Don Anton ?ulji?: “Kroz od?krinuta vrata postmoderne”. Prikaz Marita Mihovila Letice
Marito Mihovil Letica
Je li postmoderna nova moderna ili “druga moderna” (kako je neki nazivaju), ili je pak rije? o svojevrsnoj negaciji i dokinu?u moderne. Na ta pitanja nema jedinstvenog i jednozna?nog odgovora, a nema ga ni na pitanje tko je i kada prvi put spomenuo pojam “postmoderna”. Nalazimo ga 1947. u teoreti?ara i filozofa kulture Arnolda Josepha Toynbeeja, koji je doti?nim pojmom smjerao ozna?iti novo razdoblje u zapadnoj civilizaciji, zapo?eto 1875., kada o?itim postaje prijelaz od nacionalnih dr?avnih politika prema globalnim povezivanjima i me?udjelovanjima. Pojam je nakon toga u?ao u knji?evnost, arhitekturu i druge likovne umjetnosti, filozofiju, teologiju i sociologiju. No Wolfgang Welsch, filozof koji odli?no poznaje fenomen postmoderne, prvi pojavak toga pojma zamje?uje u pisca i filozofa Rudolfa Pannwitza – naime, Pannwitz 1917. rabi pojam “postmoderna” pi?u?i o “postmodernom ?ovjeku” od kojega se o?ekuje da u Nietzscheovu smislu nadi?e “dekadentnu i nihilisti?ku modernu”. Treba me?utim re?i da izri?ito filozofsko tematiziranje postmoderne zapo?inje Jean-François Lyotard koncem 70-ih godina 20. stolje?a.
Godine 2024. objavila je Kr??anska sada?njost knjigu intrigantna naslova “Kroz od?krinuta vrata postmoderne”, a podnaslov je “Trak metafizi?kih krijesnica u umjetnosti”. Autor je don Anton ?ulji?, sve?enik Kr?ke biskupije, pjesnik, publicist i ?ansonijer. Posrijedi je druga knjiga don Antonovih izabranih recenzija, kritika i ogleda. U predgovoru je autor napisao:
“Temeljno polazi?te svih, ili barem ve?ine ovih tekstova jest upu?enost vjere na kulturu i obratno, odnosno neko propitivanje, odmjeravanje pa i propinjanje spram odnosa za koji znam i slutim da mo?e uvijek biti bolji i oboga?uju?i za jednu i drugu danost. Vjera je puno dala i puno mo?e dati kulturi i kultura vjeri. Njihovo dodirivanje u nekim jezgrama kao i u sasvim konkretnim ostvarenjima toliko znade biti uzbudljivo da se du?a katkad zatekne u vrtlozima smislova do kojih ju nikad ne bi bili doveli egzaktnost, u?inkovitost i tehnika.”
Knjiga obase?e oko 560 stranica i sastoji se od pet tematskih cjelina, kojih su naslovi: “Ars et sacrum”, “Knji?evni imaginarij”, “Duhovnost slike”, “Prostori oduhovljenog” i “Milost rije?i”.
U ogledu “Duhovnost u pjesni?tvu” autor obja?njava da je u dana?njemu svijetu Bog antropomorfiziran, vi?e je “ljudski” nego “bo?anski”, ?ime je otvoren prostor za podlijeganje staroj i najstarijoj ku?nji, onoj biblijskoj s po?etka “Knjige Postanka”: “Bit ?ete kao bogovi” (Post 3,5). Anton ?ulji? primje?uje da je postmoderna, kako se ?ini, na mjesto tradicionalne metafizike postavila vlastitu religiju i antropomorfizaciju Boga. Ipak slabljenje vjere i stvarni ili hinjeni zaborav Boga ne mo?e zanijekati najdublju ?e?nju za njim, obja?njava don Anton utje?u?i se kr??anskoj nadi. Citiramo njegove rije?i:
“... premda je degradirao sve vrijednosti i gotovo sve simbole, nije isklju?eno da postmoderni subjekt Boga mo?e gledati ili tra?iti i u povijesti i u stvarnome ?ivotu. Ipak, ni postmoderni ?ovjek nije posve zalupio vrata Bogu. Makar i nevoljko ili ljutito, on ih dr?i od?krinutima. Ho?e li kroz njih, kao ?to je pjevao Tin Ujevi?, ‘?iknuti iz tmine’ kao nov, osvje?avaju?i svjetlosni trak – pokazat ?e vrijeme.”
Knjiga “Kroz od?krinuta vrata postmoderne” svojom teolo?kom i esteti?kom kakvo?om, ljepotom stila te raznolikim mno?tvom va?nih, ?ivotonosnih i kr??anskim duhom prodahnutih tema nesumnjivo zavrje?uje ?itateljevo vrijeme i pozornost.
