蜜桃交友

Vl膷. Branimir Jagodi膰

鈥災宱vjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao me膽u razbojnike koji ga svuko拧e i izrani拧e pa odo拧e ostaviv拧i ga polumrtva. Slu膷ajno je onim putem silazio neki sve膰enik, vidje ga i zaobi膽e. A tako i levit: prolaze膰i onuda, vidje ga i zaobi膽e. Neki Samarijanac putuju膰i do膽e do njega, vidje ga, sa啪ali se pa mu pristupi i povije rane zaliv拧i ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje 啪ivin膷e, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioni膷aru i re膷e: 鈥濸obrini se za njega. Ako 拧to vi拧e potro拧i拧, isplatit 膰u ti kad se budem vra膰ao.鈥� 鈥炁爐o ti se 膷ini, koji je od ove trojice bio bli啪nji onomu koji je upao me膽u razbojnike?鈥� On odgovori: 鈥濷naj koji mu iskaza milosr膽e.鈥� Nato mu re膷e Isus: 鈥濱di pa i ti 膷ini tako!鈥� (Lk 10,30-37)

Prispodoba zapo膷inje pri膷om o 膷ovjeku koji je putovao iz Jeruzalema u Jerihon, opasnim putem poznatim po razbojnicima i napadima. 膶ovjek je stradao, bio je oplja膷kan, pretu膷en i ostavljen polumrtav uz cestu. Prvo je nai拧ao sve膰enik, 膷ovjek koji je po svojoj funkciji bio Bo啪ji slu啪benik. Me膽utim, sve膰enik je pro拧ao s druge strane ceste, ignoriraju膰i 膷ovjeka u nevolji. Nakon njega, pro拧ao je levit, tako膽er posve膰en slu啪bi u Hramu, ali i on je ignorirao ozlije膽enog 膷ovjeka. Ova dvojica simboliziraju vjerske i dru拧tvene vo膽e koji, unato膷 svom pozivu na slu啪enje Bogu, nisu pokazali milosr膽e. U njihovom pona拧anju mo啪e se vidjeti slika ljudske sklonosti prema formalizmu i licemjerju 鈥� 膷injenju da vjera postane stvar ceremonije i pravila, a ne sr膷anog suosje膰anja i istinskog djelovanja ljubavi. Na kraju, dolazi Samarijanac. Samarijanci su bili smatrani ne膷istima i hereticima od strane 沤idova; me膽u njima je vladao dubok animozitet i prezir. Iznena膽uju膰e, ba拧 taj Samarijanac pokazuje ono 拧to Isus naziva pravom ljubavlju prema bli啪njemu. Pristupio je ozlije膽enom 膷ovjeku, o膷istio mu rane uljem i vinom, stavio ga na svoju 啪ivotinju i odveo u gostionicu, gdje se pobrinuo za njega i platio za njegov oporavak. Ovaj 膷in milosr膽a nije bila samo gesta milosti, ve膰 je uklju膷ivao stvarnu 啪rtvu: vremena, sredstava i osobne sigurnosti. Ova gesta milosr膽a i ljubavi simbolizira sr啪 kr拧膰anske poruke 鈥� bezuvjetnu ljubav prema bli啪njemu, ljubav koja nadilazi sve dru拧tvene, religijske i etni膷ke granice.

Isusova prispodoba o milosrdnom Samarijancu nije samo jednostavna pri膷a o pomaganju onima u nevolji; ona je izazov na拧em srcu i na拧oj savjesti. Prvo, ona ru拧i tradicionalne predod啪be o tome tko je 鈥瀊li啪nji鈥�. U Isusovo doba, pojam 鈥瀊li啪nji鈥� bio je ograni膷en na 膷lanove istog naroda ili vjerske zajednice. Me膽utim, prispodoba pro拧iruje taj pojam na sve ljude, uklju膷uju膰i i one koji su nam mo啪da 膷ak neprijatelji. Isus redefinira 鈥瀊li啪njeg鈥� ne kao osobu koja pripada istoj zajednici, nego kao svakog 膷ovjeka u potrebi. Milosrdni Samarijanac postaje uzor onima koji su voljni djelovati iz ljubavi i suosje膰anja bez obzira na dru拧tvene podjele.

Ova prispodoba tako膽er donosi sna啪nu osudu vjerskog formalizma i licemjerja. Sve膰enik i levit, koji su trebali biti primjeri svetosti i slu啪enja, nisu pokazali suosje膰anje. Mo啪emo pretpostaviti da su se bojali da bi se, doti膷u膰i ranjenog 膷ovjeka, mogli one膷istiti ili mo啪da izgubiti dru拧tveni ugled. Njihova reakcija simbolizira opasnost legalizma, kada vjera postane stvar ispunjavanja pravila i obreda, a izgubi se duh ljubavi i milosr膽a. Isus jasno stavlja do znanja da istinska vjera nije u obredima i ritualima, nego u djelima ljubavi. S druge strane, milosrdni Samarijanac predstavlja 膷istu i nesebi膷nu ljubav, ljubav koja se ogleda u akciji, u davanju bez o膷ekivanja nagrade ili priznanja. Samarijan膷eva pomo膰 nije bila uvjetovana ni膷im 鈥� nije pitao tko je ozlije膽eni 膷ovjek, nije tra啪io nikakvu naknadu, niti se brinuo o dru拧tvenim posljedicama svog djelovanja. Ova vrsta milosr膽a odra啪ava Bo啪ju bezuvjetnu ljubav prema svima nama, ljubav koja ne poznaje granice ni uvjete. Isus ovdje poziva svoje slu拧atelje na takvu ljubav, na ljubav koja tra啪i da vidimo patnju drugih, da budemo voljni iza膰i izvan svojih zona komfora i u膷initi ne拧to konkretno.

Prispodoba o milosrdnom Samarijancu danas zvu膷i jednako izazovno kao i prije dvije tisu膰e godina. Svijet u kojem 啪ivimo jo拧 uvijek je podijeljen na temelju rase, nacionalnosti, vjerskih uvjerenja i dru拧tvenog statusa. Na拧a suvremena kultura, sa svim svojim napredcima, jo拧 uvijek 膷esto vrednuje individualizam i natjecanje vi拧e nego zajedni拧tvo i solidarnost. Svatko od nas mo啪e se prepoznati u slici sve膰enika ili levita, osobito kad prolazimo pored ljudi u potrebi 鈥� fizi膷ki ozlije膽enih ili duhovno ranjenih 鈥� i iz razli膷itih razloga ne 膷inimo ni拧ta.

Koliko smo puta pro拧li pored osobe koja tra啪i pomo膰 i okrenuli glavu? Mo啪da iz straha, mo啪da iz osje膰aja nemo膰i, ili jednostavno iz sebi膷nosti. Mo啪da mislimo da ne mo啪emo puno u膷initi, ili da pomo膰 koju bismo pru啪ili ne bi promijenila ni拧ta. Ali prispodoba nas podsje膰a da svaka gesta ljubavi i milosr膽a ima zna膷enje i da na拧a vjera postaje 啪iva upravo kroz takva djela. Prispodoba o milosrdnom Samarijancu poziva nas da preispitamo svoj 啪ivotni stil, svoje prioritete i na拧u spremnost da pomognemo drugima.

Jedan od najdubljih izazova prispodobe o milosrdnom Samarijancu jest poziv na obra膰enje srca. Ne radi se samo o tome da 膷inimo dobra djela, ve膰 o tome da imamo srce ispunjeno ljubavlju i suosje膰anjem prema svakome, bez predrasuda. Isus 啪eli da se pitamo: imamo li srce koje je spremno osjetiti tu膽u bol, ili smo postali ravnodu拧ni zbog navika, briga ili predrasuda? Prispodoba nas poziva da prepoznamo svaku osobu kao bli啪njega, jer smo svi dio Bo啪je obitelji. U kona膷nici, ova prispodoba nije samo pri膷a o milosr膽u, ve膰 i o prepoznavanju Bo啪je prisutnosti u svakome od nas. Isus poziva svoje slu拧atelje 鈥� a time i nas 鈥� da ljubav ne ostane apstraktan koncept, nego da postane stvarnost kroz djela koja mijenjaju i nas i svijet oko nas. Prispodoba o milosrdnom Samarijancu nadahnjuje nas na suosje膰anje koje se o膷ituje u akciji, na vjeru koja se 啪ivi, i na nadu koja ne poznaje granice.

Zato se trebamo zapitati: Ho膰emo li i mi biti poput milosrdnog Samarijanca? Ho膰emo li vidjeti, suosje膰ati i djelovati? Ho膰emo li dozvoliti Bo啪joj ljubavi da nas mijenja i vodi u stvaranju svijeta punog milosr膽a, solidarnosti i ljubavi? Na to nas poziva ova bezvremenska Isusova prispodoba.