蜜桃交友

Izjava, odnosno nota Dikasterija za nauk vjere objavljena u subotu 3. velja?e nosi naslov Gestis verbisque. To je tekst o kojem su raspravljali kardinali i biskupi ?lanovi, odobriv?i ga na nedavnom plenarnom zasjedanju Dikasterija. Potom ga je odobrio i papa Franjo. U njemu se ponavlja da se formule i materijalni elementi utvr?eni u su?tinskom obredu sakramenta ne mogu mijenjati po naho?enju u ime kreativnosti. Time zapravo sam sakrament nije valjan, dakle nikada nije ni postojao.

Predstavljanje koje je pripremio kardinal Fernández

U predstavljanju dokumenta, kardinal Victor Fernández, prefekt Dikasterija za nauk vjere, obja?njava njegovu genezu, naime ?umno?avanje situacija u kojima je netko bio prisiljen utvrditi nevaljanost slavljenih sakramenata“, s mijenjanjima koja su ?potom dovela do potrebe da se u?e u trag involviranim osobama kako bi se ponovio obred kr?tenja ili potvrde, a zna?ajan broj vjernika s pravom je izrazio svoju zabrinutost.“ Kao primjer se navode promjene formule kr?tenja: ?Ja te krstim u ime Stvoritelja...“ i ?U ime oca i majke... mi te krstimo“. Okolnosti su to koje su se tako?er ticale nekih sve?enika koji su ?nakon ?to su bili kr?teni formulama ove vrste, bolno otkrili nevaljanost svog re?enja i sakramenata slavljenih do tog trenutka“. Kardinal obja?njava da ?dok u drugim podru?jima pastoralnog djelovanja Crkve ima dovoljno prostora za kreativnost“, u kontekstu slavlja sakramenata to se ?prije pretvara u 'manipulativnu volju'“. Fernández zaklju?uje podsje?aju?i da ?mi slu?benici moramo imati snage nadvladati isku?enje da se osje?amo vlasnicima Crkve“ te da vjernici imaju pravo, zauzvrat, primiti ih onako kako tra?i Crkva.

Prioritet Bo?jem djelovanju

?Usko povezanim doga?ajima i rije?ima – ?itamo u doktrinarnoj izjavi – Bog otkriva i provodi svoj plan spasenja za svakog mu?karca i ?enu“. Na?alost, ?mora se primijetiti da se liturgijsko slavlje, osobito slavlje sakramenata, ne odvija uvijek u potpunoj vjernosti obredima koje propisuje Crkva“. U dokumentu se podsje?a da ?Crkva od svojih po?etaka vodi posebnu brigu o izvorima iz kojih crpi ?ivotnu snagu za svoje postojanje i svoje svjedo?anstvo. To su: Bo?ja Rije?, potvr?ena svetim pismom i tradicijom, i sakramenti, slavljeni u liturgiji, kojima se neprestano vra?a otajstvu Kristove Pashe“. Zbog toga su istupi U?iteljstva u sakramentalnim stvarima ?uvijek bili motivirani temeljnom brigom o vjernosti otajstvu koje se slavi. Crkva, naime, ima du?nost osigurati prvenstvo Bo?jeg djelovanja i ?uvati jedinstvo Tijela Kristova u onim djelima kojima nema ravnih jer su sveta ‘par excellence' s djelotvorno??u zajam?enom sve?eni?kim djelovanjem Krista“. Crkva je tako?er ?svjesna da upravljati Bo?jom milosti ne zna?i prisvajati je, nego postati oru?em Duha u preno?enju dara pashalnog Krista. Ona osobito zna da njezin potestas glede sakramenata prestaje pred njihovom sadr?ajno??u“ i da ?u sakramentalnim gestama mora ?uvati spasonosne geste koje joj je Isus povjerio“.

Materija i forma

Izjava stoga obja?njava da se ?materija sakramenta sastoji u ljudskom djelovanju kroz koje djeluje Krist. Ponekad je u djelovanju prisutan materijalni element (voda, kruh, vino, ulje), ponekad posebna gesta (znak kri?a, polaganje ruku, uranjanje, polijevanje, privola, pomazanje)“. Tjelesnost je to koja je ?neophodna jer ukorjenjuje sakrament ne samo u ljudskoj povijesti, nego tako?er, temeljnije, u simboli?kom poretku stvaranja i vodi ga natrag do otajstva Utjelovljenja Rije?i i Otkupljenja koje je ona donijela“. ?to se ti?e forme sakramenta, ona je ?sastavljena od rije?i, koja materiji daje transcendentno zna?enje, preobra?avaju?i uobi?ajeno zna?enje materijalnog elementa i ?isto ljudsko zna?enje izvr?ene radnje. Ta rije? uvijek se u razli?itim stupnjevima nadahnjuje iz Svetoga pisma, ima svoje korijene u ?ivoj crkvenoj Predaji i autoritativno ju je definiralo U?iteljstvo Crkve“. Stoga materija i forma nikada nisu ovisili ?niti mogu ovisiti o volji pojedinca ili pojedine zajednice“.

Ne mo?e se mijenjati

U dokumentu se ponavlja da je ?za sve sakramente, u svakom slu?aju, uvijek bilo potrebno po?tivanje materije i forme za valjanost slavlja, sa svije??u da proizvoljne izmjene jednoga i/ili drugoga – ?ija se te?ina i obezvrje?uju?a sila moraju povremeno provjeravati – ugro?avaju djelotvorno udjeljivanje sakramentalne milosti, s o?itom ?tetom za vjernike“. Ono ?to se ?ita u progla?enim liturgijskim knjigama mora se vjerno obdr?avati, a da se ?ni?ta ne dodaje, oduzima ili mijenja“. Jer ako se rije?i ili materija mijenjaju, sakramenta nema. U tom pogledu, u bilje?ci 31 ovog dokumenta, napravljena je zna?ajna razlika izme?u zakonitosti i valjanosti, obja?njavaju?i da je ?svaka izmjena formule sakramenta uvijek ozbiljno nedopu?ten ?in“, ?ak i ako je ne?to minimalno ?to ne mijenja izvorno zna?enje i ne ?ini ga neva?e?im. Promjena bitnih elemenata za slavlje sakramenta tako?er unosi ?sumnju u stvarnu nakanu slu?benika, poni?tavaju?i valjanost sakramenta koji se slavi“.

Umije?e slavljenja

Liturgija dopu?ta raznolikost koja Crkvu ?uva od ?krute uniformnosti“. Upravo kako stoji u koncilskoj konstituciji Sacrosanctum Concilium. Ali ta raznolikost i kreativnost koje pogoduju ve?oj razumljivosti obreda i aktivnom sudjelovanju vjernika ne mogu se odnositi na ono ?to je su?tinsko u slavljenju sakramenata. ??ini se sve ?urnijim – stoji potom u izjavi – razviti umije?e slavljenja koje, dr?e?i distancu i od krutog rubricizma i od neobuzdane ma?te, vodi do discipline koju treba po?tovati, upravo kako bismo bili autenti?ni u?enici.” Tekst sadr?i ovaj citat pape Franje: ?Ne radi se o tome da moramo slijediti liturgijski bonton: radi se nadasve o 'disciplini' – u smislu koji je upotrijebio Guardini – koja nas, ako se promatra s autenti?no??u, oblikuje: to su geste i rije?i koje unose red u na? unutarnji svijet ?ine?i da iskusimo osje?aje, stavove i pona?anja. One nisu najava ideala na kojima se nastojimo inspirirati, nego su radnja koja uklju?uje tijelo u njegovoj cjelovitosti, odnosno u njegovom bi?u kao jedinstvu du?e i tijela”.

?uvati bogatstvo sakramenata

?To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude o?ito Bo?ja, a ne od nas.“ (2 Kor 4,7). U zaklju?cima, dokument Dikasterija za nauk vjere navodi rije?i svetog Pavla, antitezu koja se koristi ?kako bi se naglasilo kako se uzvi?enost Bo?je mo?i otkriva kroz slabost njegove slu?be navjestitelja te tako?er dobro opisuje ?to se doga?a u sakramentima. Cijela je Crkva pozvana ?uvati bogatstvo sadr?ano u njima, tako da prvenstvo Bo?jeg spasenjskog djelovanja u povijesti nikada ne bude zamra?eno, ?ak ni krhkim posredovanjem znakova i gesta vlastitima ljudskoj naravi“.

(Pope – am)