蜜桃交友

Dok se Crkva priprema za sljede?u fazu Sinode o sinodalnosti, jedno od va?nih pitanja je odnos ?ena i Crkve, uz problem klerikalizma. Radni dokument za kontinentalnu etapu Sinode navodi da ?gotovo svi sa?eci pokre?u pitanje punog i ravnopravnog sudjelovanja ?ena“ (br. 64).

Mnoga nacionalna izvje??a pozivaju na vra?anje ?ena u zare?eni ?akonat, a Radni dokument govori o ??enskom ?akonatu“. Ukazuje li to na kontinuirano razlu?ivanje sposobnosti ?ena da prime sakramentalno re?enje kao ?akoni, unato? povijesnim dokazima o ?enama koje su bivale zare?ene za ?akone? Iako su ?ene sve vi?e uklju?ene kao profesionalne voditeljice unutar crkvenih struktura, posebice unutar Rimske kurije, jo? uvijek postoji duboka nevoljkost da se prihvati povijesni presedan ?ena u zare?enoj slu?bi. Mo?e li Crkva nadvladati klerikalizam i nijekanje povijesti?

Propovijedajte Evan?elje!

Apostolska konstitucija Praedicate Evangelium o Rimskoj kuriji i njezinu slu?enju Crkvi i svijetu, pape Franje, jasno ka?e da je poslanje Crkve propovijedati Evan?elje. Dokument prekida vezu izme?u klerika i kurijalne slu?be, ?ine?i va?an korak u propovijedanju evan?eoske istine o jednakosti svih ljudi. Doista, propovijedanje Evan?elja zada?a je svih kr??ana, no propovijedanje Evan?elja tijekom liturgije posebna je zada?a ?akona.

Dok povijesni zapisi i liturgijski rukopisi pokazuju da su i isto?ni i zapadni biskupi zare?ivali ?ene za ?akone, rasprave traju oko to?ne prirode tih re?enja. Me?utim, povijest ka?e da su u razli?itim vremenima i na razli?itim podru?jima biskupi zare?ivali ?ene za ?akonice u sveti?tu, tijekom euharistije i u prisutnosti drugog klera, polaganjem ruku i zazivom Duha Svetoga. Nove ?akonice pri?e??ivale su se iz kale?a, a biskup im je na ramena stavljao ?tolu. ?to je najva?nije: biskup je te ?ene nazivao ?akonicama poput svete Febe prije njih (usp. Rim 16,1-2).

Trenutna rasprava usredoto?ena je na dva pitanja: 1) mo?e li ?ena predstavljati Krista, uskrslog Gospodina? i 2) odnosi li se zabrana sve?eni?tva za ?ene i na ?akonat? Unato? nekim zamagljivanjima od strane znanstvenika, odgovori su jasni: da, ?ene mogu predstavljati Krista; ne, sve?eni?tvo nije ?akonat.

Mo?e li ?ena predstavljati Krista?

Takozvani ?ikoni?ki argument“ da ?ena ne mo?e predstavljati Krista pojavio se u Deklaraciji Inter insigniores o pitanju primanja ?ena u ministerijalno sve?enstvo Svete kongregacije za nauk vjere (15. listopada 1976.). Dokument citira tvrdnju svetog Tome Akvinskog prema kojoj ?sakramentalni znakovi predstavljaju ono ?to oni zna?e pod prirodnom sli?no??u“, zatim tvrde?i da je neophodna ?prirodna sli?nost“, budu?i da je ?u stvari, sam Krist bio i ostao mu?karac.“ Dokument stoga slu?ajnost spola stavlja iznad su?tine utjelovljenja: Bog je postao ?ovjekom. Ljudski mu?ki Isus nije Uskrsli Gospodin, Krist kojeg svi kr??ani mogu predstavljati.

Druga va?na to?ka u Inter insigniores je da je Isus izabrao samo mu?ke apostole, ?ime je ponovno potvrdio prvu tvrdnju dokumenta da: ?Katoli?ka Crkva nikada nije smatrala da ?ene mogu valjano primiti prezbitersko ili biskupsko re?enje“. No kada iznosi svoj ?ikoni?ni argument“, Inter insigniores ne spominje ?akonat. Osamnaest godina nakon ove deklaracije, apostolsko pismo Ivana Pavla II. Ordinatio sacerdotalis navodi da sve?eni?ko re?enje treba biti rezervirano samo za mu?karce (1994.), ali odbacuje ?ikoni?ki argument“. Ordinatio sacerdotalis ne spominje ?akonat.

Odnosi li se zabrana sve?eni?tva za ?ene i na ?akonat?

Dok se ni Ordinatio sacerdotalis ni Inter insigniores ne bave pitanjem ?ena ?akona, neki komentatori predla?u ono ?to nazivaju ?jedinstvenost redova“ za povezivanje ?akonata i sve?eni?tva. Njihov argument pretpostavlja da ?akonat podrazumijeva podobnost za sve?eni?ko re?enje, a budu?i da ?ene ne mogu biti zare?ene za sve?enika, ne mogu biti zare?ene ni za ?akonice.

Ovo pogre?no razmi?ljanje o ?jedinstvenosti redova“ ukorijenjeno je u srednjovjekovnom cursus honorum, razli?itim kleri?kim odlomcima iz tonzure, prelaze?i od ni?ih redova ostijarijata, lektora, egzorcista, akolita, do glavnih redova sub?akonata, ?akonata i prezbiterata. Taj je put zahtijevao da svatko tko bude zare?en za ?akona tako?er bude podoban za sve?eni?ko re?enje, ?ime je ?akonat prestajao biti trajno zvanje. Iako je ?akonsko re?enje postalo tek korak prema sve?eni?kom re?enju, Tridentski je koncil (1545.-1563.) raspravljao o manjim redovima i ?akonatu. Tijekom dvadeset tre?eg zasjedanja, koje se bli?ilo kraju, Koncil je odobrio kanon koji dopu?ta o?enjenim klericima vr?enje ?etiri ni?a reda. Koncil je o?ito tako?er potvrdio sakramentalnost ?akonskog re?enja, unato? aktivnoj akademskoj raspravi o tom pitanju. U to vrijeme nije bila poznata rasprava o povijesnim re?enjima ?ena na Zapadu poznatim do kraja 12. stolje?a.

Ponovna uspostava i obnova ?akonata

Otkako ga je Drugi vatikanski koncil ponovno uspostavio ?akonat kao stalnu slu?bu koja uklju?uje i o?enjene mu?karce, ?akonat je procvjetao. Lumen gentium u br. 29 navodi da se na ?akone pola?u ruke ?ne za sve?eni?tvo, nego za slu?bu“, a do danas je oko 47.000 mu?karaca prihvatilo poziv za zare?enu ?akonsku slu?bu.

Dva biskupa, jedan talijanski i drugi peruanski, predlo?ili su na Koncilu ?akonat i za ?ene, Koncil pak nije donio nikakvu odluku. Nekoliko godina kasnije, Pavao VI. je prema navodima zatra?io od Me?unarodne teolo?ke komisije, ili od nekih njezinih ?lanova, da preispitaju to pitanje. I Cipriano Vagaggini, ?lan Me?unarodne teolo?ke komisije, i Philippe Delhaye, njezin tajnik, kojima se kasnije pridru?io Roger Gryson, pisali su pozitivno o zare?enom ?akonatu ?ena 1970-ih. Deset godina kasnije, Aimé-Georges Martimort objavio je negativan odgovor.

Iako je pododbor Me?unarodne teolo?ke komisije istra?ivao to pitanje izme?u 1992. i 1997., njegovo navodno pozitivno izvje??e nije objavljeno.

Zatim je 1998. Ratio fundamentalis institutionis diaconorum permanentium Kongregacije za katoli?ki odgoj potvrdio da se ?sa svetim re?enjem [?akon] uspostavlja u Crkvi kao ?iva ikona Krista Sluge“, mo?da ?ele?i eliminirati obnovu re?enja ?ena ?akona. Godine 2002. drugo izvje??e pododbora Me?unarodne teolo?ke komisije identificiralo je ?akona kao osobu koja jest i djeluje in persona Christi servi, o?ivljavaju?i napu?teni ?ikoni?ni argument“. Taj je pododbor naveo da ?akoni i ?akonice kroz povijest nisu imali iste zada?e i du?nosti, izostavljaju?i sakramentalne du?nosti ?akonica. Nadalje je napisao da su obredi re?enja bili razli?iti, zanemaruju?i one obrede koji su, osim zamjenica (?enskih ili mu?kih), bili identi?ni. Va?no je da je dokument iz 2002. potvrdio da su ?akonat i sve?eni?tvo razli?iti redovi, zaklju?iv?i tako da pitanje ?akonica zahtijeva odluku u?iteljstva.

Papa Franjo je na zahtjev Me?unarodne unije vi?ih redovni?kih poglavarica (UISG) imenovao povjerenstvo za ispitivanje pitanja ?ena u ?akonatu, koje se sastajalo izme?u 2016. i 2019. Drugo povjerenstvo osnovao je 2020., koja se navodno sastalo izme?u 2021. i 2022. Niti jedno izvje??e dvaju povjerenstava nije objavljeno.

?to mo?e u?initi Sinoda?

Nakana Sinode je pripremiti Crkvu koja slu?a, Crkvu koja svakako slu?a pitanja vezana uz inkluziju, uklju?ivost, ali koja slu?a i Bo?ju rije?, kako je objasnilo u?iteljstvo. Neka su pitanja doista bolna i Bo?jim ?e narodu mo?da biti te?ko ?hoditi zajedno“ kada je odgovor na njihova pitanja ?ne“.

No, na pitanje povratka ?ena u zare?eni ?akonat, trajno zvanje koje ne podrazumijeva podobnost za sve?eni?tvo, lako je odgovoriti potvrdno. Povijesni, antropolo?ki i teolo?ki rad je zavr?en. ?ene su bile zare?ivane za ?akone. ?ene su stvorene na sliku i priliku Bo?ju. ?akonat nije sve?eni?tvo.

Diljem svijeta ljudi su pozvali Crkvu da sazrije u odnosu na klerikalizam i da prepozna menad?erske i ministerijalne sposobnosti ?ena. Postoji napredak u kooptiranju ?ena u menad?ment. Dugotrajni sinodski proces ne smije odgoditi povratak ?ena u zare?enu ?akonsku slu?bu.

(Pope – L’Osservatore Romano – bj)