporedbi s brojem stanovnika.

Prije svog pohoda, Papa je primio pozive ne samo od mjesnih Crkava, ve? i od civilnih vlasti i politi?kih vo?a koji su slu?beno zatra?ili prisutnost rimskog biskupa u svojoj zemlji. Papinu prisutnost ?ele ne samo iz razloga vjere, nego i iz razloga koji zanimaju gra?anske vlasti. Za njih Papa ostaje sna?an simbol ljudskog su?ivota u duhu bratstva i brige za stvoreno.

Vi, kao pastir filipinske Crkve i tada kardinal evangelizacijskog dikasterija, kakva ste iskustva i susrete imali sa zemljama i Crkvama koje ?e Papa posjetiti sljede?ih dana?

U Papui Novoj Gvineji bio sam u apostolskom posjetu sjemeni?tima na zahtjev kardinala Ivana Diasa, tada?njeg prefekta Kongregacije za ?irenje vjere. Dva puta sam putovao u dva mjeseca, posjetio sam sjemeni?ta u Papui Novoj Gvineji i na Salomonskim otocima. Tako?er, posjetio sam Indoneziju i Singapur, ali nikad nisam bio u Isto?nom Timoru iako sam se mnogo puta susretao s biskupima, sve?enicima, redovnicima i laicima iz te zemlje. Za mene je Azija “svijet sastavljen od razli?itih svjetova” i kao Azijac vidim da putovanje u Aziju otvara um i srce nepreglednim horizontima ?ovje?anstva, ljudskog iskustva. Isto tako, kr??anstvo je utjelovljeno u Aziji na na?ine koji su meni iznena?uju?i. Toliko u?im o mudrosti i kreativnosti Duha Svetoga. Uvijek me iznenade na?ini na koje se Evan?elje izra?ava i utjelovljuje usred razli?itih ljudskih konteksta. Nadam se da Papa i svi mi u njegovoj pratnji te novinari mo?emo imati ovo novo iskustvo, iskustvo kreativnosti Duha Svetoga.

Crkve koje Papa posjeti tijekom idu?ih dana, koje darove i to?ke utjehe mogu pru?iti cijeloj Crkvi?

U tim su zemljama kr??anske zajednice gotovo posvuda manjina, “malo stado”. U mjestima kao ?to je Europa, Crkva jo? uvijek u?iva odre?eni kulturni, dru?tveni pa ?ak i gra?anski “status” po?tovanja. Ali ?ak i u mnogim zapadnim zemljama vra?amo se ovom iskustvu Crkve kao malog stada, i mo?e biti dobro pogledati Crkve mnogih isto?nih zemalja da vidimo kako se netko pona?a kada je u stanju malenosti. Iskustvo prvih apostola, Isusovih u?enika, ponavlja se mnogo puta u ovim zemljama. ?upnik u Nepalu rekao mi je da je podru?je njegove ?upe veli?ine tre?ine Italije: on ima samo pet ?upljana raspr?enih po tom velikom podru?ju. Nalazimo se u 2024. godini, ali kontekst i iskustvo izgledaju poput onih iz Djela apostolskih. I male Crkve koje ?ive na Istoku mogu nas pou?iti.

Prva postaja na Papinom putovanju je Indonezija, zemlja s najve?om muslimanskom populacijom na svijetu.

Indonezija je arhipela?ka nacija i postoji ogromna raznolikost situacija na kulturnoj, jezi?noj, ekonomskoj i dru?tvenoj razini. To je ujedno i zemlja na svijetu s najve?im brojem muslimanskog stanovni?tva. Veliki dar Duha Svetoga indonezijskoj katoli?koj zajednici je su?ivot koji ne pori?e razli?itost. Nadam se da ?e Papin posjet donijeti novi zamah bratstvu me?u vjernicima razli?itih vjera.

Jeste li tijekom svojih posjeta mogli do?ivjeti konkretne znakove tog bratskog su?ivota?

Rekli su mi da je zemlji?te na kojem se nalazi Katoli?ko sveu?ili?te dar prvog predsjednika. Sna?na poruka, da se poka?e da su me?u Indone?anima svi prihva?eni kao bra?a i sestre. Sje?am se i kada sam sudjelovao na Danu mladih u Aziji. S obzirom na mali broj kr??ana, me?u volonterima uklju?enim u organizaciju bilo je i mnogo mladih muslimana. Biskupska mi je konferencija dala dva pomo?nika, oba muslimana, za koje sam vidio da svoje du?nosti obavljaju s velikim po?tovanjem prema Crkvi.

Druga postaja: Papua Nova Gvineja.

Crkva u Papui Novoj Gvineji je mlada Crkva, ali je ve? dala sveop?oj Crkvi mu?enika, Petra To Rota, koji je bio i kateheta. Papua Nova Gvineja tako?er je multikulturalna zemlja, s raznim plemenima koja se povremeno me?usobno sukobljavaju, ali to je zemlja u kojoj razli?itost mo?e biti prednost. Odustanemo li od na?ih predrasuda, ?ak i u plemenskim kulturama mo?emo prona?i ljudske vrijednosti bliske kr??anskim idealima. A onda u Papui Novoj Gvineji postoje mjesta gdje je priroda nezaga?ena. Prije dvije godine bio sam tamo na posveti nove katedrale. Tra?io sam od biskupa vode, a on mi je rekao: “Mo?emo piti vodu iz rijeke, pitka je.” Zahvaljuju?i svojoj plemenskoj mudrosti uspjeli su odr?ati sklad s prirodom i mogu piti izravno iz rijeke. Ne?to ?to mi u takozvanim razvijenim zemljama vi?e nemamo.

Tre?a postaja: Isto?ni Timor.

Znakovito je da se Papa doti?e Indonezije, a potom i Isto?nog Timora. Dvije zemlje koje imaju povijest sukoba, a sada su u miru. Krhki mir, ali zahvaljuju?i objema zemljama, ?ini se da ?e biti trajan. Tamo je odnos izme?u mjesne Crkve i vlasti vrlo dobar. Mjesna vlast podupire i obrazovne ponude povezane s Crkvom. A ?ini mi se da je Crkva bila jedna od referentnih to?aka stanovni?tva tijekom domovinskog rata. Stanovnici Isto?nog Timora ka?u da ih je vjera u Krista odr?ala tijekom godina borbe za neovisnost.

?etvrta postaja: Singapur.

To je jedna od najbogatijih zemalja na svijetu i pravo je ?udo vidjeti ljude koji su dosegli takvu razinu profesionalizma i vrhunske tehnologije u samo nekoliko godina i s ograni?enim resursima, zahvaljuju?i i osje?aju za disciplinu. Vlada Singapura jam?i slobodu svim zajednicama vjernika i ?titi ih od napada i nepo?tovanja. Prekr?aji protiv vjere strogo se ka?njavaju. Ljudi ?ive sigurno, ba? kao i turisti. Ali potrebna je ravnote?a. Povijest nas u?i da pazimo kako primjena zakona ne bi zavr?ila u suprotnosti sa samim vrijednostima koje bi zakoni trebali ?tititi.

?ak i u tim zemljama – posebno u Papui Novoj Gvineji – apostolsko je djelo isprekidano pri?ama o misionarima mu?enicima. Ali ponekad se rad misionara nastavlja prikazivati samo kao izraz kulturnog i politi?kog kolonijalizma.

Sada postoji ta tendencija i to isku?enje da se povijest, posebno povijest misija, ?ita s dana?njim kulturnim obrascima i da se na?e vizije name?u misionarima koji su ?ivjeli stolje?ima prije. Umjesto toga, moramo smireno pro?itati povijest. Misionari su dar Crkvi. Oni slu?aju samoga Krista koji je svojim sljedbenicima rekao da idu do kraja svijeta navije?tati Evan?elje, obe?av?i da ?e uvijek biti s njima. Ponekad su neki vo?e naroda vodili misionare na razli?ita mjesta tijekom procesa kolonizacije. Ali ti su se misionari preselili da evangeliziraju, a ne da budu manipulirani i iskori?teni od strane kolonizatora. Mnogi sve?enici, misionari i redovnici djelovali su protivno strategijama svoje vlade i bili su mu?eni?ki ubijeni.

Koja je tajanstvena veza koja uvijek spaja mu?eni?tvo i poslanje?

Prije dvije godine objavljena je studija o vjerskim slobodama. Bila je jedna jasna ?injenica: u onim zemljama u kojima je bilo zastra?ivanja i progona, broj kr?tenja je rastao. Gdje postoji stvarna mogu?nost mu?eni?tva, vjera se ?iri. A i oni koji nisu vjernici pitaju se: odakle im sva ta snaga koja ih navodi da ?rtvuju svoje ?ivote? To je Evan?elje na djelu. I na? je cilj, tako?er i Dikasterija za evangelizaciju, pomo?i mjesnim Crkvama, a ne nametati na?in razmi?ljanja ili kulturu koja bi bila razli?ita od njihove.

(Vatikan News - ika)