Papa Franjo: Solidarnost je put za izlazak iz krize
Debora Donnini; Ariana Anić - Vatikan
Da bismo iz sadašnje krize izišli bolji, trebamo izići zajedno, pobuđujući solidarnost koja očituje mnogo više od ponekog, rijetkog, velikodušnog djela; to zahtijeva novi mentalitet koji razmišlja u smislu zajedništva; prednosti života svih ljudi u odnosu na prisvajanje dobara od strane samo nekih; tu je riječ o pravednosti – istaknuo je papa Franjo u katehezi na audijenciji koju je ponovno, nakon 189 dana, održao uz prisutnost vjernikā, poštujući epidemiološke mjere određene zbog pandemije bolesti COVID-19.
Na audijenciji je sudjelovalo oko 500 osoba, sve su na licu imale masku, a prije početka audijencije razmijenile su s Papom, na udaljenosti, nekoliko riječi. Posljednja opća audijencija uz sudjelovanje vjernikā održana je 26. veljače; nakon tog dana održavale su se u biblioteci Apostolske palače, uz izravni prijenos na Internetu. Velika je stoga bila radost vjernikā, mladih, starijih osoba, redovnikā, koji su dočekali papu Franju u Dvorištu svetoga Damaza. Ali, radostan je bio i Papa koji je, smiješeći se, izričito rekao kako je lijepo ponovno održati „naš susret licem u lice, a ne ekranom u ekran“. Papa je nastavio niz katehezā o načelima, koja predlaže Crkva, za ozdravljenje osobnoga i društvenoga tkiva, koji je započeo 5. kolovoza.
Sadašnja je pandemija istaknula međuovisnost koja, međutim, – upozorio je papa Franjo – može postati ovisnost nekih o drugima, povećavajući nejednakost ako zaboravimo naše zajedničko podrijetlo u Bogu, i koja se stoga ne pretvara uvijek u solidarnost. Dug je to put. Sebičnost – osobna, nacionalna i sebičnost skupinā moći – kao i ideološka krutost, naprotiv, podupiru 'strukture grijeha' – istaknuo je podsjećajući na encikliku svetoga Ivana Pavla II., Sollicitudo rei socialis, te razmišljajući o socijalnom nauku Crkve u današnjim prilikama.
Priča o Babilonskoj kuli pokazuje što se događa kada pokušavamo doći do neba zanemarujući vezu s čovjekom, sa svime stvorenim i sa Stvoriteljem – primijetio je Papa te istaknuo – Gradimo kule i nebodere, ali uništavamo zajednicu. Sjedinjujemo građevine i jezike, ali umrtvljujemo kulturno bogatstvo. Želimo biti gospodari Zemlje, a uništavamo bioraznolikost i ekološku ravnotežu.
Iskustvo Pedesetnice je, naprotiv, potpuno suprotno. Po Pedesetnici – napomenuo je Papa – Bog se čini prisutnim i nadahnjuje vjeru zajednice, sjedinjene u različitosti i solidarnosti. Upravo solidarna različitost posjeduje „antitijela“ kako se jedinstvenost svakoga – koji je jedinstven i neponovljiv dar – ne bi razboljela od sebičnosti. Različitost i solidarnost, skladno sjedinjene, to je put. Solidarna različitost posjeduje također antitijela za ozdravljenje društvenih struktura i procesa koji su se pretvorili u sustave nepravde i ugnjetavanja. Stoga, solidarnost je danas put prema svijetu nakon pandemije, prema ozdravljenju naših međuljudskih i društvenih bolesti.
Papa je, osim toga, ponovno istaknuo da se iz krize izlazi bolji ili gori, a izbor je na nama. Solidarnost je upravo put kako bismo iz krize izišli bolji; ne s površnim promjenama, samo s jednim nabačenim slojem boje, i gotovo. Ne. Trebamo izići bolji! – istaknuo je. Solidarnost koju vodi vjera, u krizi nam pomaže prenijeti Božju ljubav u našu globaliziranu kulturu, i to ne gradeći kule i zidove kojih je sve više, a koji razdvajaju, ali poslije se sruše, nego stvarajući zajednice i podupirući procese uistinu ljudskoga i trajnoga rasta.
Papa Franjo se prisjetio i jedne srednjovjekovne priče koja opisuje „sindrom Babilonske kule“, odnosno situacije kada nema solidarnosti. Ta priča govori kako, kada je tijekom izgradnje kule pao neki čovjek i umro – a bili su to robovi –, nitko nije ništa rekao. Naprotiv, ako je pala koja cigla svi su se žalili, jer cigla je bila skupa. Cigla je, dakle, vrijedila više od života. Nažalost, – dodao je – i danas se nešto slično može dogoditi.
Potpuno je suprotno iskustvo Pedesetnice, jer Duh stvara jedinstvo u različitosti, sklad, a u priči o Babilonskoj kuli nije bilo sklada, samo su radili kako bi zaradili. Čovjek je bio samo sredstvo, a po Pedesetnici, svatko je od nas sredstvo, ali sredstvo zajednice koje cijelim sobom sudjeluje u njezinoj izgradnji. Sveti Franjo Asiški dobro je to znao, te je sve osobe, i čak sva stvorenja, zvao bratom i sestrom – napomenuo je Papa.
Ta se solidarnost odnosi i na Zemlju – rekao je te prenio iskustvo ribarā koji su mu ispričali da su iz mora izvadili 24 tone otpada, od kojih je polovica bila plastika. Stoga je potaknuo na solidarnost sposobnu pružiti solidnost, potporu i smisao, u ovo vrijeme kada se čini da sve tone. Pritom je posebno pozvao sve da misle i na potrebe drugih ljudi.
Na kraju audijencije, pozdravljajući vjernike poljskoga jezika, papa Franjo je spomenuo da je prošlih dana u Poljskoj proslavljena 40. godišnjica sporazuma kojima je započelo djelovanje sindikata Solidarnosti, kao i povijesnih političkih promjena u toj zemlji i u cijeloj Srednjoj Europi. Pritom je istaknuo aktualnost riječi svetoga Ivana Pavla II. o važnosti ljubavi i u govoru o solidarnosti: „Nema solidarnosti bez ljubavi. Štoviše, nema sreće, nema budućnosti čovjeka ni nacije bez ljubavi (…); ljubavi koja je u službi, koja je zaboravila sebe i spremna je velikodušno darivati“.
