Sveti Nikola Taveli?, prvi hrvatski kanonizirani svetac. Sveti budite!
Fra Ivan Bradari?
Kada govorimo o mu?eni?tvu sv. Nikole Taveli?a, uz njegovo ime uvijek spominjemo jo? tri imena, njegovih drugova koji su pro?li istu sudbinu kao i on, pa su 21. lipnja 1970. sva ?etvorica progla?eni svetim. Dakle, uz na?eg Nikolu iz ?ibenika tu su jo? dvojica bra?e Francuza, bla?eni Deodat iz Ruticinija i Petar iz Narbone, te subrat Talijan Stjepan iz Cunea. Svi ?lanovi franjeva?kog Reda.
Prisjetimo se sada, malo bli?e pro?losti.
Unato? restrikcijama zbog posebnih mjera ograni?enja izazvanih pandemijom korona virusa u ?ibeniku je 21. lipnja 2020. ipak odr?ana veli?anstvena proslava 50. obljetnice kanonizacije. Svetu misu je predslavio nuncij u Republici Hrvatskoj, Mons. Giorgio Lingua. Neobi?na koincidencija je ta ?to je nuncij Lingua rodom upravo iz onog istog mjesta Cuneo odakle je i sveti Stjepan iz Cunea, pratitelj i subrat sv. Nikole Taveli?a u istoj jeruzalemskoj misiji. Tko bi mogao povezati i isplanirati takvu podudarnost.
Mons. Lingua je tom prigodom u propovijedi istaknuo: ?Kanonizacija sv. Nikole Taveli?a prije 50 godina bio je izvanredan doga?aj za cijeli hrvatski narod, kako u domovini, tako i u dijaspori. O tom nam svjedo?e mnogi pisani zapisi, ali i ?ivi svjedoci koji su na tom slavlju sudjelovali. S velikim zanosom i u velikom broju hrvatski su vjernici hrlili u Rim kako bi nazo?ili sve?anoj kanonizaciji prvog sveca hrvatskoga naroda. Njegovo je svjetlo postavljeno na svije?njak kako bi osvijetlilo mnoge“.
Ovom lijepom evan?eoskom usporedbom, ispred jo? trinaest hrvatskih nadbiskupa i biskupa, nekoliko provincijala iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije, pred ?ezdesetak sve?enika koji su bili u koncelebraciji, pred nekoliko tisu?a vjernika i nebrojenim televizijskim i radijskim pratiteljima, nuncij Lingua nastavlja misao i propituje: ?50 godina nakon tog sve?anog ?ina, pitamo se gdje je danas sveti Nikola?! Gdje svijetli njegova svjetlost? Odgovor nije te?ak. On je i dalje prisutan u svom rodnom mjestu, Kre?imirovu gradu. Tu je njegovo sveti?te. (…) Prigodom ove sve?ane proslave pedesetgodi?njice kanonizacije zamolimo ga da ?titi ovaj grad, ?uva na?u vjeru, da ostanemo vjerni vjeri otaca koji su sagradili ovaj grad na ?vrstoj ?stijeni”, a to je Isus Krist: isti JU?ER, DANAS I SUTRA!“.
Tako Mons. Lingua. A mi mo?emo samo uzdahnuti, i skupa s kardinalom Vinkom Pulji?em nadbiskupom vrhbosanskim u miru, koji je tako?er propovijedao u Nikolinu sveti?tu u ?ibeniku, i to na sve?ev blagdan 2018., ovako moliti: ?Nama danas treba snage Nikole Taveli?a. Treba nam prave vjere da budemo postojani i ne posramimo na?e pretke koji su za tu vjeru ginuli, da bi mi tu vjeru ba?tinili. To je najsvetije ?to mo?emo namrijeti budu?im pokoljenjima“.
Tako se vra?amo u prvu emisiju u kojoj smo spominjali sna?nu propovijed nadbiskupa zagreba?kog u miru kardinala Josipa Bozani?a koji je u ?ibeniku na sve?ev blagdan 2020. upitao: ?Jesmo li zaboravili na?ega sveca“! Te je sam ponudio odgovor, da je kanonizacija sv. Nikole Taveli?a otvorila jednu novu perspektivu Crkve u Hrvata. Zato kardinal zaklju?uje: ?Na pitanje ?to je ostalo od kanonizacije svetog Nikole ?iben?anina, ispravnije je odgovoriti ?to je tim slavljem zapo?elo i dobilo novi zamah“.
Zapo?elo je, ili bolje re?i nastavilo se, bu?enje hrvatske nacionalne i crkvene svijesti velikim proslavama. Nakon okupljanja Hrvata iz domovine i dijaspore u Rimu, na kanonizaciji Nikole Taveli?a, pa onoj domovinskoj proslavi u rujnu iste te 1970. godine u ?ibeniku, sve se pokrenulo. Odga?ano obilje?avanje ?Trinaest stolje?a kr??anstva u Hrvata“ proslavljeno je u Solinu, u rujnu 1976. Ova jubilejska gibanja Katoli?ke Crkve u Hrvata poznata pod spomenutim imenom “Trinaest stolje?a kr??anstva u Hrvata”, protezala su se cijelo jedno desetlje?e, od 1975. do 1984. Prisjetimo se i ostalih: onoga u Solinu 1976. (Jelenina ili Hrvatska marijanska godina), zatim onoga u Biskupiji kod Knina 1978., a posljednji u nizu, ?etvrti, bio je u Mariji Bistrici - bio je to Nacionalni euharistijski kongres (NEK). Sve su ovo bili veliki skupovi, na desetke tisu?a prisutnih vjernika, zapravo i puno vi?e, da bi na ovom posljednjem u Mariji Bistrici bilo oko 400.000 vjernika.
A ?to re?i o novim kanonizacijama. Redovnik kapucin Leopold Mandi? progla?en je svetim 1983., a kanonik Marko Kri?ev?anin 1995. Uz nekoliko novoprogla?enih bla?enika osobito isti?em zagreba?kog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca kojeg je papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici, 3. listopada 1998. proglasio bla?enim. Bio je ovo veli?anstveni skup koji je samo potvrdio ?da svoj narod Hrvat ljubi“, kao ?to je to jo? ja?e potvrdio i ?etiri godine prije toga tijekom prvoga posjeta Hrvatskoj pape Ivana Pavla II.
I tko bi mogao prebrojiti sve ?to se pokrenulo s tim, kako re?e kardinal Bozani?, ?novim zamahom, nakon Taveli?eve kanonizacije“. Sve nam to govori kako Taveli? i lijepo dru?tvo svetaca i bla?enika hrvatskoga naroda, bri?no pazi i zagovara za nas kod Boga.
Klju?an podatak u izvje?taju vi?e puta spominjanog gvardijana samostana na Sionu u Jeruzalemu, fra Gerarda Calveta, koji je uvelike pomogao i zasigurno utjecao na kanonizaciju Nikole i njegovih drugova
jest taj da su franjevci prilikom mu?enja molili za svoje mu?itelje, blagoslivljali ih, slijede?i posvema Kristov primjer koji je ?dao svoj ?ivot za na?e iskupljenje“ (Mt 20,28).
Puno puta, osobito dok sam bio na slu?bi u ?ibeniku, znali su me pitati, pa ?ak i subra?a sve?enici: pa za?to je to u?inio, za?to se ?rtvovao, za?to se svjesno upustio u tu avanturu a znao je da ?e ga ubiti!! Mu?eni?ki ?in Nikole i njegovih drugova, ma op?enito govor o mu?eni?tvu, dana?njem je ?ovjeku nepojmljiv, nerazumljiv. Neprestano se vrti u mozganjima: Za?to, ako su mogli…? Za?to ako nisu morali…? Za?to, za?to…ni?u se pitanja koja zahtijevaju racionalan odgovor.
Ipak, ovdje treba tra?iti jedan drugi odgovor, a to je put vjere. Ovdje je na djelu vjera. I ne samo, nego i ufanje i nadasve ljubav. U velebnom ali na?alost ne tako iscrpnom i velikom djelu, otac Ivon ?uk, nastoje?i napisati kratki ?ivotopis Nikole Taveli?a u knjizi ?Svetac iz Kre?imirova grada“, daje odgovor na ova pitanja, na svoj osebujan na?in: ?Sveci Boga ne ucjenjuju svojom tvrdoglavo??u. Oni se samo ?ele velikodu?no ?rtvovati. Dati ?ivot za bo?anski ?ivot. U smrt - za milost! A milost je tajanstvena kao ponornica“. A na jednom drugom mjestu autor dodaje: ?Na? Nikola podnio je smrt da drugima omogu?i bo?anski ?ivot. Mo?e li ne?to ve?e i uzvi?enije u?initi ?ovjek? I za koga se ?rtvovao? Upravo za tada?nje protivnike kr??anske misli i djela. Prema tome, njegova je ?rtva identi?na s Isusovom ?rtvom. Isus je umro za svoje neprijatelje. Tu oznaku ima samo bo?anska ljubav koja daje ?ivot za one koji joj ga oduzimaju“.
I, zaklju?ujem rije?ima ?ibenskoga biskupa Mons. Tomislava Rogi?a koje je izrekao u pozdravnom govoru proslave jubileja 2020. u ?ibeniku: ?I??itavamo u ?ivotu svetog Nikole Taveli?a poziv na svetost svakom vjerniku: ?Budite sveti jer ja sam svet.“ (1Pt 1, 16). Sveti Nikola taj je poziv na svetost ostvario mu?eni?tvom. Njegov put sa?imlju rije?i Svetoga pisma: Upoznati Krista i snagu uskrsnu?a njegova i zajedni?tvo u patnjama njegovim (Fil 3,10). Sveti Nikola Taveli? ?ivio je i umro za Krista jer je vjerovao u vje?ni ?ivot s Bogom. ?arko je ?elio ostvariti poziv na svetost i nebesko bla?enstvo. Njegov primjer neka svakom vjerniku osvijetli ?ivotni cilj: vje?nost u Bogu“.