Stajali?ta dominikanca Bo?kovi?a i isusovca Poglajena o komunizmu, fa?izmu i nacizmu
Marito Mihovil Letica
Dana 23. kolovoza obilje?en je Europski dan sje?anja na ?rtve totalitarnih i autoritarnih re?ima. Toga je nadnevka 1939. godine sklopljen u Moskvi sporazum o vojnoj i gospodarskoj suradnji, slu?beno nazvan ″Pakt o nenapadanju i prijateljstvu izme?u Njema?ke i Saveza Sovjetskih Socijalisti?kih Republika″, a potpisali su ga dvojica ministara vanjskih poslova, Vja?eslav Molotov i Joachim von Ribbentrop. Osam dana nakon toga, 1. rujna 1939., njema?ka je vojska napala Poljsku, koju su nacionalsocijalisti i bolj?evici sporazumno podijelili. Time je po?eo Drugi svjetski rat.
U povodu Europskoga dana sje?anja na ?rtve totalitarnih i autoritarnih re?ima spominjemo se dvojice istaknutih hrvatskih filozofa i katoli?kih sve?enika – isusovca Stjepana Tomislava Poglajena i dominikanca Hijacinta Bo?kovi?a. Oni su godinama prije Hannah Arendt, Theodora Adorna i drugih osudili, i to nedvosmisleno, sve totalitarne re?ime. Kada je nacisti?ka Njema?ka 1938. izvela ″Anschluss″, ?ime je pripojila Austriju, napisao je Poglajen u isusova?kome ?asopisu ″?ivot″ ove re?enice: ″I tu se nacijonal-socijalizam pokazao u svom pravom svjetlu: kao sistem cinika, sistem pla?ljivaca. Cinika, koji daju devedeset izjava da ih sa devedeset i devet drugih izigraju, koji daju potpis znaju?i, da se tim ni na ?to ne ve?u, koji zadaju rije?, a u du?i istodobno odlu?uju, da je se ne?e dr?ati.″ Godinu dana potom, tako?er u ?asopisu ″?ivot″, isusovac je Poglajen posegnuo za komparacijskim niveliranjem te skinuo maske i komunizmu, izjedna?uju?i ga s nacionalsocijalizmom. Poglajen je slikovito govorio o ″slu?bi kukastog kri?a produ?enog u srp i ?eki?″. K tome je napisao: ″Funkcioner Gestapoa ni malo se ne razlikuje od uhoda G.P.U.-a. Koncentracijoni logori Dachau i Solovecki otoci pru?aju nam istu sliku […]″.
A dominikanac Hijacint Bo?kovi? u svojoj je studiji ″Filozofski izvori fa?izma i nacionalnog socijalizma″ godine 1939. sljede?im re?enicama izrekao ubojitu filozofsku kritiku Hitlerova nacionalsocijalizma: ″Ne radi se vi?e samo o nijekanju religije, o zabacivanju Boga; nije govor niti o racionalizmu, jer je po ovoj nauci ?ovjek sada li?en svega onoga ?to ga ?ini ?ovjekom: on vi?e nema du?e, nema uma, nema slobode, a sveden je na neku maglovitu i tajanstvenu primitivnu snagu, ?to izvire iz krvi i tla ?istog nordijskog tipa.″
Va?no je pripomenuti da je Hitler 23. o?ujka 1933., ?etiri mjeseca prije nego ?e zaklju?iti konkordat s Katoli?kom Crkvom, rekao u krugu naju?ih suradnika: ″To me ne?e zadr?ati da kr??anstvo kasnije iskorijenim iz Njema?ke, da mu ne ostane ni traga ni glasa. ?ovjek mo?e biti ili kr??anin ili Nijemac. Jedno i drugo ne mo?e biti.″ (Citirano prema: August Franzen, ″Pregled povijesti Crkve″, Zagreb, 2004., str. 321.) Jasnu netrpeljivost spram Crkve pokazivali su i Mussolini i Staljin.
Ne bi smio ostati pre?u?en podatak da je Titov totalitaristi?ki re?im poslao u smrt oko 670 sve?enika, ?asnih sestara i sjemeni?taraca – ?to je broj?ano ve?e stradanje crkvenih slu?benika nego u svim europskim komunisti?kim re?imima zajedno, uklju?uju?i i Sovjetski Savez.
Odlu?na osuda svih totalitarnih i autoritarnih re?ima – bez dvostrukih mjerila, ideolo?ki motiviranih sklonosti i predrasuda – jest neotklonjiv civilizacijski zahtjev i pitanje kulture sje?anja koje ima biti sje?anje u slu?bi bolje budu?nosti.
