Nastanak reformacije i Lutherova teologija. Osvrt Marita Mihovila Letice
Marito Mihovil Letica
Blagdan reformacije spomen je na doga?aj kada je 31. listopada 1517. augustinski redovnik Martin Luther, koji je uz to bio doktor teologije i sveu?ili?ni profesor, navodno prikucao ?avlom o vrata crkve Svih svetih u Wittenbergu svojih 95 teza kojima je pozivao na reformu Katoli?ke Crkve. Mnogi osporavaju povijesnu utemeljenost predaje o prikucanim tezama, nego govore da je rije? o legendi. Kako god bilo, ni?ta ne mijenja u povijesti reformacije. Reformacija je nastala i pro?irila se: njezine su posljedice goleme i dalekose?ne za novovjekovnu povijest Europe, Sjeverne Amerike, Australije, ali i drugih krajeva i zemalja diljem svijeta.
Od pojave reformacije sve do 20. stolje?a prevladavalo je mi?ljenje me?u povjesni?arima – bilo katoli?kim bilo protestantskim – da je iskvarenost i pohlepa Rima i onodobnoga katoli?koga klera glavni, ako ne i jedini uzrok nastanka reformacije. Danas i protestanti i katolici odbacuju tu tradicionalnu tezu. Sâm je Martin Luther u djelu “Kr??anskomu plemstvu njema?ke nacije”, objavljenu 1520., napisao: “Ne pobijam ja nemoralnost i zlouporabe. Bitan mi je papinski nauk.” Lutherovo u?enje o isto?nome grijehu, slobodnoj volji, sakramentima i opravdanju – bilo se bitno odvojilo od katoli?koga.
I katolici i protestanti danas spominju brojne uzroke reformacije: povijesni, politi?ki, socijalni, teolo?ki, religijski, psiholo?ki, pri ?emu je posebice va?na Lutherova teologija. S time je povezano njegovo duhovno iskustvo u tornju ili kuli samostana u Wittenbergu kada je razmi?ljao o nekim mjestima iz Pavlove “Poslanice Rimljanima”, posebice o rije?ima: “Pravednik ?e od vjere ?ivjeti“ (Rim 1,17).
Tako je nastalo nekoliko na?ela protestantske doktrine. Uz “sola fide” (samo vjera) govori se o jo? dva “sola”, a zapravo ih je ukupno pet. To su jo? “sola Scriptura” (samo Sveto pismo), “sola gratia” (spasenje dolazi samo po milosti, koja je od Boga), “solus Christus” (spasenje je samo po Kristu, s Kristom i u Kristu) te “soli Deo gloria” (samo Bogu slava).
Luther je zadr?ao samo dva sakramenta, koja je smatrao temeljnima: kr?tenje i ve?eru Gospodnju. Ostale je odbacio, ne dr?e?i ih sakramentima, nego mogu?im obredima unutar kr??anske pobo?nosti.
Sljedbenici Lutherovi u nastojanju da opravdaju na?ela “sola gratia” i “sola fide” ?esto se pozivaju na citat iz “Poslanice Efe?anima”: “T? milo??u ste spa?eni po vjeri! I to ne po sebi! Bo?ji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao” (Ef 2,8-9). Ali ima mjestâ u Novome zavjetu gdje je istaknuta va?nost dobrih djela, primjerice u “Jakovljevoj poslanici”: “?to koristi, bra?o moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema? [...] Tako i vjera: ako nema djelâ, mrtva je u sebi” (Jak 2,14-17).
Ta dva novozavjetna ulomka nisu u protuslovlju, premda se takvima mogu isprva doimati. Djela su potrebna, ali njima se ne zaslu?uje spasenje. Potrebna je vjera. Ali ni ona sama nije dostatna. Mora dati dobar rod: a to su dobra djela vjerom i milo??u no?ena.
Imajmo uvijek na umu rije?i svetoga pape Ivana XXIII., koje su ga vodile u njegovim gorljivim i djelotvornim ekumenskim nastojanjima: “Tra?imo ono ?to nas povezuje, a ne ono ?to nas razdvaja!”
A s evangelicima i reformiranim kr??anima mnogo nas toga povezuje, ponajprije i povrh svega vjera u Isusa Krista Spasitelja!
Svim kr??anima koji slave Dan reformacije – neka je sretno i blagoslovljeno!
