蜜桃交友

Vl?. Branimir Jagodi?

??ovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao me?u razbojnike koji ga svuko?e i izrani?e pa odo?e ostaviv?i ga polumrtva. Slu?ajno je onim putem silazio neki sve?enik, vidje ga i zaobi?e. A tako i levit: prolaze?i onuda, vidje ga i zaobi?e. Neki Samarijanac putuju?i do?e do njega, vidje ga, sa?ali se pa mu pristupi i povije rane zaliv?i ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje ?ivin?e, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioni?aru i re?e: ?Pobrini se za njega. Ako ?to vi?e potro?i?, isplatit ?u ti kad se budem vra?ao.“ ??to ti se ?ini, koji je od ove trojice bio bli?nji onomu koji je upao me?u razbojnike?“ On odgovori: ?Onaj koji mu iskaza milosr?e.“ Nato mu re?e Isus: ?Idi pa i ti ?ini tako!“ (Lk 10,30-37)

Prispodoba zapo?inje pri?om o ?ovjeku koji je putovao iz Jeruzalema u Jerihon, opasnim putem poznatim po razbojnicima i napadima. ?ovjek je stradao, bio je oplja?kan, pretu?en i ostavljen polumrtav uz cestu. Prvo je nai?ao sve?enik, ?ovjek koji je po svojoj funkciji bio Bo?ji slu?benik. Me?utim, sve?enik je pro?ao s druge strane ceste, ignoriraju?i ?ovjeka u nevolji. Nakon njega, pro?ao je levit, tako?er posve?en slu?bi u Hramu, ali i on je ignorirao ozlije?enog ?ovjeka. Ova dvojica simboliziraju vjerske i dru?tvene vo?e koji, unato? svom pozivu na slu?enje Bogu, nisu pokazali milosr?e. U njihovom pona?anju mo?e se vidjeti slika ljudske sklonosti prema formalizmu i licemjerju — ?injenju da vjera postane stvar ceremonije i pravila, a ne sr?anog suosje?anja i istinskog djelovanja ljubavi. Na kraju, dolazi Samarijanac. Samarijanci su bili smatrani ne?istima i hereticima od strane ?idova; me?u njima je vladao dubok animozitet i prezir. Iznena?uju?e, ba? taj Samarijanac pokazuje ono ?to Isus naziva pravom ljubavlju prema bli?njemu. Pristupio je ozlije?enom ?ovjeku, o?istio mu rane uljem i vinom, stavio ga na svoju ?ivotinju i odveo u gostionicu, gdje se pobrinuo za njega i platio za njegov oporavak. Ovaj ?in milosr?a nije bila samo gesta milosti, ve? je uklju?ivao stvarnu ?rtvu: vremena, sredstava i osobne sigurnosti. Ova gesta milosr?a i ljubavi simbolizira sr? kr??anske poruke — bezuvjetnu ljubav prema bli?njemu, ljubav koja nadilazi sve dru?tvene, religijske i etni?ke granice.

Isusova prispodoba o milosrdnom Samarijancu nije samo jednostavna pri?a o pomaganju onima u nevolji; ona je izazov na?em srcu i na?oj savjesti. Prvo, ona ru?i tradicionalne predod?be o tome tko je ?bli?nji“. U Isusovo doba, pojam ?bli?nji“ bio je ograni?en na ?lanove istog naroda ili vjerske zajednice. Me?utim, prispodoba pro?iruje taj pojam na sve ljude, uklju?uju?i i one koji su nam mo?da ?ak neprijatelji. Isus redefinira ?bli?njeg“ ne kao osobu koja pripada istoj zajednici, nego kao svakog ?ovjeka u potrebi. Milosrdni Samarijanac postaje uzor onima koji su voljni djelovati iz ljubavi i suosje?anja bez obzira na dru?tvene podjele.

Ova prispodoba tako?er donosi sna?nu osudu vjerskog formalizma i licemjerja. Sve?enik i levit, koji su trebali biti primjeri svetosti i slu?enja, nisu pokazali suosje?anje. Mo?emo pretpostaviti da su se bojali da bi se, doti?u?i ranjenog ?ovjeka, mogli one?istiti ili mo?da izgubiti dru?tveni ugled. Njihova reakcija simbolizira opasnost legalizma, kada vjera postane stvar ispunjavanja pravila i obreda, a izgubi se duh ljubavi i milosr?a. Isus jasno stavlja do znanja da istinska vjera nije u obredima i ritualima, nego u djelima ljubavi. S druge strane, milosrdni Samarijanac predstavlja ?istu i nesebi?nu ljubav, ljubav koja se ogleda u akciji, u davanju bez o?ekivanja nagrade ili priznanja. Samarijan?eva pomo? nije bila uvjetovana ni?im — nije pitao tko je ozlije?eni ?ovjek, nije tra?io nikakvu naknadu, niti se brinuo o dru?tvenim posljedicama svog djelovanja. Ova vrsta milosr?a odra?ava Bo?ju bezuvjetnu ljubav prema svima nama, ljubav koja ne poznaje granice ni uvjete. Isus ovdje poziva svoje slu?atelje na takvu ljubav, na ljubav koja tra?i da vidimo patnju drugih, da budemo voljni iza?i izvan svojih zona komfora i u?initi ne?to konkretno.

Prispodoba o milosrdnom Samarijancu danas zvu?i jednako izazovno kao i prije dvije tisu?e godina. Svijet u kojem ?ivimo jo? uvijek je podijeljen na temelju rase, nacionalnosti, vjerskih uvjerenja i dru?tvenog statusa. Na?a suvremena kultura, sa svim svojim napredcima, jo? uvijek ?esto vrednuje individualizam i natjecanje vi?e nego zajedni?tvo i solidarnost. Svatko od nas mo?e se prepoznati u slici sve?enika ili levita, osobito kad prolazimo pored ljudi u potrebi — fizi?ki ozlije?enih ili duhovno ranjenih — i iz razli?itih razloga ne ?inimo ni?ta.

Koliko smo puta pro?li pored osobe koja tra?i pomo? i okrenuli glavu? Mo?da iz straha, mo?da iz osje?aja nemo?i, ili jednostavno iz sebi?nosti. Mo?da mislimo da ne mo?emo puno u?initi, ili da pomo? koju bismo pru?ili ne bi promijenila ni?ta. Ali prispodoba nas podsje?a da svaka gesta ljubavi i milosr?a ima zna?enje i da na?a vjera postaje ?iva upravo kroz takva djela. Prispodoba o milosrdnom Samarijancu poziva nas da preispitamo svoj ?ivotni stil, svoje prioritete i na?u spremnost da pomognemo drugima.

Jedan od najdubljih izazova prispodobe o milosrdnom Samarijancu jest poziv na obra?enje srca. Ne radi se samo o tome da ?inimo dobra djela, ve? o tome da imamo srce ispunjeno ljubavlju i suosje?anjem prema svakome, bez predrasuda. Isus ?eli da se pitamo: imamo li srce koje je spremno osjetiti tu?u bol, ili smo postali ravnodu?ni zbog navika, briga ili predrasuda? Prispodoba nas poziva da prepoznamo svaku osobu kao bli?njega, jer smo svi dio Bo?je obitelji. U kona?nici, ova prispodoba nije samo pri?a o milosr?u, ve? i o prepoznavanju Bo?je prisutnosti u svakome od nas. Isus poziva svoje slu?atelje — a time i nas — da ljubav ne ostane apstraktan koncept, nego da postane stvarnost kroz djela koja mijenjaju i nas i svijet oko nas. Prispodoba o milosrdnom Samarijancu nadahnjuje nas na suosje?anje koje se o?ituje u akciji, na vjeru koja se ?ivi, i na nadu koja ne poznaje granice.

Zato se trebamo zapitati: Ho?emo li i mi biti poput milosrdnog Samarijanca? Ho?emo li vidjeti, suosje?ati i djelovati? Ho?emo li dozvoliti Bo?joj ljubavi da nas mijenja i vodi u stvaranju svijeta punog milosr?a, solidarnosti i ljubavi? Na to nas poziva ova bezvremenska Isusova prispodoba.