Saharska pustinja, smrtonosna granica za migrante
Ako je Mediteran groblje, pustinja je kalvarija. Prema najnovijem izvje?taju naslovljenom “Na ovom putovanju nikoga nije briga ?ivi? li ili umire?” – koji su objavili Agencija UN-a za izbjeglice (UNHCR), Me?unarodna organizacija za migracije (IOM) i Centar za mje?ovite migracije (MMC) – UNHCR je intervjuirao 32.000 migranata i izbjeglica, koji su govorili o mrtvim tijelima razasutima po pijesku u Sahari. Govorili su o strahu od smrti tijekom prelaska bje?e?i iz svojih zemalja, koji je za mnoge bio koban.
Prijelaz preko Sahare opasniji od onoga preko Mediterana
Vincent Cochetel, posebni izaslanik te organizacije Ujedinjenih naroda za zapadni i sredi?nji Mediteran, predstavio je dokument po?etkom srpnja u ?enevi te se osvrnuo na njega i za Pope.
Govore?i prije svega o tomu za?to je prelazak preko Sahare opasniji od prelaska Sredozemnog mora kazao je da su prva opasnost o kojoj govore migranti i izbjeglice napadi kriminalnih grupa koje ih plja?kaju i li?avaju ih svega. Za ?ene, k tomu, postoji ve?i rizik od seksualnoga nasilja na tim rutama. Osim toga, tu je i nasilje krijum?arā ili prijetnje trgovaca ljudima: iznude, prisilni rad, a katkada i seksualno iskori?tavanje. Opasnosti dolaze i od nadle?nih na grani?nim kontrolnim postajama, od ljudi koji zlorabe svoj polo?aj kako bi iznudili novac od tih nesretnika i to ne samo na rutama prema sjeveru Afrike ili morskim putem prema Europi, nego i na kopnenim putovima prema unutra?njosti i prema jugu afri?koga kontinenta.
Tajno i pre?u?eno nasilje
Posebni je izaslanik UN-a potom istaknuo da je Sahara "crna rupa" za nevladine organizacije i me?unarodne institucije te dodao da postoje brojne crne rupe poput te, kojima nitko nema pristup ili ga ima vrlo malo ljudi. Me?unarodnim je organizacijama vrlo te?ko oti?i tamo zbog ekstremnih geografskih uvjeta, ali i zato ?to neke vlade ne ?ele da humanitarne organizacije budu svjedoci toga tajnog i pre?u?enog nasilja – kazao je. Rije? je o fenomenu smrtnih slu?ajeva u pustinji, koji je mnogo manje medijski pokriven jer je manje vidljiv od brodice u te?ko?ama na Mediteranu. Humanitarne organizacije moraju prona?i druge kanale informacija: raditi malo vi?e s tradicionalnim vo?ama, s lokalnim vlastima, koje su svjedoci, a ponekad i ?rtve tih bandi – napomenuo je Cochetel.
Libija ?esto krajnje odredi?te
Na novinarkino pitanje ?ele li, nakon ?to su opasnosti Sahare prevladane, jo? uvijek prije?i Sredozemlje kako bi do?li do Europe, kazao je da je u vlastitoj zemlji 21% ispitanih ljudi reklo da imaju odredi?te na umu i da ?e, bez obzira na informacije o opasnostima, dati sve od sebe. Me?utim, 79% njih po?alilo je ?to su donijeli tu odluku. Da su znali koliki su stvarni rizici, ne bi krenuli na putovanje. Mnogima je Libija kona?no odredi?te. Naime, 70% ljudi stiglo je do kona?nog odredi?ta kada stignu u Libiju.
Rje?enja u svrhu za?tite
?to se pak ti?e rje?enja u svrhu za?tite, Cochetel je napomenuo kako je, budu?i da dinamika unutar zajednica nije nu?no ista, potrebno saznati tko na njih utje?e, kako financiraju svoja putovanja, koje programske aktivnosti imaju stabiliziraju?u vrijednost, gdje treba pobolj?ati za?titu i raditi na povratku. Potrebno je pokrenuti cijeli niz aktivnosti, i to ne samo humanitarnih organizacija. Dr?ave trebaju preuzeti odgovornost za ta rje?enja temeljena na ispitivanju terena i ne smijemo napustiti tu obvezu solidarnosti. Prije svega, trebamo spasiti ljudske ?ivote, bez obzira na status tih osoba, bili oni izbjeglice ili migranti. Trgovac ljudima ne zna je li osoba migrant ili izbjeglica. Europa tako?er treba pomo?i zemljama du? tih ruta da uspostave mehanizme za?tite i pomo?i koji ?e pru?iti dostojanstvene alternative opasnim i neregularnim putovanjima. Pomalo u duhu onoga ?to su europske dr?ave usvojile s nekim afri?kim dr?avama na summitu u Valletti 2015. – istaknuo je posebni izaslanik Agencije UN-a za izbjeglice.
(Pope - da; aa)
