蜜桃交友

Gianluca Biccini; Ariana Ani? - Vatikan

Papa je u govoru razmi?ljao o krizi prouzro?enoj pandemijom, koja nas – kako je primijetio – upozorava na osu?ivanje Crkve na brzu ruku, s njezinim prija?njim i sada?njim skandalima. Osim toga, preporu?io je da se kriza ne mije?a sa sukobom, jer kriza obi?no ima pozitivan zavr?etak, dok sukob uvijek poti?e protivnost. Stoga je potaknuo na tra?enje poniznosti kako bismo mogli re?i da je vrijeme krize vrijeme Duha, jer tko krizu ne gleda u svjetlu evan?elja, ograni?ava se na obdukciju mrtvaca – istaknuo je Papa.

Papa se u razmi?ljanju nadahnuo njema?kom filozofkinjom Hannom Arendt koja je, na ru?evinama totalitarizama XX. stolje?a, prepoznala da se ?udo koje ?uva svijet nalazi u nekoliko rije?i kojima je evan?elje navijestilo radosnu vijest: Dijete se rodilo me?u nama. Zbog toga – objasnio je – pravo mjesto nalazimo samo ako smo razoru?ani, ponizni, ostvaruju?i u sredini u kojoj ?ivimo program ?ivota koji predla?e sveti Pavao, ili zami?ljaju?i se u prizoru jaslica, kako zahtijeva sveti Ignacije Lojolski.

To je jo? vi?e potrebno – dodao je – u prigodi ovoga Bo?i?a pandemije, zdravstvene, gospodarske, dru?tvene, i ?ak crkvene krize, koja je pogodila cijeli svijet u kojemu je postala stvarnost koju svi dijele. To je zlo nezanemarivi kamen ku?nje, ali istodobno velika prigoda za obra?enje i vra?anje vjerodostojnosti.

Spomenuv?i potom primjere Abrahama, Mojsija, Ilije, Ivana Krstitelja, Pavla iz Tarza te samoga Isusa, koji javni ?ivot zapo?inje kroz iskustvo krize pro?ivljene u ku?njama, kako bi potom pro?ao onu u Getsemanskom vrtu, papa Franjo je istaknuo da na?e crkvene analize katkada izgledaju kao pri?e bez nade, dok nada uspijeva istaknuti ono ?to na?i kratkovidni pogledi nisu u stanju vidjeti. Osim toga – dodao je – Bog i dalje daje da se razvija sjeme u njegovu kraljevstvu, kako to pokazuju mnogi koji u Kuriji daju svjedo?anstvo svojim poniznim, diskretnim, tihim, dosljednim, profesionalnim, ?estitim radom. I na?e vrijeme ima svoje probleme… ali Gospodin nije napustio svoj narod; iako se doga?a da problemi odmah zavr?e u novinama, a znakovi nade postaju vijest mnogo kasnije, i to ne uvijek.

Govore?i pak o drugoj klju?noj rije?i govora, odnosno o sukobu, Papa je primijetio da ako se Crkvu tuma?i uobi?ajenim ?kategorijama“, odnosno 'desno' i 'lijevo', 'progresisti' i 'tradicionalisti', na kraju se raskomada, polarizira, kvari i iznevjerava njezina narav. Ona je Tijelo koje je stalno u krizi upravo zato ?to je ?ivo, ali ne smije nikada postati tijelo u sukobu, s pobjednicima i pobije?enima. Na taj ?e na?in, naime, ?iriti bojazan, postat ?e kru?a, manje sinodalna, i nametnut ?e jednoli?nu logiku koja ujedna?uje, daleko od bogatstva i mnogostrukosti koje joj je Duh darovao.

Iza svake krize postoji opravdana potreba za osuvremenjivanjem – napomenuo Papa. Ali, za to su potrebni potpuna raspolo?ivost i obveza da ne mislimo na reformu Crkve kao na stavljanje zakrpe na staro odijelo, ili na jednostavno sastavljanje nove apostolske konstitucije. Reforma Crkve je ne?to drugo. To je zauzimanje i trud kako, unato? brojnim problemima, na?a slabost ne bi postala prepreka u navije?tanju evan?elja.

Na kraju je Papa napomenuo kako bi bilo lijepo kad bismo prestali ?ivjeti u sukobu te se ponovno osjetili u hodu, jer – objasnio je – sukob je la?ni hod; on je lutanje bez svrhe i cilja; on je ostajanje u labirintu; on je rasipanje energije koje, kao prvo zlo, vodi do ogovaranja. Zahvaljuju?i ?lanovima kurije za njihovu slu?bu, papa Franjo je pozvao sve da o?uvaju punu svijest o ?injenici da smo – kako je rekao – svi mi, i ja kao prvi, samo beskorisne sluge kojima je Gospodin iskazao milosr?e.