Papa Franjo: Vapaj siroma?nih, vapaj je nade Crkve
Ivica Hada? - Vatikan
Vapaj siroma?nih, vapaj je nade Crkve – rekao je papa Franjo danas na misi u Bazilici svetoga Petra prigodom zatvaranja Biskupske sinode o Amazoniji. Isus nam u evan?elju dana?nje liturgije prikazuje prispodobu o farizeju i cariniku – istaknuo je Papa i primijetio – Farizej molitvu po?inje: ?Bo?e, hvala ti“. Najbolja molitva je molitva hvale i zahvale. No odmah vidimo da se hvali ?to najbolje ispunjava propise, a u stvari zaboravlja ono najva?nije, ljubiti Boga i bli?njega. Prepun je sebe i bez ljubavi. No i najbolje stvari bez ljubavi, ni?ta ne koriste. Nalazi se u Bo?jem hramu, no prakticira religiju vlastitoga JA.
Farizej se smatra boljim od drugih koje naziva ?ostali“ – rekao je Sveti Otac i primijetio – Oni su za njega ?ostaci i otpadci“ od kojih se treba dr?ati podalje. Koliko smo puta vidjeli da se to doga?a u ?ivotu i povijesti. Koliko umi?ljene nadmo?i koja se i danas pretvara u ugnjetavanje i iskori?tavanje! Pogre?ke pro?losti nisu bile dovoljne da druge prestanemo plja?kati i rane nanositi svojoj bra?i i sestri zemlji. Vidjeli smo to i na izbrazdanom licu Amazonije. Religija vlastitoga JA se nastavlja, licemjerna u svojim obredima i molitvama zaboravlja na istinsko ?tovanje Boga koje uvijek prolazi kroz ljubav prema bli?njemu. Molimo za milost da se ne bismo smatrali vi?e vrijednima, da ne budemo cini?ni i podrugljivi, da ne ogovaramo, da se ne ?alimo na druge i nikog ne preziremo, jer to nije Bogu drago.
Carinik molitvu ne po?inje sa svojim zaslugama, nego s nedostacima; ne po?inje od svojeg bogatstva, nego od siroma?tva – rekao je papa Franjo i napomenuo – Priznaje se siroma?nim pred Bogom i Gospodin slu?a njegovu molitvu. Stajao je na dnu hrama, nije se usu?ivao podi?i o?i prema nebu, vjerovao je da nebo postoji i da je veliko, a on da je malen. Udarao se u prsa, jer u prsima je srce. Njegova se molitva rodila u srcu i bila je jasna. Pred Boga je stavio svoje srce, a ne svoju vanj?tinu. To zna?i moliti i Bogu dopustiti da nas gleda iznutra, bez pretvaranja, izgovora i opravdavanja. Jer od ?avla dolaze tama i neistina, a od Boga svjetlo i istina. Bilo je lijepo i zahvalan sam vam draga sinodalna bra?o i oci, ?to ste ovih tjedana razgovarali srcem i iskreno, iznose?i pred Boga i bra?u napore i nade.
Gledaju?i danas na carinika, otkrivamo da trebamo po?eti od vjerovanja da smo svi potrebni spasenja – rekao je Papa i nastavio – To je prvi korak Bo?je religije koja je milosrdna prema onima koji se priznaju siroma?nima. Naime, korijen je svake duhovne pogre?ke, kao ?to su pou?avali stari monasi, vjerovati da smo pravedni. Smatrati se pravednima zna?i ostaviti Boga, koji je jedini pravedan, izvan ku?e. Vrlo je va?no to polazno pona?anje koje nam Isus pokazuje, stavljaju?i zajedno u prispodobi osobu koju su u ono vrijeme smatrali najponiznijom i najpobo?nijom, farizeja i javnog gre?nika, carinika.
Me?utim, onaj tko izgleda dobar, ali je umi?ljen, grije?i; tko je lo?, ali ponizan, toga Bog uzvisuje – rekao je Sveti Otac i napomenuo – Ako iskreno pogledamo u svoju nutrinu, u sebi vidimo i carinika i farizeja. Carinici smo, jer smo gre?nici; farizeji smo, jer smo oholi; opravdavamo sebe i umjetnici smo u opravdavanju. To pred drugima vrijedi, ali ne pred Bogom. Molimo za milost kako bismo osje?ali da smo potrebiti milosr?a i da smo u sebi siroma?ni. Upravo nas siroma?ni podsje?aju da smo i mi siroma?ni i da Bo?je spasenje djeluje samo u ozra?ju nutarnjeg siroma?tva.
Molitva siroma?nih, ka?e Sirah, prodire kroz oblake – rekao je papa Franjo i istaknuo – Dok molitva onoga tko si umi?lja da je pravedan ostaje na zemlji pritisnuta snagom sebi?nosti, molitva siroma?nih uzdi?e se ravno Bogu. Siroma?ni su vratari neba koji ?e nam otvoriti vrata vje?noga ?ivota. Nisu se smatrali gospodarima ?ivota, nisu se stavljali ispred drugih i bogatstvo im je bilo samo u Bogu. Siromasi su ?ive ikone kr??anskog proro?tva.
Tijekom ove sinode imali smo milost ?uti glas siroma?nih i razmi?ljati o nesigurnosti njihova ?ivota koji ugro?avaju plja?ka?ki modeli razvoja. Mnogi su nam svjedo?ili da je upravo u toj situaciji mogu?e gledati stvarnost na druga?iji na?in, prihva?aju?i je otvorenih ruku kao dar, nastanjuju?i stvoreno, ne kao sredstvo koje treba iskoristiti, nego kao dom koji treba ?uvati, vjeruju?i u Boga. On je Otac i, kako ka?e Sirah, ?slu?a molitvu potla?enoga“. Koliko se puta i u Crkvi, glas siroma?nih ne slu?a, ismijava i u?utkava jer je neugodan. Molimo za milost da bismo znali slu?ati vapaj siroma?nih. To je vapaj nade Crkve. Kada njihov vapaj postane na?, i na?a ?e molitva prodirati kroz oblake – zaklju?io je Papa.
