蜜桃交友

PAPA FRANJO
OP?A AUDIJENCIJA
Trg sv. Petra
Srijeda, 6. studenoga 2024.

CIKLUS KATEHEZÂ: DUH I ZARU?NICA. DUH SVETI VODI BO?JI NAROD USUSRET ISUSU, NA?OJ NADI

12. ?Duh se zauzima za nas”. Duh Sveti i kr??anska molitva

Papino spontano obra?anje prije po?etka op?e audijencije

Odlu?io sam pozdraviti Virgen de los Desamparados, Gospu koja se brine za siroma?ne, za?titnicu Valencije, Valencije koja toliko pati, a i drugih dijelova ?panjolske, ali prije svega Valencije koja je pod vodom i pati. ?elio sam da za?titnica Valencije bude ovdje. To je ova slika koju su mi darovali sami stanovnici Valencije. Danas, na poseban na?in, molimo za Valenciju i druga podru?ja ?panjolske koja trpe zbog poplava.

 Draga bra?o i sestre, dobar dan!

Posve?uju?e djelovanje Duha Svetoga, osim po Bo?joj rije?i i sakramentima, o?ituje se u molitvi i upravo tome – molitvi – ?elimo posvetiti dana?nje razmi?ljanje. Duh Sveti je, u isti mah, subjekt i objekt kr??anske molitve. On je, dakle, Onaj koji nam daruje molitvu i On je Onaj koji nam je u molitvi darovan. Molimo zato da primimo Duha Svetoga i primamo Duha Svetoga da bismo mogli uistinu moliti, to jest kao djeca Bo?ja, a ne kao robovi. Razmislimo malo o tome: moliti kao Bo?ja djeca, a ne kao robovi. Uvijek moramo moliti slobodno. “Danas moram moliti za to, to i to, jer sam obe?ao to, to i to… Ako ne zavr?it ?u u paklu!”. Ne, to nije molitva. Molitva je slobodna. Moli? kad ti Duh poma?e moliti. Ti moli? kad u srcu o?uti? potrebu za molitvom; a kad ne osje?a? ni?ta, stani i zapitaj se: za?to ne osje?am ?elju za molitvom, ?to se doga?a u mom ?ivotu? Spontanost u molitvi, to je ono ?to nam uvijek najvi?e poma?e. To zna?i moliti kao djeca, a ne kao robovi.

Moramo nadasve moliti da primimo Duha Svetoga. U Evan?elju postoje, u vezi s tim, vrlo jasne Isusove rije?i: ?Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li ?e vi?e Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zai?tu!“ (Lk 11, 13). Svaki od nas zna darovati dobre stvari malenima, bilo djeci, unucima ili prijateljima. Djeca od nas uvijek dobivaju dobre stvari. A kako Otac ne?e nama dati Duha? I to nam daje hrabrost i mo?emo i?i naprijed. U Novom zavjetu vidimo kako Duh Sveti uvijek silazi tijekom molitve. Silazi na Isusa u trenutku kr?tenja u Jordanu, dok je ?molio“ (Lk 3, 21); i silazi na u?enike na Pedesetnicu, dok ?bijahu jednodu?no postojani u molitvi“ (Dj 1, 14).

To je jedina ?mo?“ koju imamo nad Bo?jim Duhom. Mo? molitve: on ne mo?e odoljeti molitvi. Molimo i On dolazi. Na gori Karmelu – sje?ate se tog ulomka iz Biblije – la?ni su se proroci boga Baala svojski trudili da zazovu oganj s neba na svoju ?rtvu, ali ni?ta se nije dogodilo, jer su bili idolopoklonici, klanjali su se bogu koji ne postoji; Ilija je po?eo moliti i oganj je si?ao i progutao paljenicu (usp. 1 Kr 18, 20-38). Crkva vjerno slijedi taj primjer: uvijek joj je na usnama zaziv: ?Do?i!, Do?i!“ svaki put kad se obra?a Duhu Svetome, ?do?i!“. ?ini to prije svega na misi: da poput rose si?e i posveti kruh i vino za euharistijsku ?rtvu.

No, ima i drugi vid, koji je najva?niji i ohrabruju?i za nas: Duh Sveti je Onaj koji nam daje istinski moliti. ?Duh – ka?e sveti Pavao – potpoma?e na?u nemo?. Doista ne znamo ?to da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. A Onaj koji proni?e srca zna koja je ?elja Duha – da se on po Bo?ju zauzima za svete“ (Rim 8, 26-27).

Istina je, mi ne znamo moliti, ne znamo to. Moramo svaki dan u?iti. Razlog te nemo?i na?e molitve neko? se izra?avao jednom jedinom rije?i, koju se koristilo u tri razli?ita oblika: kao pridjev, kao imenicu i kao prilog. Lako ju je zapamtiti, ?ak i onima koji ne znaju latinski, a vrijedi je zapamtiti, jer sama sadr?i jedan cijeli traktat. Mi ljudi, ka?e taj izraz, “mali, mala, male petimus”, ?to zna?i: budu?i da smo zli (mali), tra?imo krive stvari (mala) i na pogre?an na?in (male). Isus ka?e: ?Tra?ite… najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve ?e vam se ostalo dodati“ (Mt 6, 33); mi, naprotiv, tra?imo prije svega – mnogo puta – onaj ?vi?ak“, na?e interese, a potpuno zaboravljamo tra?iti kraljevstvo Bo?je. Tra?imo od Gospodina Kraljevstvo i sve dolazi s njim.

Duh Sveti, istina, pritje?e u pomo? na?oj nemo?i, ali ?ini ne?to jo? mnogo va?nije: potvr?uje nam da smo Bo?ja djeca i u usta nam stavlja zaziv: ?Abba! O?e!“ (Rim 8, 15; Gal 4, 6). Mi ne mo?emo re?i: ?O?e! Abba!“ bez snage Duha Svetoga. Kr??anska molitva nije kao da ?ovjek razgovara telefonom s Bogom na drugoj strani, ne, Bog je taj koji moli u nama! Mi se molimo Bogu po Bogu. Moliti zna?i uroniti u Boga i da Bog u?e u nas.

Upravo se u molitvi Duh Sveti objavljuje kao ?Paraklet“, odnosno na? zagovornik i branitelj. Ne optu?uje nas pred Ocem, nego nas brani. Dà, On nas brani, pokazuje nam, istina, da smo gre?nici (usp. Iv 16, 8), ali to ?ini kako bismo mogli iskusiti radost O?eva milosr?a, a ne da nas uni?ti besplodnim osje?ajima krivnje. Pa i kad nam srce ne?to predbacuje, On nas podsje?a da ?Bog je ve?i od na?ega srca“ (1 Iv 3, 20). Bog je ve?i od na?ega grijeha. Svi smo gre?nici… Razmislimo: mo?da se netko od vas – ne znam – jako pla?i stvari koje je u?inio, boji se da ga Bog ne ukori, boji se mnogih stvari i ne mo?e prona?i mir. Po?ni moliti, zazovi Duha Svetoga i On ?e te nau?iti kako tra?iti opro?tenje. I znate ?to? Bog ne zna ba? gramatiku i kad tra?imo oprost, ne da nam zavr?iti! ?Opr…“ a On, On nam ne dà da dovr?imo rije? oprost. On nam prvi opra?ta, uvijek nam opra?ta, uvijek je uz nas da nam oprosti, prije nego ?to uop?e do kraja izgovorimo rije? ?oprost“. Ka?emo ?opr…“ i Otac nam uvijek oprosti.

Duh Sveti nas zagovara, ali nas tako?er u?i da i mi zagovaramo za bra?u; u?i nas zagovornoj molitvi: moliti za ovu osobu, moliti za ovog bolesnika, za onog koji je u zatvoru, moliti…; moliti za punicu tako?er, i moliti, stalno, stalno. Ta je molitva posebno Bogu mila jer je najslobodnija i najnesebi?nija. Kad svaki pojedini od nas moli za sve, doga?a se – kao ?to je govorio sveti Ambrozije – da svatko moli za svakoga; molitva se umna?a [1]. Tako je to s molitvom! Evo, dakle, veoma dragocjenog i prijeko potrebnog zadatka u Crkvi, osobito u ovom vremenu pripreme za Jubilej: sjediniti se s Tje?iteljem koji se ?po Bo?ju zauzima za svete“.

Ali ne moliti kao papige, molim vas! Ne brbljati: ?bla, bla, bla…“. Ne. Reci: ?Gospodine“, ali reci to iz srca. “Pomozi mi, Gospodine”, “Gospodine, volim te”. I kad molite O?ena?, molite ?O?e, Ti si moj Otac“. Molite srcem a ne usnama, ne budite kao papige!

Neka nam Duh pritje?e u pomo? u molitvi, jer nam je toliko potreban! Hvala.

(Pope - sa)