?ivot u prispodobama. Druga prispodoba - Sija?
Vl?. Branimir Jagodi?
Gle, izi?e sija? sijati. I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, do?o?e ptice i pozoba?e ga. Neko opet pade na kamenito tlo gdje nema?e dosta zemlje. Odmah izniknu jer nema?e duboke zemlje. Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nema?e korijena, osu?i se. Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i ugu?i ga te ploda ne donese. Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmno?i, te donese: jedno tridesetostruko, jedno ?ezdesetostruko, jedno stostruko.« I doda: »Tko ima u?i da ?uje, neka ?uje!« (Mk 4,3-9)
Kroz ovu prispodobu Isus nam nudi sliku koja ne samo da opisuje razli?ite reakcije na Bo?ju rije? ve? i poziva na osobno ispitivanje kakvo je tlo na?ega srca. Sjeme u prispodobi predstavlja Bo?ju rije?, dok je sija? onaj koji tu rije? donosi i sije — u kontekstu kr??anskog ?ivota, to mo?e biti Isus, ali i svaki vjernik koji prenosi Bo?ju poruku. Tlo predstavlja ljudska srca i razli?ite na?ine na koje ljudi prihva?aju ili odbacuju poruku koju ?uju. Prispodoba nudi ?etiri razli?ite slike tla, kroz koje Isus ilustrira ?etiri razli?ita odgovora na Bo?ju rije?. Svako tlo, svaka slika, poziva nas da uvidimo svoje vlastite sklonosti i da postanemo svjesni prepreka koje mogu stajati na putu na?e plodnosti u vjeri.
Prvo sjeme pada uz put, gdje su ga ptice brzo pojele. Ovaj tip tla simbolizira ljude koji ?uju Bo?ju rije?, ali je odmah izgube jer im se ona nije imala priliku ukorijeniti u srcu. To mo?e biti zbog njihove nepa?nje, povr?nosti, ili jednostavno zbog toga ?to su toliko okupirani svakodnevnim brigama da im Rije? Bo?ja prolazi neopa?eno. Takvi ljudi ?uju poruku, ali ne razumiju njezinu va?nost i dopu?taju da ih ?ivotne distrakcije odvoje od istine. Prva slika predstavlja opasnost povr?nosti. Danas ?ivimo u vremenu kada informacije dolaze brzo, kroz medije, dru?tvene mre?e i neprestanu povezanost s vanjskim svijetom. U tom vrtlogu, ?esto nam nedostaje prostora za ti?inu i dublje promi?ljanje. Na?a srca postaju poput tvrdog tla uz put — povijena, sklona odbijanju i brzom gubitku onoga ?to je vrijedno. Ova prva slika poziva nas da se zapitamo: koliko smo ?esto povr?ni prema Bo?joj rije?i? Dopu?tamo li da Rije? tek tako pro?e pokraj nas bez ozbiljnog razmi?ljanja i primjene iste?
Drugo sjeme pada na kamenito tlo, gdje nema dubine zemlje, pa sjeme brzo ni?e, ali isto tako brzo usahne jer korijenje nije moglo dublje prodrijeti. Ovaj tip tla simbolizira ljude koji s entuzijazmom prihva?aju Bo?ju rije?, ali nemaju dubokih korijena u vjeri. Kada nai?u pote?ko?e, ku?nje ili protivljenja, oni brzo posustanu. Prvi su u redu kada je sve lako i bez pote?ko?a, no njihova vjera nije dovoljno utemeljena da bi ih odr?ala u trenucima patnje ili izazova. Ova druga slika upozorava nas na opasnost povr?ne pobo?nosti i kratkotrajnog zanosa. U trenucima nadahnu?a, osoba mo?e osje?ati radost zbog otkrivenja Bo?je rije?i, ali bez strpljenja i produbljene veze s Bogom, takva vjera brzo slabi. Svi se mo?emo na?i u situaciji kada nam je vjera plitka i krhka, kada se nadamo samo lakom i brzom ispunjenju bez pravog suo?avanja s te?ko?ama i dubljim razumijevanjem ?rtve koju vjera ?esto zahtijeva. Prispodoba nas tako poziva da preispitamo kakvo je na?e "tlo". Je li na?a vjera dublje ukorijenjena ili se temelji samo na kratkotrajnim emocijama koje nestaju kada nai?emo na prve prepreke?
Tre?e sjeme pada me?u trnje koje brzo raste i gu?i biljku, spre?avaju?i je da donese plod. Ovo tlo predstavlja ljude koji ?uju Bo?ju rije?, ali je brige ovog svijeta, zavodljivost bogatstva i u?itci ?ivota ugu?e, te tako ne uspijevaju donijeti plodove. U dana?njem svijetu, kada su materijalne vrijednosti, uspjeh i dru?tveni status visoko cijenjeni, lako je izgubiti fokus na onome ?to je zaista va?no. Trnje predstavlja sve ono ?to nas odvra?a od ?ivota u skladu s Bo?jom rije?ju. Ova tre?a slika posebno odra?ava isku?enja modernog ?ivota, gdje se susre?emo s nesagledivim brojem ponuda i iluzija koje obe?avaju sre?u. Brige oko posla, financija, imovinskog statusa, ili ?elje za stalnim dokazivanjem lako mogu ugu?iti duhovnu dimenziju na?eg ?ivota. Trnovito tlo simbolizira srce koje jest otvoreno Bo?joj rije?i, ali koje se lako preoptereti brigama i privla?nostima ovoga svijeta, zbog ?ega Bo?ja rije? u njemu ne mo?e rasti i donositi plodove. Ova slika nas poziva da se zapitamo: dopu?tamo li da trnje briga i svjetovnih ?elja gu?i Bo?ju prisutnost u na?em ?ivotu? Koliko smo uistinu slobodni od okova materijalnog i onoga ?to nam svijet name?e?
Na kraju, dio sjemena pada na plodno tlo koje donosi plodove: trideseterostruke, ?ezdeseterostruke, pa ?ak i stostruke. Ovo tlo predstavlja ljude koji ne samo da ?uju Bo?ju rije?, ve? je prihva?aju i ?ive po njoj, dopu?taju?i joj da raste i donosi plodove u njihovim ?ivotima. Oni su otvoreni za Bo?je djelovanje i strpljivi su, svjesni da vjera zahtijeva njegovanje i pa?nju. Njihova spremnost da puste korijenje, da prodube vjeru i da se posvete duhovnom rastu donosi plodove koji se ne mogu mjeriti materijalnim bogatstvom. Ovaj posljednji dio prispodobe najvi?e odra?ava ideal vjerni?kog ?ivota. Plodno tlo nije samo sposobno primiti sjeme, ve? ga i razviti. Ono je dovoljno duboko da podr?i korijenje, a dovoljno ?isto da sjeme mo?e slobodno rasti. Plodno tlo je srce koje je spremno prihvatiti Bo?ju rije?, koje se ?uva od svega ?to bi moglo oslabiti vjeru i koje se redovito njeguje kroz molitvu, sakramente, djela ljubavi i zajedni?tvo s drugima.
Prispodoba o sija?u poziva na osobno ispitivanje na?eg odnosa prema Bo?joj rije?i. Ova prispodoba nije stati?na slika, ve? dinami?an poziv na promjenu. U stvarnosti, na?e srce nije jedno "tlo", nego mo?e prolaziti kroz sve ?etiri faze. Ponekad mo?emo biti poput tla uz put, ponekad plitko ukorijenjeni na kamenitom tlu, ponekad optere?eni brigama i ?udnjama poput trnja, dok u rijetkim trenucima uspijevamo biti plodno tlo koje donosi plodove. Prispodoba nas poziva da prepoznamo u kojoj se fazi nalazimo i da u?inimo sve kako bi na?e srce postalo plodno tlo.
Isusova prispodoba o sija?u ne nudi samo dijagnozu, ve? i lijek. Kada prepoznamo da smo postali kamenito tlo, pozvani smo produbljivati vjeru kroz prou?avanje Bo?je rije?i i sakramentalni ?ivot. Kada uo?imo da trnje briga gu?i na?u vjeru, pozvani smo na osloba?anje i povjerenje u Bo?ju providnost. U tome se o?ituje snaga i ?ivost kr??anskog ?ivota, jer Bog nas neprestano poziva na obra?enje i rast, na to da uvijek iznova radimo na svojoj vjeri kako bi ona mogla iznjedriti plodove koji ?e donijeti dobro ne samo nama, ve? i svijetu oko nas.
