蜜桃交友

Dikasterij za nauk vjere

Priop?enje za javnost o primjeni deklaracije Fiducia supplicans

4. sije?nja 2024.

Ovo priop?enje za javnost napisano je kako bi se razjasnila primjena deklaracije Fiducia supplicans, a istovremeno se preporu?a cjelovito i pa?ljivo ?itanje navedene Deklaracije kako bi se bolje razumjelo njezino zna?enje i svrha.

1. U?enje

Razumljive izjave nekih biskupskih konferencija o deklaraciji Fiducia supplicans nagla?avaju vrijednost potrebe za duljim razdobljem pastoralnog promi?ljanja. Ono ?to izra?avaju neke biskupske konferencije ne mo?e se tuma?iti kao doktrinarna opreka jer je u?enje Deklaracije o braku i spolnosti kona?no i jasno. Postoji nekoliko neospornih re?enica u Deklaraciji koje ne ostavljaju nedoumice:

?Ova Deklaracija ostaje ?vrsto utemeljena na tradicionalnom u?enju Crkve o braku, ne dopu?taju?i nikakvu vrstu liturgijskog obreda ili blagoslova sli?nih liturgijskom obredu koji bi mogli stvoriti zabunu“. Kad je rije? o parovima koji ?ive u neredovitim situacijama postupa se tako da ?se njihov status slu?beno ne potvrdi ili da se na bilo koji na?in mijenja neprolazno u?enje Crkve o braku“ (Uvod).

?Stoga su nedopustivi obredi i molitve koji mogu stvarati pomutnju izme?u onoga ?to je u suprotnosti s brakom i onim ?to je temeljno za brak kao ?isklju?iva, postojana i neraskidiva zajednica izme?u mu?karca i ?ene, prirodno otvorena za ra?anje djece“. To se vjerovanje temelji na neprolaznom katoli?kom u?enju o braku. Tek u tom kontekstu spolni odnosi nalaze svoje prirodno, primjereno i posve ljudsko zna?enje. Crkveno u?enje po tom pitanju ostaje stalno.“ (br. 4).

?To je i zna?enje Responsuma tada?nje Kongregacije za nauk vjere u kojem stoji da Crkva nema ovlasti podjeljivati blagoslov zajednicama osoba istoga spola“ (br. 5).

?Budu?i da je Crkva oduvijek smatrala moralno dopu?tenima samo one spolne odnose koji se odvijaju unutar braka, ona nije ovla?tena dati svoj liturgijski blagoslov koji bi na bilo koji na?in bio usmjeren na odnos koji se prikazuje kao brak ili izvanbra?na spolna praksa jer bi mu time mogla dati oblik moralnog legitimiteta“ (br. 11).

O?ito je da ne postoji potreba doktrinarno se distancirati od ove Deklaracije ili je smatrati krivovjernom, protivnoj predaji Crkve ili bogohulnom.

2. Prakti?na primjena

Me?utim, neki biskupi su se posebno o?itovali o njezinoj prakti?noj primjeni: o mogu?im blagoslovima parova u neredovitim situacijama. Deklaracija sadr?i prijedlog kratkih i jednostavnih pastoralnih blagoslova (niti liturgijskih niti obrednih) parova u neregularnim situacijama (ali ne i njihovih zajednica), nagla?avaju?i da su to blagoslovi bez liturgijske (obredne, op. prev.) forme koji niti odobravaju niti opravdavaju situaciju u kojoj se te osobe nalaze.

Dokumenti Dikasterija za nauk vjere, kao ?to je Fiducia supplicans, u svojim prakti?nim aspektima mogu zahtijevati vi?e ili manje vremena za njihovu primjenu, ovisno o mjesnim kontekstima i razlu?ivanju svakog dijecezanskog biskupa u svojoj biskupiji. Dok na nekim mjestima ne nastaju pote?ko?e za njihovu neposrednu primjenu i dok na drugim mjestima ne?e biti potrebno uvoditi ih, svakako ?e biti potrebno odvojiti vrijeme za njihovo ?itanje i tuma?enje.

Tako su neki biskupi odredili da se svaki sve?enik mora truditi u djelu razlu?ivanja kako bi mogao nasamo podijeliti te blagoslove. Ni?ta od toga nije problemati?no ako to prati i du?no po?tovanje prema tekstu koji je potpisao i odobrio sâm Vrhovni sve?enik, poku?avaju?i tako udovoljiti promi?ljanju koje je u njemu sadr?ano.

Svaki mjesni biskup, snagom svoje slu?be, uvijek ima vlast razlu?ivanja in loco, to jest na onom odre?enom mjestu koje poznaje bolje od drugih upravo zato ?to je to njegovo vlastito stado. Razboritost i pozornost prema crkvenom kontekstu i mjesnoj kulturi mogli bi dopustiti razli?ite metode primjene, ali ne i potpuno ili definitivno nijekanje ovog puta koji je predlo?en sve?enicima.

3. Delikatne situacije u pojedinim zemljama

Slu?ajevi nekih biskupskih konferencija moraju se razumjeti u njihovom kontekstu. U nekoliko zemalja postoje jaka kulturalna, pa ?ak i pravna pitanja koja zahtijevaju vrijeme i pastoralne strategije koje nadilaze one kratkoro?ne.

Ako postoje zakoni koji osu?uju sam ?in deklariranja homoseksualnom osobom zatvorskom kaznom, a u nekim slu?ajevima i mu?enjem, pa ?ak i smr?u, nije potrebno spominjati da bi blagoslov bio nerazborit. Jasno je da biskupi ne ?ele homoseksualne osobe izlagati nasilju. Klju?na ostaje ?injenica da ove biskupske konferencije ne podupiru doktrinu koja bi se razlikovala od one iz Deklaracije koju je potpisao Papa, jer je to nepromjenjiva doktrina, ve? one preporu?uju potrebu prou?avanja i razlu?ivanja kako bi se djelovalo s pastoralnom razborito??u u takvim kontekstima.

Istina, nije malo zemalja koje, u razli?itim stupnjevima, osu?uju, zabranjuju i kriminaliziraju homoseksualnost. U tim slu?ajevima, osim pitanja blagoslova, postoji velika i ?iroka pastoralna odgovornost koja uklju?uje odgoj, obranu ljudskog dostojanstva, u?enje socijalnog nauka Crkve i razne druge strategije koje ne dopu?taju ishitren odgovor.

4. Konkretna novost dokumenta

Prava novost ove Deklaracije, koja zahtijeva velikodu?an napor prihva?anja i od koje se nitko ne bi trebao proglasiti isklju?enim, nije davanje mogu?nosti blagoslova parovima koji ?ive u neredovitim situacijama. To je poziv na razlikovanje dva razli?ita oblika blagoslova: ?liturgijskog ili obrednog“ te ?spontanog ili pastoralnog“. U predgovoru Deklaracije jasno se obja?njava da je ?vrijednost ovog dokumenta u tome ?to nudi specifi?an i novi doprinos pastoralnom zna?enju blagoslova, koji nam omogu?uje da pro?irimo i obogatimo njegovo klasi?no shva?anje koje je usko povezano s liturgijskom perspektivom. Ovo teolo?ko promi?ljanje, utemeljeno na pastoralnom shva?anju pape Franje, podrazumijeva stvarni razvoj u usporedbi s onim ?to je re?eno o blagoslovima u U?iteljstvu i u slu?benim tekstovima Crkve“.

U pozadini je pozitivna ocjena ?pastoralne brige“ koja se pojavljuje u mnogim tekstovima Svetog Oca. U tom kontekstu, Sveti Otac nas poziva da vrednujemo jednostavnu vjeru Bo?jeg naroda koji, ?ak i usred svojih grijeha, izlazi iz svoje svakodnevice i otvara svoja srca da kako bi zamolio Bo?ju pomo?.

Zbog toga je, umjesto blagoslova parova u neredovitim situacijama, tekst Dikasterija usvojio drugi aspekt, onaj ?Deklaracije“ koja obuhva?a puno vi?e od odgovora ili pisma. Sredi?nja tema, koja nas posebno poziva na dublju pastoralnu praksu koja oboga?uje ve? postoje?u, je ?ire razumijevanje blagoslova i prijedloga da ti pastoralni blagoslovi, koji ne zahtijevaju iste uvjete kao liturgijski/obredni blagoslovi, ja?e do?u do izra?aja. Stoga, ostavimo polemike po strani, jer tekst zahtijeva da se on promi?lja u miru, srcem pastira, oslobo?en od svake ideologije.

Iako neki biskupi smatraju razboritim trenutno ne dijeliti ove blagoslove, svi trebamo jednako rasti u uvjerenju da neobredni blagoslovi nisu posveta osobe niti para koji ih prima, oni nisu opravdanje svih njihovih postupaka te ne podr?avaju takav na?in ?ivota. Kad nas je Papa zamolio da rastemo u ?irem razumijevanju pastoralnih blagoslova, predlo?io je da razmi?ljamo o na?inu blagoslova koji ne zahtijeva postavljanje tolikih uvjeta da bi se izvr?ila ova jednostavna gesta pastoralne blizine, koja je sredstvo promicanje otvorenosti Bogu usred najrazli?itijih okolnosti.

5. Kako konkretno primijeniti ove ?pastoralne blagoslove“?

Da bi se jasno razlikovali od liturgijskih ili obrednih blagoslova, ?pastoralni blagoslovi“ moraju prije svega biti vrlo kratki (vidi br. 38). Rije? je o blagoslovima koji traju nekoliko trenutaka, bez odobrenog obreda i bez liturgijske knjige. Ako dvije osobe zajedno mole za blagoslov, one za sebe jednostavno mole Gospodina za mir, zdravlje i druga dobra. Ujedno se tra?i da u punoj vjernosti ?ive Kristovo evan?elje i da Duh Sveti to dvoje ljudi oslobodi od svega ?to ne odgovara njegovoj bo?anskoj volji i od svega ?to zahtijeva pro?i??enje.

Ovaj neobredni oblik blagoslova, jednostavno??u i kratko?om svog oblika, nema namjeru opravdati ni?ta ?to nije moralno prihvatljivo. To o?ito nije brak, ali jednako tako nije ni ?odobrenje“ ili potvrda bilo ?ega. To je isklju?ivo odgovor ?upnika prema dvjema osobama koje mole Bo?ju pomo?. Dakle, u ovom slu?aju ?upnik ne postavlja uvjete i ne raspituje se o intimnom ?ivotu tih ljudi.

Budu?i da su neki postavili pitanje kako bi ti blagoslovi mogli izgledati, pogledajmo konkretan primjer: zamislimo da se me?u velikim brojem hodo?asnika nalazi i jedan rastavljeni par koji moli sve?enika: ?Molim vas, blagoslovite nas, ne mo?emo na?i posao, on je jako bolestan, nemamo vlastiti dom i ?ivot nam je vrlo te?ak: neka nam Bog pomogne!”

U tom slu?aju sve?enik mo?e izmoliti jednostavnu molitvu: ?Gospodine, pogledaj ovu svoju djecu, daj im zdravlje, rad, mir i da si me?usobno mogu pomagati. Oslobodi ih od svega ?to je u suprotnosti s tvojim Evan?eljem i dopusti im da ?ive po tvojoj volji. Amen“. Zatim zavr?ava znakom kri?a na svakoj od dviju osoba.

Govorimo o ne?emu ?to traje oko 10 ili 15 sekundi. Ima li smisla uskratiti tu vrstu blagoslova ovim osobama koje su ga tra?ile? Nije li prikladnije poduprijeti njihovu vjeru, bila ona mala ili velika, pomo?i im u njihovim slabostima bo?anskim blagoslovom i usmjeriti tu otvorenost prema transcendenciji koja bi ih mogla dovesti do ve?e vjernosti Evan?elju?

Kako bi se izbjegla svaka sumnja, Deklaracija dodaje da, kada molitvu blagoslova tra?i par u neregularnoj situaciji, ?iako izra?enu izvan obreda predvi?enih liturgijskim knjigama, zamoli par u neredovitoj situaciji, taj se blagoslov nikada ne?e slaviti istodobno s gra?anskim obredima, pa ?ak ni u povezanosti s njima, niti bilo kakvom odje?om, ?inima ili rije?ima koji su prikladni za vjen?anje. Isto vrijedi i kada blagoslov tra?i istospolni par“ (br. 39). Dakle, ostaje jasno da se blagoslov ne smije odvijati na istaknutom mjestu unutar sakralne gra?evine, ili ispred oltara, jer bi i to stvorilo zabunu.

Zato je svaki biskup u svojoj biskupiji ovla?ten Deklaracijom Fiducia supplicans u?initi ovu vrstu jednostavnog blagoslova dostupnom, imaju?i na umu potrebu za razborito??u i pa?njom, ali ni na koji na?in nije ovla?ten predlo?iti ili u?initi dostupnim blagoslove koji bi mogli nalikovati liturgijskom obredu.

6. Kateheza

Na nekim ?e mjestima mo?da biti potrebne odre?ene kateheze koje mogu pomo?i svima da shvate da ova vrsta blagoslova nije potvrda ?ivota onih koji ga tra?e. Jo? manje su odrje?enje, budu?i da su te geste daleko od sakramenta ili obreda. Oni su jednostavni izrazi pastoralne blizine koja ne postavlja iste zahtjeve kao sakrament ili liturgijski obred. Svi ?emo se morati naviknuti prihvatiti ?injenicu da, ako sve?enik daje ovu vrstu jednostavnih blagoslova, on nije heretik, on ne potvr?uje ni?ta niti negira katoli?ki nauk.

Mo?emo pomo?i Bo?jem narodu otkriti da je ova vrsta blagoslova samo jednostavni pastoralni kanal koji poma?e ljudima izraziti svoju vjeru, ?ak i ako su veliki gre?nici. Zato, daju?i blagoslov dvjema osobama koje se spontano sastanu kako bi ga zatra?ile, mi ih ne posve?ujemo niti im ?estitamo niti odobravamo neku vrstu sjedinjenja. U stvarnosti se isto doga?a kada su pojedinci blagoslovljeni, jer pojedinac koji tra?i blagoslov – a ne odrje?enje – mo?e biti veliki gre?nik, ali to ne zna?i da mu uskra?ujemo ovu o?insku gestu usred njegove borbe za pre?ivljavanje.

Ako se to razjasni kao rezultat dobre kateheze, mo?emo se osloboditi straha da bi ova vrsta blagoslova mogla izraziti ne?to krivo. Mo?emo biti slobodniji i mo?da bli?i i plodonosniji slu?benici, sa slu?bom koja je puna gesta o?instva i gostoljubivosti, bez straha da ?emo biti krivo shva?eni.

Molimo novoro?enog Gospodina da na sve nas velikodu?no i milosno izlije svoj blagoslov kako bi imali svetu i sretnu 2024. godinu.

Víctor Manuel kard. Fernández
prefekt

mons. Armando Matteo
tajnik Doktrinarne sekcije

(Pope - ika)