Papa: Krist, nada siroma拧nih, pobje膽uje oholost onih koji se pohlepno nasite na njihovu 拧tetu
PAPA FRANJO
ANGELUS
Trg svetoga Petra
Nedjelja, 18. kolovoza 2024.
Draga bra膰o i sestre, ugodnu vam nedjelju 啪elim!
Evan膽elje nam danas govori o Isusu koji jednostavno ka啪e: 鈥濲a sam kruh 啪ivi koji je s neba si拧ao鈥� (Iv 6, 51). Sin Bo啪ji se pred mno拧tvom poistovje膰uje s najobi膷nijom i svakodnevnom hranom 鈥� kruhom: 鈥濲a sam kruh鈥�. Me膽u onima koji slu拧aju, neki se po膷inju prepirati (usp. r. 52): kako nam Isus mo啪e dati svoje tijelo za jelo? Mi si tako膽er danas postavimo to pitanje, ali s divljenjem i zahvalno拧膰u. Evo dva stava o kojima valja razmi拧ljati: divljenje i zahvalnost, pred 膷udom euharistije.
Prvi je divljenje, jer nas Isusove rije膷i iznena膽uju. No, Isus nas uvijek iznena膽uje, uvijek. I danas, u 啪ivotu svakog od nas, Isus nas iznena膽uje. Kruh s neba dar je koji nadilazi sva o膷ekivanja. Oni koji ne razumiju Isusov stil ostaju sumnji膷avi: 膷ini se nemogu膰im, 膷ak nehumanim jesti 膷ovjekovo meso i piti krv drugoga (usp. r. 54). To tijelo i ta krv, me膽utim, Spasiteljevo su 膷ovje拧tvo, sâm njegov 啪ivot ponu膽en kao hrana za na拧.
I to nas dovodi do drugog stava: zahvalnosti 鈥� prvi je divljenje, a sada zahvalnost 鈥� jer prepoznajemo Isusa tamo gdje postaje prisutan za nas i s nama. Postaje kruhom za nas. 鈥淭ko jede moje tijelo鈥� u meni ostaje i ja u njemu鈥� (usp. r. 56). Krist, pravi 膷ovjek, dobro zna da moramo jesti da bismo 啪ivjeli. Ali tako膽er zna da to nije dovoljno. Nakon 拧to je umno啪io zemaljski kruh (usp. Iv 6, 1-14), On priprema jo拧 ve膰i dar: On sâm postaje pravo jelo i pi膰e (usp. r. 55). Hvala ti, Gospodine Isuse! Od srca mo啪emo re膰i: hvala, hvala.
Nebeski kruh, koji dolazi od Oca, upravo je Sin koji se utjelovio za nas. Ta hrana nam je vi拧e nego potrebna, jer ta啪i glad za nadom, glad za istinom, glad za spasenjem koju svi osje膰amo ne u 啪elucu, nego u srcu. Euharistija nam je potrebna, i to svima.
Isus se brine za najve膰u potrebu: spa拧ava nas, hrani na拧 啪ivot svojim, i to zauvijek. Zahvaljuju膰i njemu mo啪emo 啪ivjeti u zajedni拧tvu s Bogom i jedni s drugima. Kruh 啪ivi i pravi nije, dakle, ne拧to 膷arobno, 拧to odjednom rje拧ava sve probleme, nego je to sâmo Tijelo Kristovo, koje daje nadu siromasima i pobje膽uje oholost onih koji se pohlepno nasite na njihovu 拧tetu.
Zapitajmo se, dakle, bra膰o i sestre: jesam li gladan i 啪edan spasenja, ne samo za sebe, nego za svu svoju bra膰u i sestre? Kad primam euharistiju, koja je 膷udo milosr膽a, umijem li se diviti pred Tijelom Gospodina, koji je za nas umro i uskrsnuo?
Pomolimo se zajedno Djevici Mariji da nam pomogne prihvatiti dar neba u znaku kruha.
(Pope - sa)
