蜜桃交友

Osvr膰u膰i se na navije拧teni evan膽eoski ulomak, rekao je da bi rije膷i koje su upravo 膷uli mogle probuditi osje膰aje tjeskobe, no one su zapravo veliki navje拧taj nade. 鈥濶aime, ako se s jedne strane 膷ini da Isus opisuje stanje duha onih koji su vidjeli razorenje Jeruzalema i pomislili da je kraj stigao, On istodobno najavljuje ne拧to izvanredno: upravo u 膷asu tame i pusto拧i, upravo kad se 膷ini da se sve ru拧i, Bog dolazi, Bog nam se pribli啪ava, Bog nas okuplja da nas spasi鈥�, istaknuo je Sveti Otac dodav拧i da Isus poziva da izo拧trimo svoj pogled, da imamo o膷i sposobne 鈥災峣tati iznutra鈥� doga膽aje iz povijesti, kako bismo otkrili da, i u tjeskobama svog srca i svog vremena, postoji nepokolebljiva nada koja sja.

Stoga se zaustavio na promi拧ljanju o tjeskobi i nadi. Poru膷io je da je tjeskoba ra拧iren osje膰aj u na拧em dobu, gdje dru拧tvena komunikacija poja膷ava probleme i rane, 膷ine膰i svijet nesigurnijim, a budu膰nost neizvjesnijom.

I danas, naime, vidimo kako se sunce zamra膷ilo i kako mjesec vi拧e ne svijetli, svjedo膷imo gladi i bijedi koji poga膽aju toliku bra膰u i sestre, vidimo strahote rata i smrti nevinih; i pred tim prizorom riskiramo potonuti u obeshrabrenje i ne primijetiti Bo啪ju prisutnost u drami povijesti. Tako sami sebe osu膽ujemo na nemo膰.

Sveti Otac istaknuo je da se u takvim situacijama i sama kr拧膰anska vjera svodi na bezazlenu pobo啪nost koja ne uznemirava sile ovoga svijeta i ne ra膽a konkretnim zalaganjem oko milosr膽a. 鈥濧li ovdje Isus, usred tog apokalipti膷nog prizora, u啪i啪e nadu. On pro拧iruje horizont, 拧iri na拧 pogled kako bismo nau膷ili prepoznati, tako膽er u nesigurnosti i boli svijeta, prisutnost Bo啪je ljubavi koja nam dolazi blizu, ne napu拧ta nas, radi na na拧em spasenju鈥�, dodao je.

Mi, njegovi u膷enici, mo啪emo zahvaljuju膰i Duhu Svetome 拧iriti tu nadu u svijetu. Mi smo ti koji mo啪emo i moramo upaliti svjetla pravde i solidarnosti dok se nadvijaju sjene zatvorenog svijeta. Mi smo ti kojima njegova milost daje sjati, na拧 啪ivot pro啪et suosje膰anjem i milosr膽em postaje znak prisutnosti Gospodina, uvijek blizu patnje siromaha, da bismo ubla啪ili njihove rane i promijenili im 啪ivote.

Papa Franjo je potaknuo nazo膷ne da ne zaborave kako kr拧膰anska nada, koja je ispunjena u Isusu i ostvaruje se u njegovu kraljevstvu, treba nas i na拧e zalaganje, vjeru djelotvornu u ljubavi, kr拧膰ane koji ne okre膰u glavu na drugu stranu.

鈥濱 ne smijemo gledati samo na velike probleme svjetskog siroma拧tva, ve膰 na ono malo 拧to svi mo啪emo u膷initi svaki dan: svojim na膷inom 啪ivota, pa啪njom i brigom za okoli拧 u kojem 啪ivimo, ustrajnim tra啪enjem pravde, dijeljenjem svojih dobara s onima koji su siroma拧niji, dru拧tvenim i politi膷kim zalaganjem oko pobolj拧anja stvarnosti koja nas okru啪uje. Mo啪da 膰e nam se sve to 膷initi kao ne拧to malo, ali to na拧e malo 膰e biti kao prvi listovi koje izbijaju na smokvi, to na拧e malo bit 膰e nagovje拧taj ljeta koje je ve膰 blizu鈥�, poru膷io je Sveti Otac te istaknuo da 鈥瀖i, zapravo, postajemo Isusova Crkva u onoj mjeri u kojoj slu啪imo siromasima, jer jedino tako 'Crkva postaje ono 拧to jest, to jest ku膰a otvorena svima, mjesto Bo啪je samilosti za 啪ivot svakog 膷ovjeka'鈥�.

(Pope - jk)